Traži se…

Pitala sam se koliko smo zapravo daleko spremni otići da bismo pronašli tu riječ na LJ.

Standardno pitanje koje si postavlja 80% posto ženske populacije dok noćima bjesomučno briše suze i preslušava pjesme koje govore o izgubljenim ljubavima. Što ako te ljubavi uopće nisu bile ni pronađene? Što ako to uopće nisu bile te ljubavi? Zapalim cigaretu i osmotrim ponoćnu zagrebačku panoramu. Nikad nisam osjetila tu njihovu ludu ljubav o kojoj svi toliko pričaju. Definiraju je kao osjećaj neopisive topline, sreće i sigurnosti, prožetu potrebom… Ako je to istina onda ja vama lažem, doživim ljubav svaki puta kad kupim nešto novo. Neopisivo koliko sigurnosti, sreće, potrebe i na kraju topline jedna nova vunena (marka) vesta može izazvati u jednoj ženi. Ponosno se osmjehnem. Iako vjerojatno djelujem kao užasno plitka, sebična i nerealizirana osoba, ja imam jasne ciljeve.

Ne daj da te povrijede, pa makar to značilo obuzdavanje vlastitog pustolovnog duha i obustavu lova na ljubav. Očito je da u toj potrazi mogu završiti samo kao onaj lovac na krokodile… Uvjerila sam se u to još na onoj ‘prekrasnoj’ večeri koja definitivno nije bila lov na ljubav, više lov na istjerivača ponosa.

Ostala sam opet samo ja. Nisam čak ni pustila jednu od onih pjesama na koju u kasnoj fazi PMS-a poželim isplakati Amazonu, ostala sam samo ja željna avantura, ali u strahu od poraza. Kontradiktorno, zar ne? Nema pobjede bez avanture, ali prije svega pobjede nema bez pokojeg poraza.

Pogledam na sat i shvatim da je pravo vrijeme da krenem u potragu za ljubavlju. Ugasim cigaretu jednim laganim pokretom ruke. Ja sam spremna otići daleko zbog ljubavi, čak toliko daleko da preskočim svoja uvjerenja.

Je li to ispravno? Ne znam, ali znam da je moć riječi na LJ toliko velika da se i neispravno čini ispravnim.

Laura Prpić

Slične vijesti

Na kraju krajeva

Brakovi ili farse?!

Ljubav je zakon, a zakoni su tu da se zaobilaze

Foolish Games

Poslije ZagrebDoxa – doxoličarenje