Razgovarali smo s „čeličnom damom“ hrvatske, gpspođom Jadrankom Kosor. Bivša premijerka je osim što je vrsna političarka, divna majka, dobra prijateljica, vrsna kuharica, ali iznad svega jaka, samostalna, sposbna i vrlo hrabra žena.

Jadranka Kosor je 2010.g. osvojila Glamourovu nagradu američkog časopisa Glamour za najglamurozniju političarku, ove je godine nominirana za najglamurozniju osobu. Pročitajte što nam je sve ova dama otkrila o sebi.

Glamour.hr: Čitateljice portala Glamour.hr su Vas nominirale za najglamurozniju osobu po vrlo visokim kriterijima, dakle da ste iz društvene i javne scene, da nemate nikakvih tračeva i skandala i da se bavite humanitarnim radom iza kamere sa svojim novcem, a ne novcem od sponzora. Izbor će se održati za 2013. godinu po treći put u siječnju 2014. Kako to komentirate?

Jadranka Kosor: Drago mi je i veseli me. Čini se da se ne zaboravlja baš sve što je netko radio.

Glamour.hr: Koliko ste dugo u politici?

Jadranka Kosor: Od 1995. godine sam u visokoj politici. Bila sam zastupnica u dva mandata, potpredsjednica Parlamenta, potpredsjednica Vlade, ministrica obitelji i branitelja i premijerka. Puno sam radila. To je  bio politički  prostor u kojem se može utjecati na događaje, mijenjati zakone, pomoći stvarnim ljudima… Ukratko tamo gdje je stvarna moć i novac. U Hrvatskoj je stvarna moć u Vladi.

Glamour.hr: Kako je biti žena u muškom svijetu?

Jadranka Kosor: Teško. Svoju sam cijenu obilno platila. S  puno sam optimizma vjerovala da sam prihvaćena kao jedna od malobrojnih žena u politici, ali to nije bilo tako.  Radila sam  teške poslove u izrazito muškom okruženju, podmetnula često leđa, no ništa mi se  od toga na kraju nije uzelo kao olakotna okolnost .

Glamour.hr: Kako ste se mogli nositi sa svim ovime što ste postigli, a samohrana ste majka?

Jadranka Kosor: Mislim da sam izdržala jer sam nažalost u nekoj vrsti treninga od svoje druge godine kad su se moji roditelji razveli. Moj otac je prekinuo svaku vezu sa mnom, iako živi u Čakovcu. U djetinjstvu i mladosti sam se borila za njegovu naklonost i ljubav, ali nisam uspjela. Očevo poštovanje i potporu nisam dobila ni kad sam postala premjerka. Taj trening mi je zapravo pomogao da izdržim sve što mi se dogodilo s ljudima ovih godina. Mi i dalje živimo u svijetu u kojem se muškarcima  toleriraju i dvostruki i trostruki životi,a ženama se malo toga prašta.  Barem  50% ponižavanja,  pogotovo na kraju u bivšoj stranci, ne bi se dogodio da sam imala supruga ili poznatog partnera, jer se muškarci koji su nasrtali na mene, ne bi usudili.Ali, ja na takav odnos ne pristajem.

Glamour.hr: Tko Vam je bio uzor na početku Vaše karijere u politici?

Jadranka Kosor: Ne bih mogla reći da mi je netko bio uzor. Pratila sam  ljude koje sam poštovala u politici i uvijek nastojala vidjeti najbolje od onoga što  rade. Tu su naravno i žene i muškarci.

Glamour.hr: Kada ste bili ministrica Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. Bili ste i predsjednica predsjednica Povjerenstva za praćenje provedbe nacionalnog plana za Rome?

Jadranka Kosor: Da.Što se tiče žena,ponosna sam što sam provela projekt delimitiranih rodiljnih naknada. Prvih šest mjeseci rodiljnog dopusta, bez obzira kolika im je plaća, žene dobivaju punu naknadu. Vratila sam mogućnost korištenja trogodišnjeg dopusta za majke blizanaca, troje ili više djece. Provela sam, kao ministrica u Vladi i projekt  rodiljnih naknada za žene domaćice jer je  svaka majka jednako vrijedna. Puno sam radila u borbi protiv nasilja nad ženama. Danas se o nasilju nad ženama, kao i o borbi protiv korupcije, jako malo govori.

