Tražite li ideju za jednodnevni izlet iz Zagreba, a ne želite provesti pola dana u automobilu, jedan mali slovenski gradić mogao bi vas iznenaditi. Dobrovnik u Prekmurju udaljen je od Zagreba oko 130 kilometara, odnosno manje od dva sata vožnje, ovisno o ruti i prometu. Do  ovog dijela Slovenije može stići i bez korištenja slovenskih autocesta, odnosno rutom po regionalnim cestama, pa za takav dolazak nije potrebna slovenska vinjeta. cA kada jednom stignete, brzo postaje jasno da se niste zaputili samo u malo mjesto na slovensko-mađarskoj granici. Dobrovnik i njegova okolica nude kombinaciju prirode, jezera, šetnica, lokalne gastronomije, vinograda i jedne vrlo neobične atrakcije- tropskog vrta u kojem usred Prekmurja rastu orhideje i brojne egzotične biljke.

Dobrovnik po mnogo čemu različit od Dubrovnika! 

Područje Dobrovnika karakterizira tipični panonski krajolik, s ravnicom, vinogradima, voćnjacima i šumama. Jedno od najpoznatijih mjesta u okolici je Bukovniško jezero, okruženo šumom i šetnicama. Uz jezero se nalaze i kapelica svetog Vida, izvor svetog Vida, šumska poučna staza i pustolovni park. Za one koji žele aktivniji izlet, oko jezera postoji jednostavna šumska staza duga oko 1,7 kilometara, a ljubitelji adrenalina mogu se zaputiti i u pustolovni park. Tu je i Park prijateljstva, kuća rukotvorina, crkva svetog Jakova, vinogradi i druge lokalne znamenitosti. Drugim riječima, Dobrovnik je destinacija u kojoj se bez problema može provesti cijeli dan. 

Usred Slovenije nalazi se mala tropska džungla- Ocean Orchids 

Na adresi Dobrovnik 115 E nalazi se Ocean Orchids, proizvođač orhideja koji je svoju priču počeo graditi prije više od dvadeset godina. Uz proizvodne površine nalazi se i Tropski vrt- prostor od oko 1500 četvornih metara u kojem posjetitelji mogu vidjeti više od 400 vrsta i sorti biljaka. Tu su banane, avokado, vanilija, papaja, mango, ananas, đumbir, karambola, anthuriumi i brojne druge tropske i suptropske biljke koje stvaraju dojam kao da ste iz Prekmurja odjednom preskočili nekoliko tisuća kilometara do tropa i završili u prekrasnoj šumi. A kroz Tropski vrt moguće je zaviriti i prema proizvodnom dijelu, gdje svaki dan procvjeta oko 4000 orhideja.

Sve je počelo geotermalnom vodom

Roman Ferenčak i njegov poslovni partner Tomaš Jevšnik tvrtku su osnovali 2003. godine, nakon što su završili studij na Poljoprivrednom fakultetu u Ljubljani. Nakon studija iskustvo su stekli u Nizozemskoj, zemlji koja je već tada bila jedna od ključnih europskih sila u proizvodnji ukrasnog bilja. Godinu dana kasnije napravili su prvu geotermalnu bušotinu s ciljem proizvodnje orhideja. Ideja je bila jednostavna, ali za ono vrijeme prilično ambiciozna: tropskoj biljci osigurati potrebnu toplinu koristeći energiju iz zemlje. Projekt je dovršen 2005. godine, kada je izgrađen i prvi staklenik. Imao je površinu od 1,4 hektara i kapacitet od oko pola milijuna orhideja godišnje. Kasnije su proizvodne površine dva puta proširivane- bilo je to 2010. i 2012. godine pa se danas proizvodnja orhideja odvija na četiri hektara te se godišnje proizvede više od dva milijuna orhideja. Oko 400.000 biljaka ostaje na slovenskom tržištu, dok je ostatak namijenjen izvozu.

Kako se uzgajaju milijuni orhideja?

