U mnogim sredinama, brak još uvijek nosi više simbolike nego stvarnog sadržaja. I mnoge žene, svjesno ili ne, ostaju u toj formi braka – bez nježnosti, bez poštovanja, bez života – samo zato da bi rekle: “On je još uvijek moj muž.” 

Ali što zapravo znači “moj”, ako tvoj muž već godinama gradi emocije, svakodnevicu i ljubav s drugom ženom? Što znači “obitelj”, ako se koristi kao sredstvo emocionalne ucjene: djeca, unuci, obiteljska okupljanja, sve u službi poruke – “Ako odeš, izgubit ćeš sve.” 

Kad brak postane oružje 

Neki brakovi ne završavaju na papiru, ali završe u svakom drugom smislu.

On nije tu. Tijelom možda – ali duhom, dušom i srcem – odavno je negdje drugdje. Ona to zna. Osjeća. I umjesto da zatvori to poglavlje i otvori novo – ona zatvara krug. Prisiljava ga da ostane. Prisiljava i djecu da biraju strane. Prisiljava sebe da održi sliku, makar se raspadala iznutra.

Ali često, taj ostanak nema veze s ljubavlju – nego s komforom. Ona ne vozi, ne zna ili ne želi samostalno upravljati vlastitim životom. Navikla je da on vozi – doslovno i metaforički. Treba joj da je vozi liječniku, u dućan, na misu, da rješava papirologiju, banke, majstore. Ne zato što ne može, nego zato što nikad nije morala. I sada – ne zna drugačije. Ili ne želi znati.

Zašto to radimo? 

**** Zbog straha – od samoće, osude, praznine.
**** Zbog ega – jer “druga” ne smije “pobijediti”.
**** Zbog imidža – jer što će selo reći?
**** Zbog komocije – jer je lakše imati “muža pri ruci” nego izgraditi samostalnost.
**** Zbog osjećaja da vrijediš jedino ako si nečija žena.

Ali istina je: nitko ne pobjeđuje u takvom odnosu. Ne on, ne ona, a najviše – ne djeca. 

I tko ovdje zapravo gubi?

- Gubi muškarac, koji živi pod krivnjom i pritiskom.
- Gubi žena, koja se drži nečega što joj više ne pripada.
- Gube djeca, koja rastu okružena manipulacijom i lažima.
- Gubi ljubavnica, koja često živi u sjeni, čekajući nešto što nikad ne dolazi.

A sve zbog privida – da obitelj ostane na okupu.

Nitko ne zaslužuje biti zatvorenik ničijeg ega. 

Brak bez ljubavi, poštovanja i slobode nije obitelj. To je emocionalni zatvor. A ako nekoga zadržavaš kroz prijetnje, suze, obaveze i djecu – nisi ga zadržala. Samo si sve oko sebe učinila taocima vlastite nesigurnosti.

Mir ne dolazi iz kontrole. Dolazi iz istine – i odlaska, kad više nema ničega vrijednog ostanka.

Mel

U nastavku pročitajte zašto je dobro imati sarkastičnog prijatelja: 

1. Uvijek su iskreni 

Iskoristiti će svoj sarkazam kako bi vam ukazao na istinu koju morate čuti i vidjeti. Možete biti sigurni da će vam reći stvari koje vam nitko drugi vjerojatno ne bi rekao. Isto tako, u takvim prijateljstvima često može doći do rasprave, a razlog tome je to što sarkastična osoba nikad ne uljepšava istinu. Oni će uvijek reći onako kako stvari stoje, ali ne zato što vas žele povrijediti, već zato što im je stalo do vas.

2. Nisu lako uvredljivi 

Osobe koje ne uljepšavaju istinu koju govore ne uvrijede se lako. Štoviše, očekuju da će ljudi biti iskreni i otvoreni poput njih. Prihvaćaju kritike ne uzrujavajući se i ne shvaćajući sve previše osobno. Što znači da ako se ne slažete s nekim, ne znači da ne možete međusobno voditi zreo i iskren razgovor.