Glamour.hr: Jesu li Vas kolegice iz drugih stranki podržavale u provođenju tih zakona?

Jadranka Kosor: Jesu, ali ne u velikom broju. Vrlo skromno i u bivšoj stranci. Moja poruka je bila da obiteljske nasilnike treba eliminirati iz javnog života. Htjela sam raditi na njihovom razotkrivanju. Nitko ne može biti ugledan  i poštovan u bilo kojem poslu, ako doma mlati ženu.Mnoge žene uglednih hrvatskih građana, nažalost, nisu tražile pomoć policije ni centara za socijalnu skrb.

Glamour.hr: Kako ste Vi uspjeli biti majka i graditi karijeru?

Jadranka Kosor: Teško.Uspjela sam uz pomoć moje majke. Bilo mi je bitno da netko bude uz Lovru dok sam radila. I da uvijek ima nešto toplo skuhano, i da ga netko dočeka kad dođe iz škole. Moj posao bio je dodatno stresan jer me stalno tištila i grižnja savjesti što nisam više kod kuće, s djetetom. To je  nešto  s čim se muškarci, uglavnom, ne muče.

Glamour.hr: Jako lijepo izgledate. Kako održavate liniju?

Jadranka Kosor: Hvala.  Poštovanje prema drugim ljudima moramo iskazivati  i tako da smo  uredni i da pristojno izgledamo. Pokušavam dovoljno spavati, dosta se kretati. Jedem puno voća. Ne idem u teretanu, ne idem kod kozmetičarke…Nema tu nikakve tajne.

Glamour.hr: Jeste li zaljubljeni?

Jadranka Kosor: Ne. Mislim da je vrijeme zaljubljivanja davno prošlo.Ali, opet, nikad ne znaš gdje te sreća čeka!!

Glamour.hr: Jeste li ikad imali osjećaj da Vam se netko želi približiti samo da Vas iskoristi u svoju korist?

Jadranka Kosor: Da, često. Uostalom, mnogi , za koje sam mislila da su mi prijatelji i bliski, prvi su mi okrenuli leđa nakon izbora u HDZu.

Glamour.hr: Kako se nosite s tim svim razočarenjima?

Jadranka Kosor: Teško.Neke izdaje neću nikad preboljeti jer je to tako čvrsto i duboko postalo dio mog života.

Glamour.hr: Kako provodite svoje slobodno vrijeme?

Jadranka Kosor: Ja zapravo i nemam slobodnog vremena. Najbolje se odmaram radeći, ali volim čitati, nešto pokušavam pisati.

Glamour.hr: Sigurno ćete osvojiti Kiklopa. Hoće li to biti Vaši memoari? I hoće li biti cenzure?

Jadranka Kosor:  Cenzure neće biti.Ako se već odlučim pisati, onda ću  pisati isključivo istinu.

Glamour.hr: Za kraj, imate li poruku za naše čitateljice?

Jadranka Kosor: Ne volim poruke. Ako ste sigurni da radite najbolje što možete i da svjesno nikome niste nanijeli nikakvo zlo, to vodi do unutarnje snage. Puno puta sam se preispitivala;  jesam li nekog povrijedila, jesam li nehotice kome naštetila i uvijek sam bila spremna ispričati se. Ima ljudi koji se ne znaju povući i ispričati, to je opasno. Bitno je da vas ništa ne grize i ne muči, da ste mirni pred sobom.Onda se mnoge teškoće lakše prebrode.

Razgovarala: Melita Hanžek

Foto: Ognjen Karabegović

Naš vanjski suradnik, makedonski novinar Zulfi Nazifovski ekskluzivno za glamour.hr razgovarao je sa legendarnim frontmenom Riblje Čorbe, Borom Čorbom, na nedavnom koncertu u Ljubljani.

Pročitajte što nam je Čorba otkrio o glazbenoj sceni u regiji, da li je promjenio političke stavove, te da li je promijenio mišljenje o koncertu u Hrvatskoj.

Glamour.hr: kakav je bio vaš odnos prema vlasti do raspada bivše države?