Ako ste ikada pomislili da je dovoljno staviti orhideju u lonac, zalijevati je i čekati cvijet, priča iz Dobrovnika pokazuje koliko je profesionalni uzgoj zapravo precizan posao. Ocean Orchids proizvodi Phalaenopsis, jednu od najpoznatijih orhideja koje se uzgajaju kao kućne biljke. U prirodi Phalaenopsis raste u tropskim krajevima, često kao epifit pričvršćen za drveće. Ne raste u klasičnoj zemlji, nego se oslanja na podlogu poput kore drveta, a vodu dobiva iz kiše. Kako bi se orhideje razvijale na što prirodniji način i u proizvodnji se nastoje oponašati uvjeti iz prirode. Orhideje se tako sade u supstrat od kore drveta, a za navodnjavanje se koristi kišnica. Voda koja padne na krov staklenika prikuplja se i sprema u velike spremnike, nakon čega se ponovno koristi za zalijevanje biljaka. Posebna se pažnja posvećuje i svjetlosti. Prejako sunce nije dobro za Phalaenopsis, zbog čega se u staklenicima koriste sustavi zasjenjivanja. A ista je logika važna i kod kuće.

Postoji ih čak 30.000, ali samo je jedna osvojila domove diljem svijeta  

Orhideje su jedna od najvećih biljnih porodica na Zemlji. Prema podacima koje je dao Roman , postoji oko 30.000 vrsta orhideja, dok ukupna raznolikost biljaka na planetu doseže oko 300.000 vrsta. Ocean Orchids, međutim, proizvodi samo jednu-Phalaenopsis. Zanimljiv je podatak da u Sloveniji raste i velik broj divljih orhideja. No Phalaenopsis je posebna priča jer, za razliku od nekih orhideja koje imaju izražen period mirovanja, u dobrim kućnim uvjetima može kontinuirano rasti. Razvija nove listove i korijenje, a pravilnom njegom može godinama ostati dio kućne kolekcije. I tu dolazimo do pitanja koje vjerojatno zanima svakoga tko je barem jednom kupio orhideju.

Tajna održavanja orhideja: Ovu pogrešku radimo gotovo svi, a biljci najviše šteti  

Jedna od najvećih pogrešaka, tvrde u Ocean Orchidsu, upravo je – previše ljubavi. Odnosno, previše vode. Phalaenopsis ne voli stalno biti natopljen. Prirodno je naviknut na izmjenu vlažnih i sušnijih razdoblja. Zato nije problem ako između dva zalijevanja supstrat ostane neko vrijeme suh. Kada se osuši, biljku je moguće dobro natopiti vodom, a zatim je vratiti na mjesto. Uz to orhideje ne stavljajte na jako sunce. Najbolje joj odgovara svijetlo mjesto, ali bez izravnog podnevnog sunca. Kao dobar izbor u razgovoru se navode prozori okrenuti prema istoku ili zapadu, uz zavjesu. Kako bi orhideje rasle u kućnim uvjetima važno je i sljedeće-  Phalaenopsis ne voli hladnoću. Temperatura u stanu ne bi trebala padati ispod 14 stupnjeva. Istodobno, biljka može podnijeti i temperature od  30 stupnjeva, pod uvjetom da su ostali uvjeti odgovarajući. Što je još važno? Oprezno s gnojidbom. Na kori u kojoj orhideja raste mogu se nakupljati soli koje biljci ne odgovaraju. U profesionalnoj proizvodnji, kako je ispričao Roman, količina gnojiva je relativno mala. I za kraj… U Ocean Orchids-u za zalijevanje koriste kišnicu. Kod kuće većina ljudi takvu mogućnost nema, pa se savjetuje da voda iz slavine odstoji dan ili dva prije zalijevanja. 

U Rogašku Slatinu dolazili su i Karađorđevići

Posebno zanimljiv dio povijesti Rogaške Slatine vezan je uz dinastiju Karađorđević. Petar I. Karađorđević posjetio je lječilište 1865. godine, kada je ondje stigao sa svojom majkom Persidom. Godinama kasnije u Rogašku Slatinu dolazi i Aleksandar Karađorđević, tada još princ. Bilo je to 1909. godine, a njegov dolazak nije prošao sasvim uobičajeno. Rogaška Slatina tada se nalazila unutar Austro-Ugarske Monarhije, pa se princ prijavio pod pseudonimom Comte d’Avala. Upravo će njegovo ime mnogo desetljeća kasnije postati dio jedne sasvim drugačije priče one o luksuzu, hotelijerstvu i apartmanima s pogledom na Rogašku Slatinu.

