Nije to više ljubav. Nije čak ni suživot. To je navika. Status. Kontrola.
U mnogim sredinama, brak još uvijek nosi više simbolike nego stvarnog sadržaja. I mnoge žene, svjesno ili ne, ostaju u toj formi braka – bez nježnosti, bez poštovanja, bez života – samo zato da bi rekle: “On je još uvijek moj muž.”
Ali što zapravo znači “moj”, ako tvoj muž već godinama gradi emocije, svakodnevicu i ljubav s drugom ženom? Što znači “obitelj”, ako se koristi kao sredstvo emocionalne ucjene: djeca, unuci, obiteljska okupljanja, sve u službi poruke – “Ako odeš, izgubit ćeš sve.”
Kad brak postane oružje
Neki brakovi ne završavaju na papiru, ali završe u svakom drugom smislu.
On nije tu. Tijelom možda – ali duhom, dušom i srcem – odavno je negdje drugdje. Ona to zna. Osjeća. I umjesto da zatvori to poglavlje i otvori novo – ona zatvara krug. Prisiljava ga da ostane. Prisiljava i djecu da biraju strane. Prisiljava sebe da održi sliku, makar se raspadala iznutra.
Ali često, taj ostanak nema veze s ljubavlju – nego s komforom. Ona ne vozi, ne zna ili ne želi samostalno upravljati vlastitim životom. Navikla je da on vozi – doslovno i metaforički. Treba joj da je vozi liječniku, u dućan, na misu, da rješava papirologiju, banke, majstore. Ne zato što ne može, nego zato što nikad nije morala. I sada – ne zna drugačije. Ili ne želi znati.
Zašto to radimo?
**** Zbog straha – od samoće, osude, praznine.
**** Zbog ega – jer “druga” ne smije “pobijediti”.
**** Zbog imidža – jer što će selo reći?
**** Zbog komocije – jer je lakše imati “muža pri ruci” nego izgraditi samostalnost.
**** Zbog osjećaja da vrijediš jedino ako si nečija žena.
Ali istina je: nitko ne pobjeđuje u takvom odnosu. Ne on, ne ona, a najviše – ne djeca.
I tko ovdje zapravo gubi?
- Gubi muškarac, koji živi pod krivnjom i pritiskom.
- Gubi žena, koja se drži nečega što joj više ne pripada.
- Gube djeca, koja rastu okružena manipulacijom i lažima.
- Gubi ljubavnica, koja često živi u sjeni, čekajući nešto što nikad ne dolazi.
A sve zbog privida – da obitelj ostane na okupu.
Nitko ne zaslužuje biti zatvorenik ničijeg ega.
Brak bez ljubavi, poštovanja i slobode nije obitelj. To je emocionalni zatvor. A ako nekoga zadržavaš kroz prijetnje, suze, obaveze i djecu – nisi ga zadržala. Samo si sve oko sebe učinila taocima vlastite nesigurnosti.
Mir ne dolazi iz kontrole. Dolazi iz istine – i odlaska, kad više nema ničega vrijednog ostanka.
Mel