Borislav Bora Čorba: trudio sam se sa svim ispruzenim svim silama biti protiv komunjara, ali sada maskirani komunisti  ponovo su se vratilii. Jedva smo ih devetog marta  skinuli i oterali, maskirani komunjari ponovo se vracaju na vlast. Nikada nisam bio clan savez kumunista jugoslavije,posebno sam zahvalan na tome. oni su bili velika crna mrlja na mojoj karijeri.

Glamour.hr: da li je vaša nova pjesma „Član mafije“ posvećena njima?

Bora: apsolutno, apsolutno. Bio jedan problem, napisacu to u knjizi,to je bila apsolutna vladavina partija. Sve diskografske kuće imale su svog  dezurnog politicara, koji je vodio racuna o podobnosti pjevača, o pesmama i jedan dan cuje dirktor pgpja  stanko terzic i  dezurni politicar momcilo bajaknazalost oba dva pokojni,da se u nihovo studio 5.  nesto sumlivo snima da Riblja corba snima neku sumljivu pesmu, krenu dvojicu, sva znojcava. Studio 5 bio preko puta hotela eksklusion prvo se sastajemo u bifeu hotela pa su oni popili viski, ja sam pio lozu tako po 17 puta. kad su se popeli gore kaze moze neka ide.

Glamour.hr: da li Tito nakon toliko godina je pozitivna ili negativna ličnost?

Bora: čovek ne moze da ne ceni Tita. Ja sam se borio protiv Tita kao jednog komunisticog diktatora, međutim kad bolje čovek razmisli to je tip koga ne mžeš da ga uhvatiš ni za glavu ni za rep , jedini je igrao prema zapadu i istoku. Jedini uzimao pare od jednih i drugih. Drugo, što niko ne zna koliko je žena imao, koliko je brakova imao. Tito je  obožavao žene.Kresao je gde god je stigao. S godinama mi je Tito  postao sve simpatičniji i  simpatičniji, u kranoj liniji, treba diktator da  bi se vladalo zemjom kao što je bila Jugoslavija, kako što je čvrsta ruka Putin Rusiji,  tako Tito je  bio potreban Jugoslaviji.

Glamour.hr: zašto je, po vašem mišljenju, došlo do raspada SFRJ?

Bora: raspad Jugoslavije je bio neminovan posle Ttitove smrti  došli  su lilihitanci, oni mu nisu bili ni do kolena, to je bilo logičlno i moralo nažalost tako da se desi.

Glamour.hr: 1990 godine napravili ste pesmu o Titu. Da li je moguće, nakon toliko godina, da Bora ponovo dobije inspiraciju i opet napravi pjesmu o Titu ili o nekom drugom političaru?

Bora: nema potrebe da se pišu pesme o takvim ljudima. Ima drugih likova koje zaslužuju pesme u ovoj situaciji. Nitko od političara ne zaslužuje pjesme, jer zemlju vode mali ljudi koji vode zemju u propast, ne treba im pisati, treba ih pobiti.

Glamour.hr: da li imate kontakte sa kolegama pjevačima iz bivših država Jugoslavije? Da li se čujete s pjevačem Akijem Rahimovskim, vašim kumom?

Bora: normalno, Rahimovski je bio u Beogradu, ali ja sam bio vani, pa se nismo videli, no Aki i ja smo trebali da budemo kumovi, ali je Aki je odustao od ženidbe u posljednjem momentu. Redovno se vidim s Dadom Topićem i Brunom Langerom.

Glamour.hr:  da li imate loše odnose sa Akijem Rahimovskim?

Bora: ja ni skim nisam u lošim odnosima!

Glamour.hr: kako gledate na glazbenu scenu u bivšoj državi, zapravo današnjih šest država?

Bora: Bosna ima svojih šlagerića, Hrvati rade svoje šlagere, Vlatko Stefanofski u Makedoniji je neprekosnovan, Crna Gora ima svoje dano tri, Slovenija je čista alternativa.

Glamour.hr: Kavao je finacijsko stanje glazbenika u Srbiji? Da li se država brine o umjetnicima?

Bora: država ne brine uopšte, jednstavno država se rastura kao i svuda. Hrvati su mnogo bolje regurisali socijalni status muzičara i na neki način ih obezbdili. Država je ponovo okupila Parni Valjak, onda je Aki otišao da tezgari (u solo vode), ali je na čelo države došao bivši muzičar koji je ih je naterao na ponovno okupljanje. Vaš je predsjednik to dosta uspešno učinio.