Aleksandar- jedan od najluksuznijih apartmana ove destinacije 

Na mjestu nekadašnje Wandelbahn, elegantne natkrivene promenade iz 19. stoljeća, danas se nalazi Grand Hotel Donat. Hotel je izgrađen 1974. godine, a kroz godine je moderniziran i proširen. Na njegovu šestom katu danas se nalaze luksuzni apartmani, među kojima su Katarina i Aleksandar. Apartman Aleksandar nosi ime upravo po princu Aleksandru Karađorđeviću i na zanimljiv način povezuje povijest Rogaške Slatine s današnjim luksuznim boravkom. Prostire se na 55 četvornih metara, uz čak 37 četvornih metara terase s pogledom na Rogašku Slatinu i Zdraviliški park.

Luksuz kojem točku na “I” stavlja zlato 

Interijer je uređen u znaku austrougarske elegancije, s velikim bračnim krevetom, dekorativnim uzglavljem, svilenom posteljinom, kristalnim lusterom i detaljima u zlatnim i bež tonovima. Posebnu pažnju privlači kupaonica, u kojoj se nalazi velika kada izrađena iz jednog komada španjolskog mramora Rojo Alicante, dok su umivaonici izrađeni od 24-karatnog zlata.Prema aktualnom službenom cjeniku za 2026. godinu, boravak u apartmanu Aleksander (apartman 621) u Grand Hotelu Donat Superior iznosi 1.000 € po apartmanu, a u cijenu su uključeni polupansion, korištenje unutarnjeg i vanjskog bazena, sauna svijeta, fitness centra, ogrtač, ručnici, papuče, Wi-Fi i parkiranje.

Priča o Rogaškoj Slatini tako se i danas nastavlja na mjestu gdje su se nekada susretali carevi, prinčevi i umjetnici. Samo što su se nekadašnji lječilišni rituali, raskošna arhitektura i mondeni boravci danas preselili u moderne hotelske interijere, a jedno od najzanimljivijih mjesta za osjetiti tu poveznicu upravo je apartman Aleksandar u Grand Hotelu Donat.

Panonsko more protezalo se golemim prostorom srednje Europe, a milijuni godina geološke povijesti ostavili su tragove duboko ispod današnjih ravnica. More je odavno nestalo, ali u jednom kutku sjeveroistočne Slovenije i dalje postoji voda koja podsjeća na tu davnu prošlost. Samo što se danas u njoj ne traže fosili, nego su istinski uživa! Moravske Toplice, u srcu slovenskog Prekmurja, ali i u jednom dijelu nekadašnjeg Panonskog mora, od Zagreba su udaljene oko dva sata vožnje automobilom i za ovu destinaciju nije potrebna slovenska vinjeta! Ovdje voda iz dubina priča svoju jedinstvenu priču pretvarajući ovaj kraj u jedan od poznatijih termalnih odredišta Slovenije.

Sve je počelo potragom za naftom, a pronađeno je nešto mnogo neobičnije

Priča o Termama 3000-Moravske Toplice zapravo nije počela kao turistička priča. Godine 1960. u Moravcima se tražila nafta. Bušotina je dosegnula dubinu od oko 1300 metara, no umjesto očekivanog „crnog zlata” iz zemlje je potekla vruća termomineralna voda. U početku otkriće nije doživljeno kao uspjeh. Bušotina je zatvorena, ali mještani su već tijekom zime 1961. počeli koristiti toplu vodu za kupanje. Glas o njezinim ljekovitim svojstvima brzo se proširio pa je mali bazen uz bušotinu ubrzo postao premalen. Tako jecrna termomineralna voda postala dostupna svima, a prvo službeno kupalište otvoreno je 28. srpnja 1962. godine. Samo dvije godine poslije, 1964., voda je proglašena prirodnim ljekovitim sredstvom, a iz prvog kupališta tijekom desetljeća izrastao veliki termalni resort koji danas objedinjuje hotele, termalni park, wellness, zdravstvenu ponudu, kamp, apartmanska i bungalovska naselja te golf-igralište.

