Glam.hr » životinje

Udruga Indigo proslavila drugi rođendan

glamour — Tue, 27 Oct 2015 07:00:03 +0000

Udruga za dobrobit i zaštitu životinja Indigo je 23. listopada u klubu Hard place proslavila svoj drugi rođendan. Prvi među gostima je bio gradonačelnik Milan Bandić koji je uz pozdrav svim nazočnima čestitao Indigu rođendan te razrezao slavljeničku tortu s riječima „evo ja ću biti kum” .

Nakon što se sva ekipa u klubu počastila prefinom tortom koja je ujedno i poklon slastičarne Mak na Konac, bilo je vrijeme za malo smijeha tj komedije s nogu koju je izveo Andrija Marijo Golubić. Uz smijeh i dobru zabavu , uslijedila je još jedna torta koju je donijela Udomiteljica Indigovih kujica Alke i Gale. Uz veliku količinu slatkoga, da bi svi imali dovoljno energije pobrinula se i Dolina Konoplje sa energy drinkovima i keksima od konoplje tako da nitko nije mogao reći da je umoran te su “morali” zaplesati uz glazbene izvedbe Ines Mlinarić Stakić koja je svojim vokalom oduševila sve prisutne te odličan 4head bend koji su podignuli atmosferu svojim izvrsnim nastupom.

Za izvođače su se pobrinuli vinarija Trapan, pizzeria O’Hara I Binamoto sushi te Podravka sa sokovima i grickalicama.

Indgove njuške su dobile poklone od DDL-a, Dog&Style, Arnika Veterina , Veterinarska ambulanta Happy Vet te Animonda. Predsjednica Noine Arke Helena Fink je također dala svoju podršku radu Udruge Indigo te im od srca čestitala drugi rođendan i uspješan daljnji rad.

Sve u svemu ovo je bila jedna dobra i vesela proslava, a Indigu želimo da nastave sa dobrim radom

Foto: press

Sramotni lov lukom i strijelom

glamour — Mon, 25 May 2015 08:41:15 +0000

Prijatelji životinja upozoravaju na odredbu u Nacrtu prijedloga Zakona o lovstvu kojom se pokušava uvesti sramotni lov lukom i strijelom.

Nacrt prijedloga Zakona o lovstvu sadrži niz nazadnih odredbi koje kompromitiraju ne samo dosadašnja civilizacijska postignuća nego bitno otežavaju zaštitu divljih pa i kućnih životinja u Hrvatskoj. Stoga je udruga Prijatelji životinja upozorila Vladu kako je moguće da pred nju dođe ovakav Nacrt te dala svoje mišljenje i prijedloge vezano tek uz dvije sramotne odredbe – prijedlog nadležnog ministarstva da se uvede lov lukom i strijelom te mogućnost ubijanja pasa i mačaka od strane lovaca.

Nacrt prijedloga Zakona o lovstvu uvodi mogućnost lova lukom i strijelom, što dosad nije postojalo u Hrvatskoj niti su se uvažavali zahtjevi pojedinih lovaca da se uvede taj način ubijanja životinja. Predlagatelji Nacrta obrazložili su da lov lukom i strijelom ne bi ”uzrokovao divljači nepotrebnu bol i patnju” i da uvođenjem te kategorije lova ”obogaćujemo turističku ponudu”. Po toj apsurdnoj logici, možemo uskoro očekivati i prijedloge da se, u svrhu razvoja turizma, uvede i lov kopljem i sjekirom.

Uvođenje mogućnosti lova lukom i strijelom etički je nazadno, a takav lov uzrokuje velik broj ranjenih i osakaćenih životinja. Broj pogodaka koji usmrte životinju iznimno je mali i najčešće dovodi do ranjavanja, sakaćenja i sporog umiranja u agoniji, što može, nakon ranjavanja životinje, trajati danima i tjednima. Također, korištenje luka i strijele kao metode kontrole naseljenosti populacije divljači nije učinkovito niti se provodi, zbog čega takva vrsta lova služi isključivo sadističkoj rekreaciji i razmetljivosti pojedinaca, a to nije razlog da se ova okrutna praksa dopusti zakonom.

Dopuštanjem lova lukom i strijelom u Hrvatsku bi se uvelo novo, iznimno opasno oružje za sigurnost ljudi, zbog svoje nečujnosti. Takvo tiho oružje velika je opasnost i za lovce, koji ionako često stradavaju od svojih kolega, kao i za građane kojima, dok se šeću prirodom, u glavu može doletjeti strijela. To novo oružje trebat će registrirati i mijenjati pritom golem broj zakona, pravilnika i ostalih propisa, što će preopteretiti ionako već preopterećenu državnu birokraciju i zahtijevati značajne novčane troškove. Uvođenje lova lukom i strijelom može se samo negativno odraziti na turistički imidž Hrvatske. To što je Hrvatska do sada imala zabranu ove vrste lova itekako je opravdano i tako treba ostati.

Prijatelji životinja traže i da se u Nacrtu izraz ”ukloniti” i ”uklanjanje” pasa i mačaka, ako su bez nadzora na udaljenosti 300 m od nastambe vlasnika, ne tumači kao sinonim za ubijanje, što mnogi često čine, iz čiste obijesti. Skrbnici pasa trpe strah za živote svojih životinjskih prijatelja u državi u kojoj nitko ne bi trebao imati moć zastrašivanja.

Prijatelji životinja predložili su da se umjesto izraza ”ukloniti” i ”uklanjanje” u Zakonu koriste izraze ”izmjestiti” i ”izmještanje”, iz čega će biti nedvosmisleno da se radi o premještanju s jednog mjesta na drugo. Lovci nisu nadležni za zbrinjavanje kućnih životinja niti smiju koristiti oružje za njihovo ”uklanjanje”. Ta zastarjela odredba treba biti promijenjena zbog mogućnosti zloupotrebe te s obzirom na to da već dugo postoje zakoni i pravilnici koji reguliraju odgovornost skrbnika i zbrinjavanje napuštenih životinja.