3. Daju vam do znanja da zaslužujete više 

Sarkastičan prijatelj otvoreno će vas podsjetiti da zaslužujete više onda kada se odlučite pristati na manje nego što zaslužujete. Uvijek će vas poticati da budete bolji. Također, oni se ne boje istaknuti i objasniti zašto misle da zaslužujete više od posla ili partnera s kojim ste se odlučili zadovoljiti.

4. Uvijek znaju kako vas razvedriti

Ovaj tip prijatelja majstor je sarkazma i humora. Što znači da će, kada god budete loše volje, biti uz vas da vas razvesele tako što će vas nasmijati. Naravno, mogli bi se koji put našaliti na vaš račun; međutim, nakon što ste dugo  prijatelji s njima, znat ćete da vas ne pokušavaju uvrijediti. Isto tako, mogli bi davati sarkastične komentare o ljudima ili stvarima koje su vas uznemirile. U svakom slučaju, uvijek točno znaju što reći i učiniti kako bi poboljšali vaše trenutno raspoloženje.

5. Znaju kada treba biti ozbiljan 

Ako niste imali sarkastičnog prijatelja, možda mislite da zvuči kao da ta osoba nikada može pokazati empatiju ili suosjećanje. To uopće nije točno! U stvarnosti sarkastični prijatelji znaju kada treba stati na kraj svojim šalama i duhovitim komentarima. Ipak, oni znaju da ponekad trebaju biti samo rame za plakanje i slušati vas. Upravo to ih čini tako posebnima.

Biti prijatelj sa sarkastičnom osobom znači da možete biti sigurno da ćete uz sebe uvijek imati nekoga odanog i iskrenog! 

Mel

Prvo trebamo utvrditi od kojeg trenutka mjerimo čekanje. Ako se čekanje odnosi na period od trenutka kad je nadležnom uredu za prostorno uređenje predan potpun zahtjev s kompletnom dokumentacijom koja se zove glavni projekt i s dokazom o riješenim vlasničkim odnosima onda je taj rok određen Zakonom o gradnji i iznosi oko 45 dana. No, to nije dovoljna informacija potencijalnom investitoru jer ovom “čekanju” prethodi još nekoliko “čekanja”.

Investitori, nakon što kupe građevinsku česticu, “čekaju” idejno rješenje koje je u skladu s planom i u skladu s njihovim željama. Nakon toga “čekaju” izdavanje posebnih uvjeta i uvjeta priključenja. Nakon toga “čekaju” izradu glavnog projekta u kojeg su uz arhitekte uključeni drugi inženjeri; statičari, strojari, geodeti… To je sve uz pretpostavku da nema još i čekanja sređivanja vlasničkih odnosa na čestici, osnivanja tvrtke koja će biti nositelj gradnje, čekanja nekih dodatnih elaborata poput geomehaničkog ispitivanja tla ili čak izmjene prostornog plana. To su samo stvari koje na prvu padaju na pamet, no našlo bi se tu još “čekanja”.

Na što onda treba sve računati ako planirate graditi upitali smo Ivu Ivas, diplomiranu inženjerku arhitekture i voditeljica arhitektonskog tima u tvrtki DI plan. „Naravno da onome tko želi graditi nije povoljno da čeka. No planiranje gradnje i projektiranje zgrade je složen proces s dosta sudionika i za taj proces neophodno je odvojiti vrijeme, a u planiranje investicije treba ukalkulirati i vrijeme za projektiranje i vrijeme za ishođenje posebnih uvjeta i uvjeta priključenja i sređivanje vlasničkih odnosa i/ili geodetskih poslova kao i vrijeme za izdavanje dozvole. I na sve to, da se poslužim građevinskim rječnikom, računati s faktorom složenosti. Za komplicirane zgrade/zemljišta/vlasničke odnose/probleme s priključcima – vrijeme čekanja će biti duže“, objašnjava nam Iva Ivas te nadodaje kako čekanje zna potrajati i znatno duže od očekivanog.