Terme 3000 danas: tri hotela, kamp, kućice, bazeni i golf

Danas su Terme 3000-Moravske Toplice veliki termalni kompleks u kojem svatko može pronaći svoj tip odmora. U resortu su tri hotela- Livada Prestige, Ajda i Termal, tu su apartmansko naselje Prekmurska vas, bungalovi i kamp, a gostima su na raspolaganju ukupno 32 bazena i kupelji, dva wellness-centra, zdravstveni centar i golf-igralište. Središnje mjesto zauzima Termalni park Terme 3000, jedan od najvećih termalnih vodenih parkova u Sloveniji. Prostire se na više od 3000 četvornih metara, s unutarnjim i vanjskim dijelom, bazenima za opuštanje i plivanje, dječjim sadržajima te adrenalinskim i obiteljskim toboganima. To znači da Moravske Toplice nisu destinacija u kojoj se sve svodi na opuštanje u toploj vodi. Možete se tijekom dana opuštati u bazenu s termalnom vodom, isprobati ponudu Wellness Thermaliuma, gdje se lokalna priroda pokušava prenijeti u tretmane i rituale. U ponudi svih beauty tretmana koriste se crna termomineralna voda, prekmursko bilje, ulja, blato i septarije- kamene stijene stare oko 15 milijuna godina. Samo jedan tretman u ovoj wellness oazi pruža potpunu regeneraciju koja stavlja točku na “I” boravku na ovoj destinaciji. A kad se u potpunosti opustite u ovom resortu možete zaigrati golf, uživati u lokalnom ručku, a zatim biciklom krenuti kroz ravnice i vinograde Prekmurja.

Hotel s pet zvjezdica koji termalnu vodu donosi ravno u sobu

Ako je cilj provesti vikend za potpuno opuštanje, posebno mjesto u kompleksu ima Hotel Livada Prestige. Hotel s pet zvjezdica otvoren je 2006. godine, a smješten je neposredno uz Golf igralište Livada. Njegova je posebnost i to što gotovo sve sobe imaju kade u kojima gosti mogu uživati u kupki s crnom termomineralnom vodom. Hotel ima vlastite termalne bazene i svijet sauna, a njegovih osam bazena i kupelji namijenjeno je hotelskim gostima koji žele mirniji termalni odmor. Uz to, Golf igralište Livada prostire se na više od 50 hektara i ima 18 rupa. Deveta rupa posebno se ističe jer je riječ o najdužoj rupi u Sloveniji. Drugim riječima, ovdje možete ujutro igrati golf među panonskim ravnicama, popodne otići na wellness, a navečer završiti dan u termalnoj vodi.

A onda uzmete bicikl i otkrijete sasvim drugo lice Prekmurja

Moravske Toplice odlična su baza za biciklističke izlete. Jedna od ruta vodi kroz Moravske Toplice, Mlajtince, Ivance, Bogojinu, Filovce, Strehovce, Dobrovnik i Bukovniško jezero, a zatim se vraća prema Moravskim Toplicama. Duga je 29 kilometara, s oko 180 metara uspona, a većinom se vozi asfaltom. Putem se izmjenjuju sela, crkve, tradicionalne kuće, vinogradi i lokalni sadržaji. A posebno zanimljiva postaje kada stignete prema Dobrovniku.

Od termalne vode do tropskog vrta: kako su orhideje stigle u Prekmurje

Jedna od najneobičnijih stanica na putu je Ocean Orchids u Dobrovniku. U ravnici Prekmurja jednostavno parkirate bicikl i zakoračite u čaroban tropski vrt koji se nalazi uz veliki nasad orhideja. U razgledu ćete čuti zanimljivu informaciju- ovdje- na termalnom izvoru, u idealnim se uvjetima uzgaja oko dva milijuna orhideja godišnje koje se prodaju u svim zemljama EU, tu nastaje i jedna od najneobičnijih orhideja- vanilija koju možete kušati u domaćem sladoledu koji se poslužuje uz kavu. Divna okrijepa kad vozite bicikl- zar ne? Moć termalnog izvora iskoristili su nedaleko i osnivači Lušt domačije, mjesta na kojem se uzgaja rajčica LUŠT. I ova je priča vezana uz termalnu vodu i toplinu, a posjetitelji ondje mogu čuti priču o uzgoju preko 30 vrsta rajčice, zaviriti u ponudu lokalnih proizvoda gdje je ovo voće glavna zvijezda.  