Republika Hrvatska ne bi smjela dopuštati ranjavanje i ubijanje nedužnih životinja, koje se ne mogu obraniti, novim ubojitim lovačkim metodama. Bilo bi sramotno da Hrvatska ubijanje životinja lukom i strijelom promiče kao dio svoje turističke ponude. Gađanje životinja lukom i strijelom nije ni zabava, ni sport, ni rekreacija, ni turizam, već barbarstvo. Prijatelji životinja zalažu se za obogaćivanje hrvatske turističke ponude ekolovom, odnosno ”lovom” kamerama i fotoaparatima, a ne iživljavanjem na životinjama.

Međunarodni dan mačaka

glamour — Tue, 17 Feb 2015 19:29:11 +0000

U mjesecu ljubavi, osim Valentinova, slavi se i Dan mačaka i to 17. veljače. On se slavi od 1990. godine kada su organizirani i prvi prosvjedi zbog nebrige o mačkama i zbog njihove eutanazije. U mačjem raspoloženju donosimo vam nekoliko zanimljivosti o ovim slatkim dlakavicama.

Numerolozi su utvrdili da je 17. veljače idealan dan za obilježavanje Mačjeg dana jer sadrži brojke 1 i 7 koje podsjećaju na sedam mačjih života, a veljača je već odavno poznata kao mjesec mačje ljubavi.

Ove umiljate maze od davnina su bile smatrane božanskim životinjama, a posebno su bile cijenjene u drevnom Egiptu u kojem je kazna za njihovo ubojstvo bila smrt.

Neka istraživanja su pokazala kako su obožavatelji mačaka slobodoumniji, nekonvencionalni, filozofski nastrojeni, znatiželjni, kreativni i umjetnički nadareni. Zanimljivo je i istraživanje koje je ustvrdilo da zvuk mačke kada prede snižava visok krvni tlak i razinu stresa.

Promatranjem ponašanja mačaka možemo shvatiti kako se osjećaju. Ako je boležljiva ili neraspoložena, najčešće podvije rep. Treptanjem očiju pokazuje povjerenje, a nervozu i uznemirenost titranjem ušiju, dok će zadovoljstvo pokazati istezanjem šapica. Zanimljiv je i podatak da mačke čak 70 posto dana provedu spavajući, a 10-15 posto ližući svoju dlaku.

Pogrešno je misliti da mačke predu samo kada su zadovoljne. One predu i kada ih nešto boli i kada se kote (što ih također boli). Predenjem mačke zapravo signaliziraju naklonost nekom ili nečem, dakle, naklono socijalno raspoloženje.

Priča životinja s poplavljenih područja

glamour — Tue, 08 Jul 2014 08:00:06 +0000

Ovih par njuška su imale sreće da su ih dragi volonteri primijetili i spasili te doveli u Zagreb gdje se trenutno nalaze kod teta i stričeka čuvalica kojima i ovim putem Udruga Indigo neizmjerno zahvaljujemo.

Prošlo je 4 tjedna od kada su njuške u Zagrebu. Dva psa imaju čipove i vlasnike koji redovito zovu i pitaju za svoje životinjice.

Upoznajte ih i ako možete pomozite na bilo koji način.

Mustra je pas u tipu labradora, ima vlasnika i čip.. vlasnici su nam se obratili s molbom d ga pričuvamo dok se sredi kuću jer mu je sve uništeno. Hrane za Mustru imamo – kažu iz Udruge Indigo, no nedostaju ampule protiv buha i krpelja. Pas ima oko 30kg pa ako netko može donirati ampulice javite se.

Bordo također ima vlasnika, teta čuvalica se super brine za njega , također treba ampulicu protiv buha i krpelja no isto tako Bordo i njegovi vlasnici nestrpljivo čekaju susret. Tražimo prijevoz do Gunje kako bi konačno njihova priča imala sretan kraj..

Morgan – taj divan i mazan hrvatski ovčar, nalazi se kod stričeka čuvalice, nema čipa, no cijelili smo ga, i opet hrane ima no nedostaje ampula protiv buha i krpelja. Osim toga siroti Morgan, veseli , mazan i zaigran je naletio na klas koji mu se zabio u šapicu pa je na antibioticima trenutno, a liječenje košta.

Izzy je prekrasna kujica za koju nikako da netko pita. Ima oko godinu i pol, mazna je, naučena je na stan, no i skotna je pa mora hitno na sterilizaciju koja nažalost u ovom slučaju dođe malo više nego klasična sterilizacija i naravno hrane ima no nedostaje ampulica protiv buha i krpelja.

Zatim je tu mala prekrasna Nina Swan koja ima svega 5kg, na prvu ustrašena no čim se opusti nema veće maze od nje. Nina Swan je bila skotna i to u visokom stupnju trudnoće kada smo je preuzeli iz Gunje. To malo slatko biće ima 9 beba.. Nakon što bebe budu dovoljno velike Nina Swan će morati na sterilizaciju, cijepljenje protiv bjesnoće a i bilo bi super kada bismo imali za nju hranu koja će joj dati dovoljno snage da dohrani 9 malih beba. Nina Swan se jedina nalazi na plaćenom smještaju i svaka pomoć je dobro došla..

I na kraju nam ostaje mala slatka Vanilla, to je kujica od nekih 8kg.. naučila se na stan, teta čuvalica ju je razmazila, no Vanilla treba pravi dom.

Ove sve životinje su prošle tugu i veliki strah, svi su iz Gunje, svi su prošli pakao i sada kada su dobili novu priliku, očima punih povjerenja čekaju da im se netko smiluje , da im pruži dom kakav nisu nikada imali.