„Situacija se razlikuje po regijama, podatke se može pronaći na stranicama Državnog zavoda za statistiku, no te brojke ne govore nam mnogo. Tamo će pisati da je prosječno vrijeme za izdavanje građevinske dozvole oko 30 dana, što je, u skladu sa zakonskim okvirom. No, praksa nam govori da se na neke dozvole čeka i godinama. Statistika ne bilježi vrijeme koje protekne od prve predaje projekta preko čekanja na dodjelu referenta, zahtjeva za izmjenama, dopunama, pa bolovanja pa razne druge ljudske faktore do konačne “predaje potpunog zahtjeva” nakon kojeg statistika zabilježi da je prošlo prosječno kratkih 30-ak dana“, govori nam voditeljica arhitektonskog tima u tvrtki DI plan.

Također, regionalno gledano, postoji vidljiva razlika u broju zatraženih građevinskih dozvola, a svakako i u tipologijama gradnje. Dalmacija i Istra “kipe” od zgrada namijenjenih turizmu, kampova, pansiona, vila s bazenima, stambenih zgrada s apartmanima. Naravno da u ostatku zemlje nije takav pritisak na građenje.

No postavlja se pitanje kakve su građevine najproblematičnije za dobivanje dozvola, ali i što je važno kako bismo ubrzali proces dobivanja dozvole? „Dobro planiranje! Tu Vam je Vaš arhitekt najbolji saveznik. Iz osobnog iskustva ipak se najduže čekaju dozvole za zgrade koje zaista i jesu “problematične”. Npr. zgrade kod kojih se dosta rastezljivo pokušalo tumačiti odredbe prostornog plana u smislu visina, broj katova, maksimalnog broja kvadrata, hodanja po “rubu” što se tiče dimenzioniranja ili uopće postojanja pristupnih puteva, požarnih uvjeta, osiguravanja dovoljnog broja parkirališnih mjesta itd. Ovdje najviše govorim o stambenim zgradama za prodaju stanova“, objašnjava nam ova diplomirana inženjerka arhitekture.

Ako planirate graditi vjerojatno znate da postoji nešto što se zove “Pravilnik o jednostavnim građevinama i radovima” koji je otvorio nova prostranstva u, najčešće, krivom tumačenju za što Vam treba, a za što ne treba građevinska dozvola. Svaki građevinski zahvat, makar najmanji, koji se tiče konstrukcije ili promjene kvadrature ili promjene otvorenosti/zatvorenosti dijela zgrade – treba dozvolu. A kuća ne može biti “samo malo nelegalna”. Ili je ili nije.

„Ove godine stiže nam novi Zakon o gradnji. Možda će on donijeti neke pozitivne promjene, no o tome za sad nema službenih informacija. Rješenje nije jednostavno, nema jednog poteza kojim bi se svi problemi u našem sektoru riješili. Ali vjerujem da bi pravi put uključivao: bolje prostorne planove, detaljnije planove, manje administracije, obavezna izrada izvedbenih projekata, više odgovornosti na glavnom projektantu, arhitektu – te, u smislu financijskog udjela u ukupnoj cijeni gradnje, značajno veće ulaganje u projektnu dokumentaciju. Nadalje, zakon bi se osim gradnjom trebao pozabaviti i održavanjem građevina. Takav paket poteza bi u konačnici mogao dovesti do kvalitetnije gradnje i boljeg životnog okoliša za sve nas“, pojašnjava nam Iva Ivas.

Naravno, postoje i drugi načini da se smanji i bolje kontrolira trošak u gradnji. Dobra priprema je ključ uspjeha. To znači da projekti koji dolaze na gradilište trebaju biti što kvalitetniji. Inzistiranje na izradi izvedbenih projekata i njihova izrada u tzv. BIM programima morali bi biti minimalni standard današnjih gradilišta. To pojednostavljeno znači da nam danas kompjuterski softveri omogućavaju da u virtualnoj realnosti vidimo i kontroliramo svaki detalj zgrade, od konstrukcije, instalacija, do detalja u interijeru i vanjskom izgledu zgrade. Na taj način značajno se smanjuju greške i šanse da na gradilištu dođe do neugodnih iznenađenja.