Bukovniško jezero: šuma, voda i mjesta koja ljudi povezuju s energijom

Sljedeća stanica na biciklističkom izletu može biti Bukovniško jezero. Jezero je nastalo pregrađivanjem Bukovniškog potoka krajem 1940-ih, a danas ga okružuje šuma. Na području je označeno 26 energetskih točaka koje posjetitelji povezuju s blagotvornim energetskim zračenjem. Uz jezero se nalaze i kapelica sv. Vida, izvor sv. Vida, šumska poučna staza, pustolovni park i drugi sadržaji.

Tamo gdje je nekada bilo more, danas se stvara vino

Od bazena s termalnom vodom do vinograda- u Prekmurju taj put ima posebnu priču. Iz Termi 3000 vrijedi krenuti prema Goričkom i MAROF wines, vinariji u Mačkovcu, gdje krajolik otkriva tragove svoje daleke prošlosti. Goričko leži na rubu Panonske nizine, a njegova tla čine slojevi pijeska, gline, lapora, kvarcnog proda i bazalta. Upravo ondje Marof uzgaja neke od svojih najstarijih vinograda. Imanje gdje je vinarija izgleda bajkovito- tu je restoran s lokalnom hranom, divan dvorac Szapary i kušaonica u kojoj možete zaviriti u proizvodnju vina i kušati vinske zvijezde u čaši, a onda se vratiti u svoju bazu-Terme 3000 u kojoj ćete nastaviti svoj odmor.

Jesen je vrijeme za drukčiji vikend

Jesen je idealno vrijeme za wellness odmor, ali i za one koji od vikenda žele nešto više od nekoliko sati provedenih uz bazen. Sve je više putnika koji traže nova mjesta, drugačije doživljaje i mogućnost da se u samo nekoliko dana spoje odmor i aktivan boravak u prirodi. Upravo su zato Moravske Toplice i Terme 3000 zanimljiva opcija za jesenski bijeg. Nakon termalne vode, wellnessa i saune dan se može nastaviti u vožnji biciklom, izletom, posjetom vinariji ili istraživanjem Prekmurja. Bez velikog planiranja i dugog putovanja-dovoljno blizu za vikend, a dovoljno drugačije da se s dobrog vikenda vratite u svakodnevicu s osjećajem da ste zaista nekamo otputovali i napunili baterije! 

foto: Nikola Zoko i promo

Tražite li ideju za vikend iz Zagreba koji neće završiti samo šetnjom gradom i kavom na glavnom trgu, krenite prema Rogaškoj Slatini. Na samo tri kilometra od njezina središta, u Zgornjem Sečovu, smjestila se Pomona – imanje na kojem se odmor ne događa samo u kući za odmor, već na svakom koraku. Voćnjaci, vrtovi, drveće, životinje, voda, domaća hrana i stara obiteljska kuća koju je Janko Zupanc pretvorio u posebno mjesto za boravak stvaraju priču zbog koje se ovdje ne dolazi samo prespavati.

Priroda je glavna kulisa 

Do Pomone vodi cesta koja se postupno udaljava od gradskog ritma. Kako kilometri prolaze, kuće postaju rjeđe, zelenilo sve prisutnije, a nakon dolaska na imanje vrlo brzo postaje jasno da je ovdje priroda glavna scenografija. Pomona se nalazi na svojevrsnoj zelenoj pozornici između Boča i Donačke gore, a njezin položaj jedna je od prvih stvari koje će primijetiti svaki gost. Nema velikih turističkih kompleksa ni osjećaja da ste stigli na mjesto koje je napravljeno isključivo za turiste. Umjesto toga, tu su voćnjaci, vrtovi, stara kuća, drvene staze i život na imanju.

Upravo zbog toga Pomona može biti odlična ideja za vikend putovanje iz Zagreba. Dovoljno je blizu da ne morate planirati višednevni godišnji odmor, a dovoljno drugačije da već nakon prvih nekoliko sati imate osjećaj da ste pobjegli puno dalje. I da- putujete li iz Zagreba, za Pomonu vam ne treba vinjeta. 

Priča o Pomoni počela je jednim voćnjakom

Iza cijele priče stoji Janko Zupanc, čovjek koji je ekonomiju odlučio zamijeniti poljoprivredom, a potom i turizmom. Nije riječ o projektu koji je nastao preko noći. Nakon godina rada u struci i obiteljskih okolnosti koje su ga ponovno dovele na imanje, Janko je odlučio pokušati izgraditi nešto vlastito. Prvi voćnjak krušaka zasadio je 2014. godine. Počeci nisu bili jednostavni. Bilo je pogrešnih sadnica, novih pokušaja i puno fizičkog rada, no upravo je iz te upornosti postupno nastala Pomona. Ime je dobila po rimskoj božici voća i voćnjaka, što se pokazalo gotovo savršenim izborom. Danas na imanju rastu kruške, dunje, marelice, jabuke i šljive, a voće ovdje nije dekoracija posađena kako bi lijepo izgledala na fotografijama. Ono je dio života imanja, ali i dio gastronomske priče.