Glamour.hr: bili su izbori u Srbiji, vi ste bili u štabu Koštunjice, kako danas gledate na komuniste?

Bora: ja sam u štabu Koštunjice, pa kako gledam… teško će Srbinu doci s dupeta u glavi da mu doge pamet, pa će videt šta su izabrao, a policajac Dačić bivši komunista. Milošeićevo dete je čak i poprimio negov izraz lica, upotrebava njegove izrek. Jedva smo se otumorili od Miloševića, pa došao je drugi i prepotentno izjavio da se ne zna se ko će da bude presednik, ali zna se premijer. Već se vidi sam sebi drži bradu šakom , tako su šakom držali glavu: Benito Musolini, Milo Gukanović, Slobodan Milošević i Đačić u vazduhu hvata oblake.

Glamour.hr: kakav je vas kontakt sa slovenskim muzičarima, jer nekad ste s Predinom imali najbolji duet „Moja domovina“?

Bora: jeste, to je bilo 1989. Godina , bili smo Predin, Dedić i ja, čak smo snimili i spot jačak kako velim kao Srbin, radim fizičke poslove, šalim se, volim ono što radi Vlado Kreslin zaklonište prepeva, sidarhta.

Glamour.hr:  da li planirate da svirate u Hrvatskoj?

Bora: ja sam rekao da neću da sviram u Hrvatskoj. Kad sam imao posljednji koncert u Sloveniji došli su moji fanovi uz Rijeke, Splita, Zagreba, Čakovca i Varaždina. Zbog svoje publike sam promjenio mišljenje i planiram doći U Zagreb. U Hrvatskoj još uvijek Riblja Čorba znači nešto i mislim da im dugujem barem toliko da napravimo koncert za pamćenje. Koncert će biti do kraja ove godine.

Glamour.hr: hvala vam na razgovoru i vidimo se uskoro u Hrvatskoj.

Bora: Hvala i vama.

Intervju & Foto: Zulfi Nazifovski

Izvor videa: YouTube

Kamo vodi sve veće naoružavanje nuklearnim oružjem u svijetu? Kamo vodi novo zaoštravanje odnosa Sjeverne Koreje s južnim susjedom i SAD-om? Mogu li sankcije spriječiti Sjevernu Koreju da postane nuklearna sila? Koliko su ozbiljne prijetnje nuklearnim napadima? Koliko je vjerojatan novi hladni rat između zemalja koje imaju nuklearno oružje? Sjeverna Koreja je u posljednja dva tjedna ponovila niz drastičnih prijetnji nuklearnim oružjem protiv susjeda i SAD-a. Najavila je da više ne vrijedi 60 godina star sporazum o nenapadanju, kojim je okončan Korejski rat. SAD smatra najave Sjeverne Koreje ozbiljnom prijetnjom i traži dodatne sankcije za Pyongyang. Gosti emisije su: u Zagrebu – glavni urednik Jutarnjeg lista Mladen Pleše, u Beogradu – profesorica na Fakultetu političkih nauka dr. Radmila Nakarada; i u Washingtonu – novinar Al Jazeere Ivica Puljić. Večerašnji KONTEKST vodi Saša Delić.
Cijela snimka emisije će biti dostupna na našem web portalu Aljazeera.net/Balkans.
______________________
Live stream našeg programa možete gledati i na:

Aljazeera.net/balkans
Youtube.com/AJBalkans
Facebook.com/AJBalkans

Mobilne aplikacije Al Jazeere Balkans su dostupne! Osim vijesti objavljenih na našem portalu, naša aplikacija Vam nudi mogućnost pristupa prijenosu uživo (video ili samo audio sadržajima), čitanje članaka offline kao i mogućnost da sami šaljete vijesti. Preuzmite aplikaciju i budite informirani kada želite i gdje god želite.
Iphone: http://ajb.me/10mywnm<http://www.facebook.com/l.php?u=http%3A%2F%2Fajb.me%2F10mywnm&h=gAQFG5OOC&s=1>
Android: http://ajb.me/UcPvHi

BORUT PAHOR 02. 11. 1963.