Ako možete pomozite. Sve informacije o psima možete dobiti na mail udruga.indigo@gmail.com ili na njihovoj facebook stranici https://www.facebook.com/Indigo.udruga

Ukoliko želite pomoći donacijom ampulica, kvalitetnije hrane za Ninu Swan ili uplatom za sterilizaciju Izzy, cijepljenja i čipiranja, podmirivana troškova smještaja.. možete to učiniti na račun Udruge Indigo IBAN : HR1123600001102382959

SWIFT : ZABAHR2X

Zagrebacka banka

( poziv na broj 99 )

Kad se male šape slože!

melitauser — Mon, 03 Jun 2013 15:37:53 +0000

Prava šapa je skupina volontera koji nastoje pomoći napuštenim mačkama i naći im domove. Organizirani smo u jednu toplu zajednicu gdje, pored mačaka koje nam dođu pod skrb, pomažemo i sebi međusobno. Radimo konkretne akcije spašavanja mačića i pitomih odraslih mačaka, smještamo ih na privremeni smještaj, osiguravamo im veterinarsku skrb te im nastojimo pronaći dobre domove. Odrasle slobodnoživuće (divlje) ženke mačaka steriliziramo i vraćamo na stanište. Cilj nam je promicati sterilizaciju i kastraciju mačaka kako bi se smanjio broj napuštenih mačaka na ulicama, te sve mace udomljavamo uz uvjet obavezne kastracije.
Prava šapa nema azil, prostor ili prihvatilište za mace. Većina maca koje vidite u našim albumima smještena je u našim domovima, sobama, kupaonicama, a nas je tek nekoliko. Ostatak je smješten kod nekoliko “teta čuvalica” koje čuvaju mace do udomljenja. Sve mace koje udomljavamo nekad su bile na ulici i napuštene, udomljavanjem naše mace, spasili ste DVA života – život mace koju ste udomili (jer je do nas došla s ulice) i život mace koja dolazi na njeno mjesto na privremeni smještaj.

KONCERT:

UMOR – Umor je četverac koji u ovom obličju bivstvuje od 2007. godine i svoja zvučna izdanja kuje pod okriljem D.I.Y. kolektiva Sonic Doom Records. Muško plakanje, spori crust i retroflojdovski hommage u niskom štimovlju, objedinjuju glavne karakteristike ovog vokalno-instrumentalnog pokreta, koji je do sada odradio nekoliko europskih turneja, izdao jedan split, jedan EP i jedan pravi album.

http://umor.bandcamp.com/
http://www.facebook.com/umordoom?ref=ts&fref=ts

IAMDISEASE – Mračni i bijesni hardcore bend sa jakim utjecajima crusta i sludgea. Istražuju mračnu stranu ljudske prirode, ipak njihova poruka nije očajavanje i predaja već vjera u promjene i nadu za boljitak.

http://iamdisease.bandcamp.com/album/iamdisease
http://www.facebook.com/iamdisease?fref=ts

TOMORROW WE HUNT – Mračni hardcore s powerviolence uletima. Nabrijano, ljuto, odvratno.

http://tomorrowwehunt.bandcamp.com/album/griefbearers
http://www.facebook.com/TomorrowWeLovimo?fref=ts

LACK OF SOUL – mračni screamo pomješan s prstohvatom bluesa.

Uz koncert održati će se predavanje o Pravoj šapi i specizmu, štandovi s info materijalom te FOOD NOT BOMBS gdje ćete moći kupiti vegansku/vegetarijansku hranu za male novce

SAV PRIHOD OD KONCERTA I HRANE IDE PRAVOJ ŠAPI!!!

UPAD – 20 KN (poželjno i više)

Istine i laži o zbrinjavanju životinja u Šibeniku

glamour — Tue, 09 Apr 2013 09:57:59 +0000

OTVORENO PISMO DIREKTORU “AS – EKA” DAMIRU VRVILU I NA ZNANJE – GRADU ŠBENIKU, VETERINARSKOJ INSPEKCIJI I SVIM GRAĐANIMA I GRAĐANKAMA

Poštovani/e,

Projekt “Šibenski Prijatelji” Šibenske Udruge Mladih Š.U.M. aktivan je od 2010. godine i kroz to vrijeme pomogli smo mnogim napuštenim, zlostavljanim, ugroženim životinjama s područja Grada i okolice. Kada smo počeli raditi, šinteraj “AS – Eko” nije imao kućice za pse, nije provodio karantenu za životinje, nije pse cijepio niti čipirao, niti imao album sa slikama iz šinteraja niti je životinje bilo gdje oglašavao. Niste imali veterinarku, niste psima pružali veterinarsku pomoć, niti vas je bilo briga. Nadam se da se toga jasno sjećate. Išli smo kod vas, fotografirali vaše pse i pokušavali im pomoći. Njima, ne vama. Nikad neću zaboraviti psiće iz jame, bilo ih je desetak ako se dobro sjećam, i smješteni su odmah u vanjske prostore, na šljunak, bez karantene i pregleda. Sjećam se i 6 malenih mješanaca pudlice koje sam pri jednom posjetu pronašla zalivene i mokre u nekoj pomoćnoj prostoriji, na još mokrijem ručniku, stisnute jedne uz druge kako dršću.