Stara kuća dobila je novo ruho, ali nije izgubila dušu

Želite li prespavati na Pomoni, ključ će otvoriti jedna od osam vrata stare obiteljske kuće koja je potpuno renovirana i pretvorena u oazu mira. Iako je dobila novo ruho, njezina osnovna vizura ostala je sačuvana. To je možda i najljepši dio priče o interijeru.  Sobe su nazvane prema voću koje raste na imanju: Jabuka, Breskva, Dunja, Grožđe, Marelica, Šljiva, Višnja i Kruška. Njihova imena nisu samo simpatičan detalj. Motiv voćnjaka nastavlja se i u interijeru, pa se kroz dekoracije i detalje provlači priča koja počinje ispred kuće i nastavlja se unutar nje.

Sobe koje ne nalikuju na hotelske 

U sobama nema klasičnog hotelskog minimalizma. Drveni elementi, nježne boje, predmeti inspirirani prirodom i detalji koji djeluju kao da su pažljivo pronađeni, a ne kupljeni u istom katalogu, stvaraju toplu i pomalo nostalgičnu atmosferu. Svaka soba ima vlastiti karakter, ali sve pripadaju istoj priči. A jedan detalj posebno dobro objašnjava Jankov pristup. Naime, posteljina na krevetima nije zategnuta kao u hotelima. Svaki krevet je namješten onako kako se nekada namještao na selu. Posteljina mora biti snježno bijela, ali popluni i jastuci trebaju ostati rahli, bez onog savršenog hotelskog zatezanja. To je sitnica, ali upravo takve sitnice Pomoni daju osobnost. Ovdje se ne pokušava stvoriti savršenstvo iz kataloga, već osjećaj doma.

Blagovaonica izgleda kao da ste ušli u bakinu kuću

Priča o starom imanju nastavlja se u još jednom posebnom prostoru. U tipičnoj niskoj kući s malim vratima i velikim prozorima Janko je uredio blagovaonicu po uzoru na bakinu kuću. Stol, namještaj i detalji stvaraju atmosferu doma, a ne restorana u kojem ste samo jedan od gostiju. Ovdje doručak nije nešto što se samo „odradi” prije izlaska, nego trenutak kada se skuplja energija za novi dan. Ručak je događaj oko kojeg se okupljaju obitelj i prijatelji. I hrana je dio te priče. Domaća je, konkretna i povezana s onime što raste na imanju. Zato je gastronomija jedan od razloga zbog kojih se u Pomonu ne dolazi samo jednom. Možete doći zbog sobe, ostati zbog mira, ali vrlo ćete se vjerojatno vratiti zbog tanjura. Kad dođete, svakako uzmite kombinaciju obroka, meni za 27 eura u kojem se nalazi fuzija okusa karakterističnih za ovaj dio Slovenije.

Drvena staza vodi među krošnje

Jedan od najzanimljivijih dijelova Pomone je drvena staza koja vodi kroz krošnje stabala. Kako Janko nije želio niti jedno drvo srušiti staza je vijugava. Hodajući njome imanje se počinje gledati iz sasvim druge perspektive. Na putu se otkrivaju voćnjaci, vrtovi, životinje i različiti sustavi koji pričaju priču o samoodrživosti. Posebno je zanimljiv dio staze na kojem se može upoznati čak 17 različitih vrsta drveća, ali i mjesto na kojem možete nahraniti veliku zajednicu krškopoljskih svinja, autohtone pasmine ovog dijela Slovenije.