 

FOTO: DI plan/Cajger Studio

 

Naravno da svaki roditelj želi najbolje za svoje dijete i njegovu budućnost i sve što radi, radi iz ljubavi i brige. Roditeljstvo je potpuno individualna stvar! 

Negativni faktori ostavljaju posljedice koje nas prate cijeli život. Pozitivni stvaraju temelj za jake osobine i karaktere spremne za ono što im život nosi. Ono što pomaže da djeca izrastu u sretne ljude jest toplina i odaziv.

Ova dva sastojka dio su recepta koji će pomoći kako bi vaša djeca odrasla u sretnije ljude, spremne uhvatiti se u koštac sa životnim izazovima, borit se, i na kraju, više vjerovat u sebe i donositi zdrave odluke.

Umjesto da budete roditelj koji stalno diktira tempo i životni put vlastitom djetetu, budite tu da ih saslušate i usmjerite, da im date poticaj i motivaciju za pravi životni put prilagođen njihovim željama. To je glavni ključ odaziva na njihove potrebe i odlika dobrog roditelja.

Toplina je drugi sastojak koji mora biti svakodnevno prisutan u odnosu roditelj – dijete. Grubo ponašanje samo će utjecati na vaše dijete na način da se ono udalji od vas i potpuno zatvori od svijeta.  Sigurnost koja dolazi od vaše topline spremit će ih za svijet koji ih čeka.

Djeca moraju biti voljena i poštovana da bi odrasla i razvila se u zdrave ljude. Djeca odgajana na ovakav način, osjećaju se posebno, sigurno i puno su sretniji i ispunjeniji ljudi kada krenu sami kroz život.  Osluškujte svoje dijete i prilagodite svoj pristup njihovim potrebama. 

Mel

 

Ovo pitanje postalo je sve češće u današnjem svijetu. Postoji velik broj razloga, ali jedan od njih je najpresudniji, a to je da ne žele da im djeca odrastaju bez jednog roditelja, jer razmišljaju na način kako će to imati negativan utjecaj na njihovo odrastanje i budućnost. Ali, ostanak u neskladnom braku puno je lošije rješenje, kako za djecu, tako i za roditelje. Djeca su kao malene spužvice, upijaju sve što vide i čuju iz svijeta oko sebe, kopiraju. Stoga, brak samo na papiru, bez ljubavi i stvarnih emocija nikako ne može imati dobar utjecaj na djecu i razvitak njihove osobnosti.

Kada u braku nastupe brojni konflikti i on se krene raspadati, najbolje što možete učiniti jest razići se kao civilizirani ljudi i dati primjer svojoj djeci da nikada ne čine nešto zbog čega su nesretni, samo zato jer misle kako je to ispravno ili ih pojedinci i društvo uvjeravaju u to.

Razvod braka težak je izbor za oba partnera. No, dugoročno je to puno bolji izbor i rješenje nego ostati u lošem braku samo zbog djece i prisjećati se svih lijepih trenutaka provedenih zajedno. No, je li to dovoljno? Nije!

Prema statistici svaki treći brak u Hrvatskoj završava razvodom, a najviše se razvode u Dalmaciji gdje oko 40% brakova završi razvodom, a nakon  toga slijedi Zagreb sa oko 28%.  

Dvoje ljudi teško može funkcionirati pod istim krovom kada harmonija i sklad nestaju, ali u takvim trenucima jedino djeca ispaštaju jer roditelji često bivaju sebični i ne razmišljaju o posljedicama koje će nanijeti djeci svojim postupcima i ponašanjem.