Nisu niti punih mjesec dana imali. Nikako nismo bili zadovoljni načinom na koji tretirate te životinje. Nikako, a vjerujem da kada pogledate s današnje točke gledišta ni vi sami ne možete biti zadovoljni takvim načinom rada. Poslali smo tada i prvu prijavu veterinarskoj inspekciji jer je bilo zaista nevjerojatno da možete raditi i u potpunosti kršiti uvjete Ugovora kojeg imate s Gradom Šibenikom, ali i biti potpuno ignorantni prema Zakonu o zaštiti životinja i Pravilniku o uvjetima kojima moraju udovoljavati skloništa za životinje. Nikad ništa od toga. Još uvijek čuvam odgovor veterinarskog inspektora o obavljenom nadzoru u kojem je ispisano više kontradiktornih dezinformacija, nego i jedna rečenica koja bi pokazala da je učinak nadzora imao ikakav efekt na poboljšanje uvjeta u kojima držite nezbrinute i napuštene životinje. Nama je zabranjen pristup, a vi ste nastavili po svom. Negdje tada se pokazalo da je cijeli sustav zbrinjavanja napuštenih životinja loš. Gradovi izdvajaju premalo sredstava za zbrinjavanje, a vi ste očito preskupi s obzirom na to kako tretirate životinje koje padnu pod vašu skrb. 2337 kuna dobijete za svakog psa koji završi u vašem šinteraju. I tako, malo po malo, u mjesecu lipnju, a nekad čak i ranije, u gradskom proračunu više nema niti kune za zbrinjavanje životinja. To nas dovodi do posljednjeg i najvažnijeg problema. Vi životinju odbijate primiti na skrb o vlastitom trošku. Dapače, životinju uopće odbijate primiti na skrb, osim ako prije toga ne dobijete poziv komunalnog redarstva i zeleno svijetlo, odnosno, potvrdu da će vam to biti plaćeno. Životinja koja treba dom tada ostaje prepuštena sebi, na milost i nemilost automobila i surovog uličnog života.
Građani i građanke ovoga Grada i svih drugih Gradova i Općina koje odbijaju pokriti troškove za zbrinjavanje napuštenih životinja odlučili i odlučile su da činjenica o nepostojanju sredstava za njih ne znači ujedno i da trebaju ostati na ulicama. Odlučili i odlučile su ugostiti te životinje u svojim domovima, čak onda kada to znači neprospavane noći i velike troškove. Odlučili i odlučile su da njihovi životi ne mogu biti prepušteni u ruke nemilosrdnog birokratskog aparata i da njihovi životi nemaju cijenu.
Što smo mi odlučili? Odlučili smo im pomoći! Odlučili smo spasiti živote i to i radimo. Spašavamo živote od surove birokracije i nepostojanja minimalne razine svijesti o tome da su životinje naši prijatelji i da im trebamo, ne, MORAMO pomoći. Odlučili smo prikupljati materijalnu i financijsku pomoć i barem pokriti osnovne troškove veterinara i dati nešto hrane hrabrim pojedincima i pojedinkama koje su se upustile u avanturu spašavanja života naših prijatelja, životinja. Odlučili smo provesti sate i sate i dane i dane u nastojanjima da te životinje udomimo i usrećimo. Da im nikad ništa ne fali, da budu site, voljene i zbrinute. Odlučili smo pomoći i mačkama koje sami nikad niste mogli niti htjeli zbrinuti (podsjećam vas usput da i na taj način još uvijek kršite odredbe Ugovora kojega ste potpisali s Gradom Šibenikom i temeljem kojega imate koncesiju koju imate). Jer i one trebaju našu pomoć. Odlučili smo othraniti što više možemo napuštenih mačića starih 2-3 dana, i psića starih jedan ili dva dana, jer vi to jednostavno ne možete, vaše radno vrijeme je do 15 h.

Zahvala za sve ovo što pokušavamo, i što ruku na srce ne uspijemo uvijek, jer nas je malo, a životinja je tako puno, je prijava koju smo dobili za skupljanje i držanje životinja. Od vas gospodine Vrvilo, od “As-Eka”. Jer vi očigledno mislite da možete zaraditi i više nego zarađujete na patnji životinja, ako vam na putu ne stoji nekoliko hrabrih pojedinaca/ki i nekoliko udruga koje sve napore usmjeravaju u kvalitetnu i volontersku pomoć. Ono što ne znate, i što ne možete shvatiti, jest činjenica da svaki spašeni pas ili maca, onim trenom kada zakorači u naše domove, postaje naš član obitelji (on ili ona nisu psi udruge nego obitelji s imenom i prezimenom). I ono što vam konstantno izmiče jest činjenica da psi i mace koji/e se financiraju iz donacija zainteresiranih građana i građanki, ukoliko se ne udome, ostaju naši članovi obitelji. Što ujedno vašu prijavu čini ne samo bezobraznom i pohlepnom, već i neutemeljenom. Dati ću vam jedan primjer jednog psa – čije troškove zbrinjavanja Grad Šibenik nije htio podmiriti, kojega vi niste htjeli zbrinuti, a koju je hrabra žena primila k sebi. Čija smo cjepiva, čip i sterilizaciju platili mi (Š.U.M. donacijama građana/ki), kojoj dom nismo uspjeli naći, i koja je sada članica obitelji hrabre žene koja ju je spasila. Ne udruge, dragi gospodine Vrvilo, već žene koja je otvorila vrata svoga doma i spasila jedan zaboravljeni život. Grad Šibenik kaže kako neće zbrinuti pse koji se nađu u privatnim dvorištima, gdje se pse najčešće i ostavlja, pa kada osoba koja je našla psa nazove vas ili komunalno redarstvo, dok im pronađeno štene sjedi uz nogu na kućnom pragu, svi vi nonšalantno perete ruke od vlastite odgovornosti ne bi li izbjegli daljnji trošak.
Da završim, puno je vremena prošlo od kada zaista nije postojala niti minimalna razina uvjeta u šinteraju kojega vodite. I puno je stvari napravljeno. Ne sve, ali dosta toga je. Psi su kod vas sada i cijepljeni i čipirani, imaju i nešto malo hlada ljeti, iako još uvijek umiru od hladnoće zimi. Iako, unatoč obveznoj karanteni i cjepivu protiv zaraznih bolesti, štenci umiru od zaraznih bolesti. Iako još uvijek psi izlaze iz vašeg šinteraja kao kosturi mršavi i puni parazita. Iako, pomoći napuštenim mačkama Grada Šibenika i drugih općina nema niti na vidiku.
Nadam se da će se i to s vremenom promijeniti. Cjelokupni odnos koji imate prema tim predivnim, vrijednim i dostojanstvenim bićima. Nadam se, da ćete umjesto da pišete prijave protiv udruga, danas otići i prošetati po svom šinteraju, i nahraniti kojeg psa, pogladiti kojeg štenca i poželjeti da jednog dana svi oni izađu od vas živi, zdravi i sretno udomljeni.
PS. I jedan prijedlog, umjesto da pišete prijave, pozovite nas i Grad Šibenik na neki okrugli stol ili tribinu, pa da zajedno raspravimo i zamislimo neku bolju budućnost. Budućnost u kojoj će svi biti sretni i zadovoljni, a ponajprije naši prijatelji i prijateljice – životinje. Jer je nedopustivo da zbog dvije tisuće kuna ginu na ulici i trpe više od onoga što pretrpe kada ih na samome početku neodgovorna ljudska osoba napusti. Zato, jer nikada nećemo dozvoliti da novac određuje sudbinu živim bićima, ili upravlja našom moralnom sviješću i savješću.