Pogled s vidikovca za kraj dana

Šetnja imanjem završava pogledom prema vidikovcu koji je Janko osmislio kao svojevrsni produžetak Pomone. I ovdje je priča vrlo jednostavna: prirodni materijali, drvo, zelenilo i otvoren pogled. S vidikovca se najbolje vidi koliko je cijelo imanje povezano s krajolikom. Voćnjaci se nastavljaju prema brežuljcima, okolne planine postaju kulisa, a kuća izgleda kao da je oduvijek bila dio tog pejzaža. Kad stignete na vrh- zastanite! Na vidikovcu će vam poslužiti obrok ako želite, čašu lokalnog vina, rakiju napravljenu od voća s imanja i pustiti vas da uz laganu glazbu uživate u pejzažu ispod oblaka. 

foto: NIkola Zoko 

Prije deset godina svijet je gledao kako se u Postojnskoj jami izliježu male čovječje ribice. Danas su ti slavni „zmajevi“ već desetogodišnjaci, a znanstvenicima i dalje otkrivaju nevjerojatne tajne života u podzemlju. Ako planirate izlet u Sloveniju, možda je upravo sada pravi trenutak da upoznate stanovnike Postojnske jame i nekima od njih čestitate 10. rođendan.

–

Postojnska jama jedno je od najposebnijih mjesta u Sloveniji koje godišnje posjećuju na stotine tisuća posjetitelja iz cijelog svijeta. Dokaz je to kako je tijekom milijun godina priroda oblikovala njezine podzemne dvorane, stalaktite i stalagmite, a duboko ispod površine skriva se svijet koji već stoljećima intrigira znanstvenike, istraživače i posjetitelje. U posebnom dijelu Postojnske jame, u Vivariju  možete upoznati neke od najzanimljivijih stanovnika slovenskog krša, a među njima posebno mjesto zauzima čovječja ribica (Proteus anguinus). Ove godine posjet je još zanimljiviji jer jedna posebna generacija čovječjih ribica slavi okrugli rođendan. Da, dobro ste pročitali- „baby dragons“ iz Postojnske jame, koje su dospjele na naslovnice od BBC-a, CNN-a i National Geographic-a do The New York Timesa i The Guardiana već imaju deset godina.

Posjetite Vivarium i upoznajte slavne „baby dragons“

Ako ste kao dijete voljeli priče o zmajevima, možda ćete se iznenaditi kada saznate da jedna od najpoznatijih legendi Postojnske jame ima vrlo stvarnu poveznicu. Čovječja ribica stoljećima je bila obavijena velom misterija. Nakon obilnih kiša i poplava, iz podzemlja bi na površinu ponekad bile izbačene neobične, blijede životinjice. Ljudi koji nisu znali o kakvom je biću riječ vjerovali su da su pronašli mladunce zmaja koji živi duboko u špilji. Tako su nastale legende o „zmajevima iz Postojnske jame“. Danas znamo da je riječ o jednom od najneobičnijih kralježnjaka Europe, ali nadimak „baby dragons“ ostao je i savršeno odgovara životinjama koje su prije deset godina postale svjetska senzacija.

Deset godina slavnog legla iz Postojnske jame

Sve je počelo 30. siječnja 2016. godine kada je jedan od vodiča Postojnske jame, tijekom vođenja grupe posjetitelja, u velikom izložbenom akvariju primijetio prvo jaje čovječje ribice. Uslijedili su tjedni iščekivanja, praćenja i znanstvenog rada. Prvi mladunac izlegao se 30. svibnja 2016., a do 14. srpnja izlegle su se ukupno 22 ličinke. Njihov dolazak na svijet pratila je javnost, ali nakon prvih mjeseci njihova se priča preselila iza kulisa. Mlade čovječje ribice nastavile su odrastati pod pažljivim nadzorom biologa, u posebnim akvarijima u dijelu Postojnske jame, nedaleko od turističke staze. Danas su to zdrave desetogodišnje životinje, a njihovo odrastanje, kao generacije, predstavlja rijetku znanstvenu priliku.

Zašto je čovječja ribica toliko posebna?

Na prvi pogled možda izgleda krhko i gotovo nestvarno. Blijeda, izdužena tijela, vanjske škrge i oči koje s vremenom prekriva koža čine je jednom od najprepoznatljivijih životinja podzemnog svijeta. No njezine sposobnosti još su zanimljivije. Čovječja ribica živi u potpunom mraku podzemnih voda Dinarskog krša. Njezini su preci sa površine u podzemlje dospjeli prije otprilike 14 milijuna godina, a tijekom evolucije razvila je čitav niz prilagodbi za život bez svjetlosti. Vid joj praktički nije potreban. Umjesto toga, iznimno dobro koristi osjetila mirisa, okusa i sluha, može registrirati vibracije u vodi, a sposobna je osjetiti i slaba električna polja koja stvaraju druge životinje. Drugim riječima, svijet čovječje ribice funkcionira prema pravilima koja su nama gotovo nezamisliva.