Foto: razkrito.net

Borut Pahor, rođenjem na dan 02. 11.1963. preuzeo je značajne karakteristike i obilježja karmičkog broja 5, koji u sebi sadrži i osobine karmičkih brojeva 2 i 3. Kao tumač Egipatske intuitivne numerologije , tvrdim da ovi brojevi govore o zemaljskoj zadaći njegovog nosioca, a također, nosiocu ovih karmičkih brojeva, donose i značajan utjecaj u kreaciji zemaljskih vrijednosti te istovremeno i važnu zadaću u stvaranju novih svijetova putokazom istine. Naime, njegova životna uloga ima za cilj mijenjati na bolje i usmjeravati ka boljem velike mase ljudi.

Karmički broj 5 gospodina Pahora je simbol njegovog osobnog karmičkog razvoja svijesti i prepoznavanja uloge u samoj biti njegovog postojanja. Uloga lidera u njegovom slučaju je isključivo određena njegovim rođenjem te pečatom karizme snažnog karmičkog broja 5.
Uloga lidera u ovom životu, dodijeljena mu je iz razloga što je u prošlim životima svojim dobrim djelima stvorio jako dobru karmu. Rezultat dobre karme je rođenje u karmički idealnoj obitelji, kroz koju je od ranog djetinjstva, prolazio kroz teška odricanja i teške životne i emotivne patnje, koje je odradio i još uvijek odrađuje, dodijeljena mu je uloga u stvaranju novih svijetova.
Njegova osobnost i karmička predispozicija tjeraju ga na vizije i realizaciju istih u kojima vlada zajedništvo, suosjećanje, razvoj i napredak, te poticanje ljudske svijesti samom svojom karizmom, ka prepoznavanju najviših vrednota naše zemaljske sreće.
DANILO TURK 19.02.1952.

FOTO: 24ur.com

S druge strane, ne mogu a da ne spomenem njegovog protukandidata, Danila Turka, također karizmatična ličnost koji je rođen 19.02.1952.
Njegova karizma je određena brojem 11 (master brojem), tj. brojem 2. Njegov karmički broj upućuje na to da trenutak njegovog rođenja određuje smjer njegovog životnog puta na kojem nosi teret obiteljskog negativnog duhovnog naslijeđa po strani njegove majke. Iz tog razloga Turk je u deficitu ženskog principa koji je potreban da ustraje u vrlo važnim odlukama i liderskim odlikama jake ličnosti.
S druge strane, njegov karmički broj nosi odlike vođe te ostavlja dojam osobe spremne da zaista radi i provodi ono sto govori i sam vjerujući da to može.
Na žalost, upravo nedovoljna količina balansa između muškog i ženskog principa, ostavlja Turka jako često u poziciji slijeganja ramenima zbog nemogućnosti izvršenja danih obećanja.
Na samom kraju ipak ostavljam na volju Univerzumu da odredi tko je od njih dvojice nositelj jačih liderskih odlika za vođenje Slovenskog naroda, kako bi im u konačnici napokon bilo što lakše živjeti i stvarati.

Svakako želim svim našim susjedima bistar um, otvoreno srce i da ne zaborave izaći na izbore jer se radi upravo o njihovoj sudbini.
Politika htjeli mi to ili ne, kreira našu svakodnevnicu i utječe na tijek naše sudbine.
Za kraj, vrlo je važno „ogledalo“ na čelu naroda.
FATIMA TOMIČIĆ, karmička analitičarka i životna savjetnica.
E-mail: fatima-tomicic@hotmail.com

Mob.: 098357939

Ova bi kolumna mogla biti kratka kao fitilj Zdravka Mamića. A možda i niste te sreće. Hic Rhodus, hic salta. Giljeviću, prvo prestani pa reci stop.

Dobar kolumnist može naći jednu temu i o njoj pisati sto puta na različite načine. Osrednji kolumnist može iščeprkati sto tema i o svakoj pisati na isti način. A ja? Imam blagi filing da mogu još jedino pisati kući propalo.

Ponovo palim portale. Piroman sam, podmećem iskre svoje pozornosti u potrazi za plamičkom koji bi mi raspalio maštu i strasti. Ništa. Ništa zapaljivo. Stoga, sve što slijedi nije piromanova nego tek pirova pobjeda.