Maja Šintić
Šibenska Udruga Mladih Š.U.M.
Šibenski Prijatelji

Pismo podržavaju:
Udruga “Dalmatiner”
Zaklada za zaštitu životinja, Split
Društvo prijatelja životinja Faun Kutina, Kutina
Udruga “Pobjede”, Osijek
Udruga za zaštitu životinja “Lunjo”, Zagreb
Udruga “Mijau – Karlovac”, Karlovac
Udruga “Veseli prijatelji”, Daruvar
Sklonište za životinje “Prijatelji”, Čakovec
Udruga za zaštitu i promicanje prava životinja “Sklonište Dobrote”, Pribislavac
Udruga “Happy End”, Pazin
UZŽ “Daj Šapu”, Vukovar
Centar za zdravo odrastanje “IDEM” i ja, Mali Lošinj
Društvo za zaštitu životinja, Rijeka
Udruga “Sehaliah”, Split
Liburnijsko društvo za zaštitu životinja “Lunjo i Maza”, Opatija
Udruga “Šapica”
Udruga za zaštitu i promicanje prava životinja “Rina”

Nikolina Karan (Š.U.M.)
Tina Migač (Š.U.M.)
Vladimir Jurićan (Š.U.M.)
Zvonimira Bralić (Š.U.M.)
Stela Gotal (Dalmatiner)
Tijana Jurković (Dalmatiner)
Romina Nađ
Jasna Jurković
Sanja Kulušić
Samir Mila
Mia Bator
Mirna Topić
Marijana Šarić
Irena Bukić
Marija Šuperba
Vedrana Škorić
Marija Bašić
Ivana Gabelić
Damir Gabelić
Ilze Stanić
Nikola Balvan
Igor Bergam
Elja Rodić
Olja Pavlović
Katja Belan
Eleonora Hrupelj
Tina Bradarić
Vladimir Biljanić
Jelena Krivić
Silvija Marin Doroci
Ivona Lucić
Sanja Grubišić
Duška Boban
Ines Karabatić
Tereza Jovanović
Svjetlana Strižak
Marija Martinić
Silvana Džaja
Leona Džaja
Nikola Džaja
Frankica Protega
Bojana Zrinščak
Bruna Paparella
Tanja Lacmanović
Dražen Gulin
Katja Talijančić
Ines Ranković
Sanja Grubišić
Elena Kovačević
Snježana Spahija
Ivana Zinic
Nina Vladović
Maja Stančić
Saša Tankosić
Milan Lucić
Natalija Kekez
Marina Vidović
Anita Boban
Nikola Boban
Igor Boban
Elza Rstić
Vanja Tičina
Andrijana Kučić
Maja Pavela
Matea Bator
Petra Kožuh
Željka Bašić
Ivana Kožuh
Deli Čakar
Tonći Padovan
Ivana Validžić
Tomislav Bukić
Anita Bubić
Leona Džaja
Kristiana Malenica
Andreja Lapov
Aleksandra Bujan
Petra Zorica
Ives Cikatić Bilas
Ivana Jakopović
Ivo Matov
Ornela Šupe
Tatjana Krstić
Dora Mišurac
Tanja Vukićević
Mariza Radovanić
Marijana Delić
Lara Delić
Dina Kovačević
Tamara Rotim
Jelena Lacković
Ivana Crnoja
Jelena Rašić
Zrinka Košta
Hrvoje Harač
Martina Demirović
Stela Rakas
Marko Reiter
Klara Ešegović
Lucija Baraban
Ina Rukavina
Tomislav Orešković
Tea Popović
Biljana Crevar
Dario Trampus
Vedrana Vekić
Ivana Grnja
Dejan Azenić
Dejan Pavičević
Iva Zavagni
Ines Vondrak
Drago Mihaljević
Matilda Vuković
Tanja Ignjatić Zokić
Andrea Knezović
Marko Knežević
Zrinka Vuksan
Nenad Bolanča
Rubina Abramović
Jelena Perković Bašić
Branimira Bosanac
Biljana Cvetkoski
Ruža Cvetkoski
Blanka Grubišić
Jakov Grubišić
Mirela Tabula
Steven Vukovich
Ivona Šorša
Tamara Karažija
Mirela Poslek
Ivana Poslek
Nada Poslek
Davor Žigić
Mirjana Žigić
Ivan Tabula
Zdravka Milković
Slobodan Tabula
Milana Prskalo
Antonio Samac
Antea Vladislavić Šetka
Ivona Filipović
Ante Ajduković
Danijel Gojanović – Rakić
Magdalena Granić
Antonia Mijaljević
Martina Szalay Zeidler
Ana Šerkinić
Josipa Bralić
Katarina Kukučka
Igor Drašković
Dea Duplančić
Ivan Buvinić
Željka Štor
Mateja Štor
Valentina Štor
Zoran Štor
Nikolina Štor
Kristina Skrbin
Maja Mrden
Helena Lucić – Šego
Josip Šego
Ana Lice
Kristina Duk
Tea Antonić
Ivana Gilić
Branimir Lešić
Krešimir Karlović
Anita Mrđen
Marina Mrđen
