Poslije ZagrebDoxa – doxoličarenje

Nedjelja je. Bolujem od postfestivalskog sindroma. Čim otvorim oči protrnem, uvjeren kako kasnim na projekciju. Čim ih zatvorim, vrtim filmove. Nisam stručnjak za rehabilitaciju, ali znam što mi je činiti – otvoriti očima bolovanje i prepisati im strogo mirovanje, najmanje tjedan dana. Ruke namakati u džepove nekoliko puta dnevno. Držati ih tamo satima. A i mozak će na strogu dijetu, u obzir dolaze samo romantične komedije.

Sinoć je službeno zatvoren 9. ZagrebDox ceremonijom na kojoj je u nešto više od sat vremena razdijeljeno pregršt nagrada i posebnih priznanja. U pravilu na festivalima nanjušim barem jednog pobjednika i odgledam film dok još autor nagradu niti ne sanja. Ove sam godine fulao sve buduće dobitnike i vrag mi nije dao mira. Odlučio sam, zahvaljujući službenom priopćenju koje je stiglo dovoljno rano da se stignem predbilježiti za projekciju, odgledati barem pobjednika u kategoriji Movies that Matter, poprilično uznemirujući film Čin smaknuća Joshue Oppenheimera. Iako sam nedavno imao priliku gledati Enemies of the People, priče Crvenih Kmera koji su onomad sijali užase po Poljima smrti u Kambodži pa sad žanju kakvo takvo kajanje, Čin smaknuća, o indonezijskim paramilitantima, gangsterima, ubojicam gotovo u pravilu bez trunke savjesti, zakoračio je još dalje u tamu ljudske bestijalnosti – oni žele snimiti film o svojim smaknućima komunista, ponosni na sva zla koja su počinili… Pogledajte ako želite izgubiti još tračak nade u ljudski rod.

Na ZagrebDoxu nema gubitnika, ali zato ima pregršt pobjednika. A velika većina voli pobjednike, pobjednici pišu povijest. Ako ste jedan od onih koji naprosto luduju za pobjednicima, ova je nedjelja kao stvorena za vas.

Na zamalo cjelodnevnom rasporedu imate Best of Fest koji uključuje projekcije svih nagrađenih filmova i to u terminima od 12 do 22 sata u dvoranama 3, 4 i 5. Cijena ulaznica za svih pet projekcija u jednoj od dvorana iznosi 35 kuna, a za pojedinačnu projekciju 15 kuna.

Kao mali dodatak mom iživljavanju na festivalu ekskluzivno vam prepuštam uvid u nekoliko izbačenih scena iz filma Denis na ZagrebDoxu. Vidimo se dogodine.

Nevjerojatno! Piskaralo, a okolo hoda bez olovke! Pa kad treba zveknuti ocjenu filmu (redni broj unaprijed zaokruže ZagrebDoxovci!), prisiljen je snalaziti se na kojekakve načine…

Vaš izvjestitelj uvijek je znao gdje mu je mjesto – peti red, katkad na početku, ali najčešće na kraju reda. Mane: vjerodostojnost mojih osvrta može doći u pitanje jer mi svatko može spočitnuti kako nisam sudjelovao nego sam sve gledao sa strane. Prednosti: uvijek možeš zbrisati s filma ne uznemiravajući ostale gledatelje.