Što kada jedna strana odluči ponovno izlaziti? Kako će to izgledati u očima djeteta? Ili će se pak odlučiti na suživot kao cimeri, no niti jedna od ovih solucija nije dobro dugoročno rješenje. Sretan i skladan život može se postići samo razumnim razmišljanjem i pravilnim donošenjem važnih odluka oba partnera, gdje niti jedna strana nije zakinuta ili na gubitku, a što je najvažnije djeca ne ispaštaju.

Ostati u braku zbog djece samo je još jedan u nizu od jeftinih izgovora.

Djeca zaslužuju svu sreću ovoga svijeta, zaslužuju odrastati u zdravom okruženju uz dva sretna i emocionalno stabilna roditelja, ali to nikako nije moguće u braku u kojem nedostaje ljubavi, pažnje i zagrljaja između partnera.

Svaki roditelj odgovoran je za svoje postupke i svaki brak podnosi određenu žrtvu, naravno ako je vrijedno toga, no u trenucima kada više nema mjesta za takve postupke, potrebno je krenuti dalje i biti primjer svojoj djeci. Pokazati im da uvijek mogu promijeniti situaciju u kojoj se nalaze i biti sretni bez obzira na to što im život ponudio.

Stoga je važno shvatiti da ono što pružimo djeci, ona će isto to pružiti društvu i zahtijevati od njega! Upamtite, djeca će biti sretna dokle god vide da su njihovi roditelji zadovoljni, bili oni zajedno ili ne. 

Najvažnije od svega je ne koristiti djecu kao izgovor ostanka u lošem braku, jer mogli bi vam kada tad prigovoriti da bi bilo puno bolje za njih da ste se razveli, nego ostali u neskladnom braku, a oni odrastali u ne baš tako idiličnom okruženju.

Mel

Donosimo vam nekoliko grešaka koje radimo kao roditelji: 

1. Ne zadovoljavamo njihove potrebe na odgovarajući način 

Na primjer ako im ne pokazujemo dovoljnu brigu i pažnju ili ne reagiramo primjereno na njihove određene postupke.  A što je najgore, ako dijete vidi da poklanjamo više pažnje starijem ili mlađem djetetu.

2. Ne reagiramo na dječje osjećaje pravilno

Na primjer kada je dijete loše volje, nikao nije dobro ispitivati ga zašto je loše i govoriti mu kako ne bi trebalo biti tužno, već da bi se trebao smijati i biti sretno. Potrebno je razumjeti i shvatiti dječje osjećaje kako biste im znali pravilno pristupiti.

3. Ne pazimo što govorimo djeci 

Djeci nikako nije dobro govoriti stvari poput “dječaci ne plaču!, baš si beba!,  nespretan si! Ista si mama ili tata, to ne rade djevojčice!”
 
4. Neki roditelji djeci nameću vlastite ambicije 

A djeca vrlo često zapravo uopće nisu ni zainteresirana ili nemaju talenta za ono što im roditelji često nameću. Jer to su ipak njihove želje, a ne djetetove.

 5. Uspoređivanje s tuđom djecom 

Uspoređivanje djeteta s drugima nikada ne može završiti dobro, a posebno u situacijama u kojima ni dijete nije sasvim zadovoljno sobom. Djecu nikada ne bi trebalo uspoređivati jer svako je posebno na svoj način!

6. Previše popuštanja 

Kada roditelji previše popuštaju djetetu gotovo u svemu, dolazi do toga da dijete ne zna što smije, a što ne smije. A do toga ne bi došlo da su roditelji djetetu dali određene smjernice u ponašanju.

7. Prestrogo kažnjavanje 

Kazne su sasvim u redu ako je iz opravdanih razloga. Ali prestroga kazna zbog neke sitnice nije dobar odgovor na situaciju. Radije sjednite i popričajte otvoreno  s djetetom i ukažite mu na loše strane situacije zbog koje je kažnjen, kako bi moglo izvući pouku. Prestrogim kaznama ne postiže se ništa, a otvorenim razgovorom puno toga.