Tihana Zvone
Lana Kodžaga
Ivana Lepeš
Andrea Vodanović
Martina Murgić
Lucia Dukić
Martina Validžić
Majana Englebreht
Kora Pavelić
Astrid Neuhold
Danko Kovačina
Snježana Neuhold
Erih Neuhold
Ingrid Neuhold
Tanja Djaković
Matea Djaković
Vjeko Jagarčec
Filip Belak
Irena Stipišić
Leo Stipišić
Adriana Frankol Stipišić
Tajana Purić
Diana Širanović
Maja Horvat
Franjo Horvat
Tanja Perčić
Tea Perčić
Željana Mejaš
Dragan Smolčić
Matea Zorica
Mirjana Oliver
Dalibor Dolažal
Marina Kos
Maja Jembrek
Stefanija Jembrek
Stjepan Jembrek
Zvjezdan Lice
Sandra Zamberlin
Iva Ukić
Marko Živković
Anamari Vidović Šalov
Ema Mučić
Ana Mučić
Oliva Mučić
Maida Čelar
Ana Cerovec
Tihomir Cerovec
Filip Cerovec
Karin Hofbauer
Iris Bosnić
Raza Rebronja
Petra Gašpar
Zlata Krleža
Patricija Zepek
Katarina Slavica
Niko Slavica
Irena Bijelić
Ileana Janjušević
Tina Behmen
Hajdi Rusković
Sanja Bijelić
Davor Krleža
Melkior Krleža
Marko Krleža
Davor Čakanić
Dajana Žakula
Tanja Vidak
Martina Lovrić
Nina Lugović
Iva Rebac
Natalija Gobin
Magdalena Juretić
Marijana Perković
Lidija Bašnec
Milena Maričić Mojsov
Laris Grubelić Martinac
Gordan Martinac
Nina Živković
Anica Pribanić
Danijela Lacković Sever
Wilma Lenaršić
Eleonora Ruljančić
Danijela Lacković
Nataša Matošić
Ana Mari Rezić
Ivan Zorica
Tina Dragutin
Silvija Čobanov
Marijana Čvrljak
Ana Tukić
Olgica Miloš
Anna Jončić
Lana Bobić
Daniela Dvornik
Elza Pavić
Petra Perlain
Ines Livaković
Ljubica Jurković
Jadranka Jurković
Mario Jurković
Antica Jurković
Vito Protega
Ivan Čobanov
Filip Perković
Mihaela Crnjak
Katarina Buljan
Kristina Bolanča
Boško Bolanča
Štefica Bolanča
Darko Radović
Kristina Mikelin
Daša Mikelin
Tonći Mikelin
Jelena Validžić
Marina Beara
Ante Lovrić
Ana Gardijan
Vera Livaković
Boris Rogić
Snježana Orlić
Zoran Filipović
Marko Filipović
Marija Kasumović
Brankica Čmarec
Tihomir Jakopanec
Marija Jakopanec
Andrijana Vunić
Marina Validžić
Jelena Validžić
Koraljka Pejić
Ivana Dujić
Zrinka Vukšić
Davorka Škubonja
Davorka Roje
Mirna Mrčela
Alexandra Ivanov
Darka Sop
Vesna Vukasović
Manda Cikotić
Margareta Kutnjak
Silvija Bukovac
Dina Crnjak
Daniela Crnjak
Danica Svirčić
Lana Ramadža
Maja Gašparić
Nevena Milin
Dina Crnjak
Daniela Crnjak
Danica Svirčić
Lana Ramadža
Maja Gašparić
Zrinka Krnić
Matko Bilas
Daniela Radovniković
Marija Miše
Petra Čutura
Natalija Šilović
Gorana Johansson
Branka Grubić
Nataša Matošić
Josipa Svračak
Blanka Čop
Mirta Filipović
Dijana Urukalo
Nikolina Bešlić Marušić

Svjetski dan napuštenih životinja

glamour — Thu, 04 Apr 2013 14:38:38 +0000

Jeste li znali da se danas obilježava svjetski dan napuštenih životinja?

A Stvarno nije potrebno puno, dovoljan je komad kruha da razveselite jedno tužno usamljeno biće.

U zemljama širom svijeta danas će biti obilježen Svjetski dan napuštenih životinja. Tisuće napuštenih pasa i mačaka na ulicama Hrvatske svakodnevno je izloženo različitim oblicima zlostavljanja, patnjama, gladi, žeđi i bolestima. Psi i mačke lutalice ne žive na ulicama svojom voljom. Glavni uzrok njihovog povećanog broja je napuštanje kućnih ljubimaca i njihovo nekontrolirano razmnožavanje.

Na žalost svi mi volonteri raznih udruga za zaštitu životinja, svakodnevno smo svjedoci da briga za napuštene i zlostavljane životinje često izaziva podsmijeh pa i osudu.