Postavljam si pitanja o svom (ne)pisanju. Teža su od onih na maturi. Isto nisu sasvim jasna. Odgovori su višeznačni. Koliko god prtljao i popravljao pitanja, koliko mi god vremena dali, i dalje neću imati pojma. Baš kao i ekipa na maturi. Najtočniji odgovor, znači, glasi – teška ili lagana, jasna ili nejasna, glupa ili samo priglupa – klinci i tako poslije neće znati ništa.

Neću politiku u svoju butigu, ali ona si katkad uzima za pravo da mi uđe. Ukratko, još moj organizam ne može svariti činjenicu da su nam prvi susjedi progutali Nikolića kao predsjednika. Izvorni radikali, umiveni radikali, razblaženi radikali, odbjegli radikali, redikulozni radikali… Kakvi god bili, najbolji su kad trunu. Iza brave. Okej, okej, serem u tuđe dvorište prije nego što pljunem u svoje. Sami ih proizvodimo, posvuda su oko nas. I nerijetko nam sjebu živote. Kakvi god bili, svi pobrojani mogu biti slobodni, a njih se najviše plašim. Kao da tone i tone teksta nije napisano o štetnosti slobodnih radikala…

A sve nešto po medijima vonja i na moguću visoku za(s)tupljenost slobodnih radikala u Splitu. Povod za novo izlučivanje otrova je, naravno, gej parada. Toplo se nadam da će biti, kao i obično kad se najavljuju smakovi svit(l)a, po onoj staroj – tresla se prda navrh brda, rodio se prdac. Nisam gej, al ne kužim, zbog jedne stvari koju ljubim. A to je sloboda. Koju gej populacija, da jebe rak raka, nema poput većine nas, povrijeđenih heterobraca i heteroseka. Ako već hoćete, dižite nos, dižite i galamu, ali nemojte ruku na bližnjega svoga. Zovimo mi to paradom, ali daleko je to od parade. To je još uvijek prosvjed, borba za neka ozbiljna prava, u kojoj se glave koje nisu u ormaru nose u torbi. Nema parade tamo gdje se kurče barabe. Parade su još uvijek negdje drugdje u bijelom svijetu, u Berlinu, Sao Paulu, Amsterdamu, u New Yorku… Zajamčimo im prava koja i sami kao heteroseksići uživamo pa se onda obrušavajmo na paradu i njene zabavne, kulturne ili umjetničke dosege. Naravno, ne kamenjem. Argumentima.

Kad sam već ušao u gej paradu, još samo jedan detalj. Stvarno dobijem čirozu želuca i spiralni prijelom živaca kad iz zapjenjenih usta onih koji zazivaju razbijene glave pa sve do onih koji bi zov divljine u teoriji pretvorili u lov na glave u praksi, iscuri kako je to bolest. Ajmo na sekundicu, ili bolje rečeno, na rečenicu ili dvije, ući u te mozgove (namjerno ih nisam označio kao pileće, bila bi to uvreda za perad) koje im je podario dragi bog i, poput njih, dijagnosticirati bolest. Pa sto mu gnomova, da ne velim još i kerumba & kerumbita, mili moralisti, dragi baštinici milosrđa i tolerancije, vitezovi ćudoređa, i svi vi koji tako često brkate šaku pravde s pravdom šake, otkad se to bolesti liječe ciglom, martensicom, pepeljarom, bocom, bokserom, kamenom?! Nije možda neka usporedba, ali ti i takvi su mene pokušavali izliječiti od crne odjeće. Jedni su specijalizirali dijagnostiku, a drugi su operirali na terenu. Valjda su smatrali da je uzrok mog odjevnog crnila višak krvi. Pa su mi je puštali na nos.

Baš si nešto zamišljam… Bi li ti bolesnici prema istoj logici imali kakvu primjedbu na zdravstveni sustav i prozvali ga zbog kršenja ljudskih prava da se svome liječniku požale na probleme s bubrezima, a on ih, mimo liste čekanja, najljubaznije, nasmiješen uvede u operacijsku dvoranu. Pa im bejzbol palicom, laserski precizno, razbije bubrežne kamence. Bi, zasigurno. Tada bi vjerojatno brže-bolje potražili drugo mišljenje. A možda bi drugačija mišljenja odonda i uvažavali.

