(Ne)Odgovornost

S godinama postajemo zreliji, mudriji. Barem tako kažu. Za neke ljude bih slobodno mogla reći kako se bojim da nikada neće dostići taj prag koji treba prijeći kako bismo postali odgovorni ljudi.

Nije nekada ni stvar u neproživljenoj mladosti, ludiranju i izlascima koje bismo trebali proći maksimalno do 30, a onda se malo upristojiti i početi razmišljati o važnijim stvarima od alkohola, cijele noći divljih izlazaka i sličnome. Neki ljudi kroz odrastanje i proces usvajanja životnih vrijednosti, načela ponašanja, prihvatljivih i neprihvatljivih normi u društvu, nikada ne nauče kako biti odgovorni, kako stajati iza svoje riječi, potvrditi je djelima. Ispuniti obećanja, biti organizirani i dostojni nečijeg povjerenja. Neki to nikada ne nauče.

Možda ne mare za to, možda im je cilj život proživjeti u hipu, u nekoj ludoj bujici koja će ih cijeli životni vijek nositi amo – tamo i nikada se neće moći smiriti. Teško je biti dijete zarobljeno u tijelu odrasla čovjeka, koje ne shvaća i ne doživljava ozbiljno pojam odgovornosti. Takvi ljudi često na kraju završe sami, jer ih drugi ne shvaćaju ozbiljno. Ne mogu se osloniti na njih i računati da će izvršiti svoja obećanja i zadatke. Kako ostvariti ozbiljni odnos s takvim osobama kada je njima sve u životu velika igra?

Teško i mnogo je truda potrebno kako bi se odgojilo dijete, a koliko je onda truda potrebno kako bi se odgojio i odgovornosti naučio čovjek koji sa svojih 30, 40, 50 i više godina i silnim iskustvom u životu ne može shvatiti i ne želi shvatiti ono što bih malo dijete vrlo brzo usvojilo?

Marta Dokolenić

Slične vijesti

Mozart u karlovačkom vrtu

“Glazbeni Tobogan” DJ-a Saše Šoštarića

Begini oduševili publiku Book Caffea

Veliki koncert Željka Samardžića U Clubu Roko

Posvuduše posvuda