Na komentare “Zar su životinje važnije od ljudi”, “Ljudi nemaju što jesti, a vi brinete o životinjama” već smo dobrano oguglali, riječi su naših kolega iz Osječke udruge “Šapa”. A sve nas, iz Udruge prijatelja životinja Mijau Vau, Noine Arke, Suze, i drugih, bole pozivi naših sugrađana, dobrih, plemenitih ljudi koji su uvijek spremni nahraniti lutalicu, koja je to samo zato što ga je netko izbacio na ulicu, koji trpe neuljudne komentare svojih susjeda ili slučajnih prolaznika.

Nezaposleni, nezbrinuta djeca, osiromašeni umirovljenici, socijalno ugroženi, alibi su kojima se služe kako bi omalovažavali rad i zalaganje zaštitnika životinja i kod njih izazvali osjećaj odgovornost za stanje u kojima se nalaze te skupine ljudi. Društvima koja se bave zaštitom životinja tako se potiho sugerira da gube vrijeme na za njih beznačajne ostavljene, traumatizirane, ranjene, bolesne i zlostavljane životinje, ne uviđajući da je uzrok takvog stanja upravo čovjek. Nameće nam se osjećaj srama jer smo sretni kada su naši “štiženici” siti i zaštićeni. Naša zalaganja za humani i civilizirani odnos prema četveronožnim nevoljnicima, za postojanjem skloništa u kojeg se ne bi sramili pozvati dragog gosta, ne znači negiranje postojanja drugih problema koji se tiću građana niti negiranje rada društava koja se bave njihovim rješavanjem.

Nepoštivanje Zakona o zaštiti životinja i njegovih podakata od strane lokalne vlasti, veterinara, veterinarske inspekcije i samih građana rezultira nekontroliranim povećanjem populacije kućnih životinja, nasilnim gašenjem njihovog života bilo od ruke vlasnika, gladi, žeđi, smrznuća, bolesti. Na taj problem ukazujemo već četvrtu godinu, istinski se trudimo spasiti što više nedužnih života, ulažemo svoje vrijeme, znanje, energiju i srce da bi učinili promjenu na bolje za dobrobit svih.

Na žalost, ne možemo spasiti sve, uz put noseći teret bezobzirnog prebacivanja odgovornosti isključivo na Udruge za zaštitu životinja.

Zato se zaustavite kada sretnete gladnu i napaćenu životinju. Osjetite taj strah u očima ako zamahnete nogom ili kažete “Marš!” ili doživite erupciju čiste sreće kada ju pomilujete po glavi i pružite komadić peciva. Izbor je na vama.

Vinkovci ni ove godine u proračunu nemaju sredstava za Udrugu Rocco

glamour — Thu, 21 Feb 2013 19:00:47 +0000

Udruga za zaštitu životinja “Rocco” Vinkovci volonterska je i neprofitna organizacija osnovana 2011. godine. Budući da su ranije djelovali kao pojedinci, odlučili su unaprijediti svoj entuzijazam i zajedničke ciljeve te osnovati udrugu. Funkcioniraju isključivo kroz volonterski rad što je često vrlo teško. Bez pomoći u hrani i donacijama, kvaliteta njihovog rada se umanjuje. Kao udruzi za zaštitu životinja misija im je prvenstveno zbrinjavanje i pružanje pomoći napuštenim psima i macama, čiji broj nekontrolirano raste. Cilj udruge je udomljavanje napuštenih pasa i maca, kao i apel na stanovništvo o važnosti kastracije životinja te empatije prema svakom živom biću.

Unatoč svim apelima i zamolbama, još uvijek nisu uvaženi od gradskih vlasti, kako financijski tako i prostorno. Na zamolbe da im se osigura makar najskromniji prostor gdje bi mogli smjestiti barem one najhitnije slučajeve poput povrijeđenih životinja, štenaca i mačića (pronađenih uz cestu, u kanalima, na otpadu…) do današnjeg dana nisu dobili odgovor.

Trenutno utočište za napuštene životinje čine njihovi domovi u kojima je uvijek jako tijesno, a broj životinja u jednom se domu često penje i preko 20! Porazgovarali smo s članovima udruge o svim poteškoćama s kojima je udruga suočena.

Kako funkcionira udruga? Na koji se način financirate ?
Udruga je osnovana u siječnju 2011. godine i od tada funkcioniramo isključivo od donacija ljudi koji nas podržavaju.

Dobivate li kakvu pomoć od grada?
Nalazimo se u nezavidnoj situaciji jer pomoć od grada u bilo kojem obliku nikada nije stigla, unatoč svim našim molbama i apelima. Nimalo pohvalno za jedan grad koji se inače predstavlja kao human i civiliziran.

Kao i protekle, i ove ste godine predali zahtjev da uđete u gradski proračun, ali vam je zahtjev ponovo odbijen. Jeste li dobili objašnjenje zašto?
Objašnjenje iz gradskog poglavarstva nismo nikada niti dobili. Čuli smo i saznali drugim putem.

Postoji li u Vinkovcima neka druga udruga, azil ili bilo tko drugi da se brine o napuštenim životinjama?
U Vinkovcima je 2006. godine osnovana prva udruga za zaštitu životinja, ali koliko znamo ta udruga ne funkcionira. I oni su nailazili na konstantni otpor i neosjetljivost gradskih vlasti na temu napuštenih živtinja. Trenutno smo jedina aktivna udruga u Vinkovcima i okolici.

Koliko životinja godišnje prosječno zbrinete i s kojim se problemima najčešće susrećete?
Prosječno godišnje udomimo oko 150 pasa i 30-ak maca, uz obavezni ugovor o udomljenju. Najčešći i najveći problem je manjak smještajnih kapaciteta te ignorantski stav gradskih vlasti prema tom problemu i konačnoj realizaciji azila. A aktualni zakon o zaštiti životinja jasno govori o dužnostima lokalne samouprave po tom pitanju. Veliki problem ovoga grada, okolnih sela pa i cijele države je nekontrolirano razmnožavanje životinja. To dovodi do dolaska na svijet nevinih malih bića koja su često neželjena pa završavaju u kanalima i njivama, bivaju odbačeni kojekuda. Osim toga, donacije dobrih ljudi koji nas podržavaju, nažalost, ne uspijevaju pokriti troškove hrane, liječenja, sterilizacija, kastracija, imunizacijskog cijepljenja štenaca, cijepljenja protiv bjesnoće i mikročipiranja, pa se veterinarski dugovi gomilaju.