Ozbiljno načet glamour ovog teksta možda uspije spasiti moj prvi pohod na paradu krpica (iliti modnu reviju) u životu. Mango revija. Dan koji je spasio tjedan. Da, uletio mi je event. Baš event, ne događaj. Jer postoji razlika. Event je nešto više od događaja. Na događaje pravo ima svatko, na evente samo odabrani.

Event je bio zakazan u Kvartu. U mom kvartu, maltene. Idealno. Kako za cipelcug, tako i za cug. I svidio mi se Kvart. Obožavam te hangaraste, gole, protuklaustrofobične prostore. Kasnili smo, kako i priliči. Izbjegavajući kamere (ne znam zašto sam ih izbjegavao, pa one su se od mene odbijale kao lopte od hrvatskih nogometaša u srazu s Norvežanima – valjda me oprala neka paranoja jer mi je bilo prvi puta), stigao sam iskapiti čašu šampanjca i pobrati đusvotku sa šanka. Onda nas je, a ne znam kako se to zove, ali ono, nešto kao stjuardesa u avionu, valjda hostesa, pronašla na popisu i ispratila do naših mjesta u zadnjem redu. Srećom, radilo se o drugom redu pa sam mogao računati na messijevski pregled igre. Petnaestak minuta visoka, mršava i dugonoga stvorenja ukočenih lica redala su se pistom. Ovako mora da je traci u pogonu za proizvodnju Barbika, pomislio sam. Bubala je neka glazba, rekao bih da je bila, onako, pomalo gej. Nitko se nije žalio. Nije bilo kamenja, svi su bacali samo duge poglede. Mene su, kao potpuno nevinog, lika koji je prvi puta ušao na modnu reviju, najviše fascinirala lica djevojaka s piste. Hladna, nepomična, gotovo bezizražajna. Toplije poglede imaju replikanti u Blade Runneru. Nisam to prokljuvio, a bome ni pokrete. Izvještačeni, na trenutke čak i kljakasti. Očito, treba mi još evenata kako bi mi se čula sinhronizirala s tonovima modnog svijeta.

Nakon njihove revije stigao je red na ono revijalno, red na mene, a to je red na red pića pa red klope pa red đuskanja s votkom pa red čistog votkanja bez đusa pa red piva pa red koktela. Zastor se za mene spustio nakon održanog festivala sedam jegera. Pametnome dosta. Ali ludom nikad. Jedva čekam sljedeći event.

Aha. Baš sam glup. Zaboravih spomenuti krpice. Bile su šarene, vedre, lepršave. Mnogo življe od onih koje su ih nosile. No te bih krpice kupio sve i da su bile povješane na kukicama pored sudopera umjesto da su se vijorile na modelima. U stvari, nisam shvatio kako možeš znati kako će na tebi oblekica stajati kad su svi modeli manje-više jednaki? Recimo da gledam mušku reviju pa se uslinim i raspametim zbog neke košulje, maje, veste, riječju krpe kojom maneken briše svoje trbušne pločice dok hoda pistom. Uletim u prvi butik, zgrabim odjevni predmet, utrčim u garderobu i onda? I onda skontam da na meni stoji kao papir za zamatanje koji je zapišala mačka… Totalno sam glamugrozan. Treba mi još evenata, definitivno.

Opet sam izostavio ono neizostavno – ljubav. Ali ionako smo na pragu ljeta, a ljetne su ljubavi kao pjena za kupanje. Uđeš u to što ti izgleda poput mora ljubavi kao u kadu, osjetiš ugodnu vrućinu i malo zažmiriš… A kad otvoriš oči, gle, od nje ni traga. Pa čekaš sljedeće ljeto, neku novu epizodu. Kao u sapunici, nikad tomu kraja. A ja volim dugometražne filmove. Pa preferiram zimu i vatricu u kaminu. Happy end.

A kraj mi ipak, na kraju šapuće da je sretan… Dvije-tri čaše vina (nikave butelje, čisto domaće crno, iz Baćine!), in vino veritas, volim vas. Sve po redu. Žensko. Muško. Srednje. Danas je ovaj tekst moja Riva. Tko želi može, skupa sa mnom, ruku pod ruku, riječ po riječ, u malu šetnju. A vaše je pravo i da šetnju izbjegnete. Samo nemojte nikoga tući. Kako jednom prigodom izvalih – lupajte gluposti, a ne ljude. Možda vam mogu biti svijetli primjer.

Denis Giljević