Ploče su grad luka, cementa i betona. More je tu, ali nekako stidljivo, gotovo kao da i ono zna da ne pripada razglednici. Nema tu šarmantnih uličica, kamenom popločanih trgova, niti lavandi koje se suše na prozorima. Umjesto toga, betonske fasade iz 70-ih godina odolijevaju vremenu – i ukusu. Povrh svega, jedinstvenu atmosferu ovom gradu daje i zvuk vjetroorgulja koje se s vremena na vrijeme oglase duž obale, podsjećajući na snagu vjetra koji oblikuje ovaj kraj.

Ali onda vas život iznenadi. Najprije pogledom. Jer čim se maknete koji kilometar iz središta Ploča, otvara vam se prizor ravan najljepšim pejzažima Europe – ušće Neretve. To je mjesto gdje moćna rijeka susreće Jadran u spektaklu boja, mirisa i pokreta. Zeleno-plave lagune, nepregledni kanali, plitke pješčane plaže i bogatstvo biljnog i životinjskog svijeta stvaraju prizor koji oduzima dah. Ušće Neretve nije samo lijepo – ono je iskonsko, divlje i nevjerojatno fotogenično, kao da su ga priroda i povijest zajedno crtale kistom romantike.

Posebno mjesto unutar tog prirodnog bogatstva zauzima Kominsko ušće – pravi skriveni biser. Tamo gdje rijeka tiho utječe u more, nastaje krajolik toliko miran i nepretenciozno lijep da djeluje gotovo nestvarno. Pješčane dine, ptice selice, miris trske i soli u zraku – to je prostor za one koji traže tišinu, autentičnost i prizore koji se pamte cijeli život.

No Komin nije samo tišina – jer su se za to pobrinuli Marko i Lovre Šuman, braća i vizionari koji su pokrenuli Kiteboard beach bar Komin – jedinstveni beach bar i centar za vodene sportove na samom ušću. Njihova mala oaza postala je nezaobilazno mjesto za sve koji vole sunce, vjetar i dobru vibru. Po danu se kajta, po noći se pleše – jer večernji partyji u Kiteboard beach bar Komin postali su poznati kao najbolji partyji u boćatoj vodi. Uz zalazak sunca, elektronsku glazbu i koktele u ruci, atmosfera dobiva potpuno novu dimenziju – spoj prirode, slobode i zabave kakav rijetko gdje postoji.

I da, usput – samo hrabri se kupaju u Neretvi. Jer njezina zloglasna hladnoća zna prekinuti i najjače srčane ritmove. To nije samo rijeka – to je ledena kraljica koja testira tvoju izdržljivost, ali ti zauzvrat daje nevjerojatnu svježinu i osjećaj da si se preporodio.

A kad vam pogled ispuni duša, vrijeme je za ispuniti i želudac. Tada vas put vodi do restorana Teta Olga – skrivenog dragulja pločanske gastronomije. Vlasnik i chef, Darko Šetka, poznat je po tome da iz svakog sastojka izvuče maksimum okusa. Njegova kuhinja je sinergija neretvanske tradicije i autorske vizije – od brudeta s jeguljom i žabama, do svježe ribe, domaćih raviola i slastica koje vraćaju vjeru u život. Teta Olga nije samo restoran – to je doživljaj koji vas razuvjeri da ste u „najružnijem gradu u Europi“.

I kao da sve to nije dovoljno, Ploče kriju još jedan neobičan, ali ponosan rekord – najduži navijački transparent ikad napravljen za jedan nogometni klub. Upravo ovdje, uzduž luke, Torcida je razvila svoj čuveni transparent za Hajduk, dug stotinama metara, kao simbol vjernosti, ponosa i dišpeta. To nije bio samo navijački performans, nego povijesni trenutak u kojem su Ploče pokazale da srce ovog grada tuče jednako snažno za more, rijeku i balun.

Autor ovog jedinstvenog murala je Ivica Oršulić Kairo. Zanimljivo je da su čak dva autora Hajdukovih himni upravo iz Komina. Pokojni Mijo Medak  autor je prve Hajdukove himne “Bili su bili vrhovi planina”, a izvode jz Dubrovački trubaduri. Dok je autor teksta Hajdukove himne ”Kada umrem umotan u bilo” Denis Batinović Pekma, a pjesmu je izvodio Vinko Coce.

Ploče možda nemaju šminku Dubrovnika ni glamur Splita, ali imaju nešto autentičnije – nepatvorenu iskrenost, prirodnu ljepotu tamo gdje je najmanje očekujete, i ljude koji žive, stvaraju i kuhaju iz duše. 

Možda Ploče stvarno jesu najružniji grad Europe. Ali ako ikad poželite mjesto koje će vas iznenaditi, razoružati i nahraniti – i oči i srce i nepce – znajte da vam put vodi ravno u dolinu Neretve. Točnije – u Ploče.

Foto: Nikola Zoko i Martin Burić