Ni s hormonima, ni s retrogradnim Merkurom, ni s činjenicom da mi više nije stalo hoće li mi se boja laka slagati s torbom.
Znaš što je ovo?

**** Zove se – sloboda.

Pedesete nisu kraj. One su prokleti restart.
I dok svi šapuću “kriza”, ja kažem – osvježenje.
Jer po prvi put u životu:
- Ne moram nikome ništa dokazivati.
- Ne mislim se ispričavati jer biram sebe.
- I ne trčim za nečijim prihvaćanjem kao da je to zadnji komad čokolade u kući.

Godinama su mi govorili:
“Budi fina.”
“Budi dostupna.”
“Ne kompliciraj.”
I ja sam – budala kakva sam bila – slušala. Smiješila se kad mi nije bilo do smijeha, klimala glavom da ne budem “preosjetljiva”, gutala knedle da zadržim mir.
Ali znaš što?
S pedeset – knedle više ne prolaze.

Sad biram:
- **Tiha jutra s kavom**, bez žurbe, bez stresa.
- Ljude koji mi hrane dušu, a ne ego.
- Dobra vina, dobre knjige i još bolje granice.

Ne pristajem više:
- Na razgovore koji me iscrpljuju.
- Na odnose koji traže da se stalno objašnjavam i opravdavam.
- Na “dobronamjerne” komentare o mojoj težini, borama ili tome zašto sam još sama.

Moja kosa više nije savršena, ali moj mir jest.
Moj struk više nije kao iz kataloga, ali moj stav jest.
I, iskreno, nikad nisam bila privlačnija – jer sada zračim nečim što dvadesete ne mogu kupiti: **znanjem što (ni)je vrijedno mog vremena**.

Nisam u krizi.
Ja sam samo konačno – ja.
Bez figi u džepu, bez šminke za tuđe oči i bez volje da više podnosim išta što me umanjuje.

✨ **Jer na kraju, prava sloboda nije kad te svi vole. Prava sloboda je kad ti voliš sebe – i nemaš potrebu svima se svidjeti.**

Mel