Mel

Razmaženo dijete većinu svog vremena zahtijeva da se ispune gotovo sve njegove potrebe, a ako one nisu zadovoljene i ispunjene, dijete će raditi scene i imati izljeve bijesa.

S druge strane, sretno dijete vrlo brzo i lako uči o vrijednostima i potrebama, bez pravljenja bespotrebnih scena. 

2. Razvoj vrijednosti

Razmažena djeca imaju, moglo bi se reći vrlo ograničenu mjeru vrijednosti, koja najčešće odgovara principu “što više imam, to više vrijedim.”  S druge strane, sretnom djetetu posjedovanje nečeg i nije od tolike važnosti.

Ne trebaju mu predmeti ili igračke da bi se osjećalo dobro, dovoljni su mu ljubav i razumijevanje.  

3. Razvoj osobnosti 

Razmaženo dijete često razvije karakter koji teži frustraciji i zapovijedanju već u ranom djetinjstvu. S druge strane, sretno dijete razvija alate koji ga štite od frustracija, kreira strategije za postizanje onoga što želi za sebe i način da bude manje ovisan o drugima.

 4. Razina razumijevanja 

Između sretnog i razmaženog djeteta uvijek postoji drugačija sposobnost razumijevanja i gledanja na  svijet. Ako dijete ima sve što poželi, nema potrebu osvrtati se oko sebe te na taj način gubi sposobnost traženja odgovora i razvoja. Razmaženo dijete koje sve dobije, pokazuje  manje interesa za svoje okruženje i ne zanima ga učenje i razumijevanje onoga što se oko njega stvarno događa.

Sretno dijete odrasta u okruženju punom razumijevanja, u okruženju u kojem može razvijati svoju radoznalost te upoznavati i istraživati svijet u kojem živi. Djetetu ne bismo trebali pružiti sve što ono poželi, već ga naučiti kako da to dobije u ljubaznom okruženju koje uvažava njegove potrebe. 

Mel

Veza između oca i kćerke posebna je i ona ima veliku ulogu u životu svakog ženskog djeteta. Iako majke imaju najjaču i jedinstvenu vezu s djecom, ima nešto zaista posebno u odnosu oca i kćeri što u velikoj mjeri utječe na živote ženske djece.

Očevi su prve muške figure u životu žene, oni su njihovo sigurno utočište i oslonac. Dok nas mame uče da budemo nježne, očevi nas uče da budemo snažne. Oni nas uče da budemo radoznale i da nikada ne odustajemo, koliko god nam se nedostižno činilo.

Dok nas i mame i tate uvijek uče kako da pomičemo vlastite granice, majke su uvijek one koje više paze da na tom putu ne dođemo u rizične situacije, dok nas očevi potiču na napredovanje koje nekada zna biti ishitreno kakva i muška priroda zna biti. Očevi su ti koji nas savjetuju da učimo na vlastitim greškama. Nažalost, nemaju sve žene priliku odrasti uz brižnog i dobrog oca, ali ipak očevi su  jedne od najvažnijih figura u životu svake žene. Isto tako, imaju velik utjecaj na emocionalan razvoj svojih kćeri. Žene koje imaju blisku vezu sa ocem imaju manje šanse razviti psihološke i emocionalne poremećaje te su rjeđe sklone depresiji i anksioznosti. Zbog toga, žene koje su imale prisniji odnos sa ocem socijalno su kompletnije, sigurnije u sebe i psihički jače osobe.

U prošlosti su očevi uglavnom bili zaduženi da osiguraju obitelj, dok su majke bile te koje su odgajale djecu. U današnje vrijeme očevi igraju ključnu ulogu u odgoju jer odgoj nije samo odgovornost majke.

Otac treba stvoriti sigurno i zaštitničko okruženje za svoju kćer, ne samo fizički već i emocionalno.  Svi smo mi produkt onih koji nas odgajaju i svi smo skloni biti prisniji s ljudima koji su nam poznati. Zbog toga se žene uglavnom udaju za muškarce koji nalikuju njihovim očevima.