U zadnje vrijeme susrećemo brojne udruge za zbrinjavanje životinja koje su suočene s velikim problemima. Što vi mislite, gdje nastaje osnovni problem?
Osnovni problem je neosjetljivost lokalne samouprave jer bez njihove pomoći i potpore većina volonterskih udruga funkcionira uz velike napore.

Razgovarala: Suzana Svečnjak Romanić

Udruga za zaštitu životinja Victus HITNO treba pomoć!

glamour — Tue, 19 Feb 2013 07:43:31 +0000

Humanitarna akcija portala Glamour.hr se nastavlja. Predstavljamo vam Udrugu Victus i molimo vas za bilo kakvu pomoć!

Udruga Victus je udruga za pomoć napuštenim, gladnim i bolesnim životinjama Brodsko-posavske županije.

Službeno je osnovana 15. siječnja 2011. godine na poticaj skupine entuzijasta i ljubitelja životinja, a sve u cilju zaštite i promicanja privremenog i trajnog zbrinjavanja napuštenih, izgubljenih i odlutalih životinja na području Brodsko-posavske županije.

To je jedina takva udruga na tom području i trenutno se nalaze pred raspadom. Par volontera se brine za udrugu i na izmaku su snaga.

Prije godinu dana je pokrenuta peticija za izgradnju novog azila/skloništa, čak se i dobila potvrda od grada no azila i dalje nema.

Životinje su zbrinute kod volontera. Volonteri traže bilo kakvu staru kuću i mole za pomoć jer je ova situacija na rubu svake pameti.

Prošle godine im je grad donirao 5000 una, no ove se ta svota smanjila na 3500 kuna. Ako računamo samo hranu, cijepljenje i čipiranje , ti volonteri su u debelim minusima.

Mole se svi ljudi koji im mogu pomoći na bilo koji način da se jave na e-mail: suzana.svecnjak@gmail.com

Udruga nam je u par pitanja približila njihovo stanje :

Glamour.hr: Možete li nam reći kakvo je stanje u azilu?

Udruga Victus: Azila nemamo, od grada smo jedino dobili sedam limenih boksova koji su u blizini šinteraja i zaraženi su parvovirusom. Nalaze se na odlagalištu otpada.

Glamour.hr: Koji su Vam najveći problemi sa kojima se susrećete?

Udruga Victus: Problemi s kojima se susrećemo su mnogobrojni: od kroničnog nedostatka financijskih sredstava za provođenje naših programa, velikog broja ostavljenih i odbačenih životinja za vrijeme cijepljenja protiv bjesnoće (to vrijeme upravo dolazi) i za vrijeme godišnjih odmora, slučajevi zlostavljanja, maltretiranja i nebrige za životinje te problem udomljavanja starijih i ženskih životinja. Naš najveći problem je nedostatak adekvatnog prostora za smještaj pasa (azila) iako je novi Zakon o zaštiti stupio na snagu i decidirano govori o obvezama lokalne i šire zajednice po tom pitanju..

Glamour.hr : Biste li nam mogli reći neki prosjek zbrinutih životinja u jednoj godini?

Udruga Victus: U jednoj godini zbrinemo oko 150-200 pasa, 50-tak mačaka na ugovor.

Glamour.hr : Primate li kakvu pomoć od grada ?

Udruga Victus : Od grada smo prošle godine dobili 5000 kuna, a ove 3500 kuna.

Glamour hr: Čega vam najviše nedostaje i kako Vam se može pomoći?

Udruga Victus : Najviše nam nedostaje privremeni smještaj jer bez njega nemamo gdje s pronađenim životinjama pa ih drugačije ne možemo spasiti ni liječiti. Pomoći nam se može bilo kakvim donacijama, pružanju smještaja i volontiranju.

http://www.udrugavictus.com.hr/
http://www.facebook.com/group.php?gid=128860097144984&ref=mf

Udomljavanje psa naplaćuju 200 kn?!

glamour — Sun, 17 Feb 2013 13:22:13 +0000

Jeste li znali da ako želite udomiti psa iz Veterinarske stanice Pakrac i njihovog Skloništa za životinje Bučje morate platiti 200 kuna?

Ovo je prvi puta da čujemo da se životinje iz skloništa moraju doslovno “kupiti”. Gdje je nestala humanost tih ljudi koji rade u skloništu i za što im zapravo trebaju ti novci s obzirom da spadaju pod grad Pakrac te ih grad i financira?

Ljudi koji žele udomiti psa imaju i drugi izbor – mogu kupiti čistokrvnog psa sa svim papirima, mogu kupiti psa preko oglasnika, a mogu i udomiti psa iz azila, skloništa ili udruge! Pa ako već netko želi udomiti životinju iz skloništa i spasiti je od eutanazije – čemu plaćanje ? Nije nam jasno kakav je to zakon koji kaže da se psi mogu prodavati ? Pakrački šinteraj – drugo ime ne zaslužuje, se očito jako dobro koristi svojom “uslugom zbrinjavanja životinja”.

Pitamo se je li normalno kad želite udomiti psa od 12 godina koji je nagluh i slijep, da vam se djelatnici šinteraja lijepo nasmiju i kažu kako će “taj pas crknuti do kuće”, ali isto tako lijepo ispruže rukicu za svojih 200 kuna! Sramota!