Može živjeti više od 100 godina – i gotovo ne pokazuje znakove starenja

Ako vam se deset godina za jednu „bebu“ čini puno, tek treba čuti koliko dugo čovječja ribica može živjeti. Procjenjuje se da može doživjeti više od 100 godina, a pritom pokazuje vrlo malo znakova starenja. Tijekom cijelog života zadržava karakteristike ličinačkog oblika, a može se razmnožavati i u vrlo kasnoj životnoj dobi. Njezin metabolizam iznimno je spor, što je savršena prilagodba životu u podzemlju gdje je hrana rijetka. A onda dolazimo do još jedne fascinantne sposobnosti – regeneracije.

Viktor je izgubio nogu, a onda mu je narasla nova

Jedna od najzanimljivijih priča generacije iz 2016. vezana je uz čovječju ribicu po imenu Viktor. Tijekom sukoba s drugim mladim jedinkama Viktor je teško ozlijedio nogu. Oštećeni dio se odvojio, rana je zacijelila, a zatim je započeo proces regeneracije. Nešto više od godinu dana kasnije Viktor je imao potpuno novu i funkcionalnu nogu. Njegov je slučaj detaljno dokumentiran i predstavljen znanstvenicima diljem svijeta, a upravo ovakvi primjeri pokazuju zašto je čovječja ribica toliko zanimljiva istraživačima.

Deset godina istraživanja donijelo je nova otkrića

Generacija iz 2016. nije važna samo zato što je osvojila simpatije javnosti. Ona je postala i svojevrsni živi laboratorij za istraživanje biologije čovječje ribice. Biolozi Postojnske jame već deset godina, u suradnji sa znanstvenicima Biotehničkog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani, prate njihov rast, razvoj i zdravlje. Mladunci se mjere, važu i fotografiraju, provode se hormonske i genetske analize, a posebna se pažnja posvećuje uvjetima u kojima žive. Sve se radi neinvazivnim metodama, uz nastojanje da se životinje što manje uznemiravaju. Jedno od zanimljivijih otkrića odnosi se na njihove kožne uzorke. Mrlje na koži čovječje ribice pod UV svjetlom fluoresciraju žuto, a znanstvenici su potvrdili da uzorak ostaje stabilan. Zahvaljujući tome pojedine se životinje mogu pouzdano razlikovati – gotovo poput ljudi prema otisku prsta.

Postojnska jama puno je više od turističke atrakcije

Iako je Postojnska jama jedna od najpoznatijih turističkih atrakcija Slovenije, njezina važnost daleko nadilazi turizam. Ovo je mjesto važno i za proučavanje života u podzemlju. Postojnska jama smatra se kolijevkom speleobiologije, znanstvene discipline koja proučava podzemne organizme, a upravo je ovdje 1831. godine otkrivena prva poznata špiljska životinja- čovječja ribica bila je među najpoznatijim simbolima ovog fascinantnog svijeta. Do danas je u Postojnskoj jami otkriveno više od 150 vrsta špiljskih životinja, više nego u bilo kojoj drugoj špilji na svijetu. Zato posjet ovom mjestu nije samo obilazak spektakularne špilje. To je prilika da zavirite u ekosustav koji je milijunima godina postojao daleko od naših pogleda i ako vidite generaciju 2016. da im srdačno čestitate rođendan! 

foto: Iztok Medja 

Trend putovanja namijenjenih isključivo odraslima posljednjih godina sve je izraženiji. Putnici sve češće traže mir, privatnost, wellness i vrhunsku uslugu, daleko od svakodnevne užurbanosti. Upravo zato adults only hoteli postaju jedan od sve traženijih oblika odmora. U tom se segmentu posebno ističe Hotel Premier Aqua, smješten u Vrdniku na obroncima Nacionalnog parka Fruška gora. Kao prvi adults only hotel u Srbiji, svoj je koncept prilagodio gostima starijima od 18 godina, stvarajući prostor u kojem su tišina, udobnost i individualni pristup u središtu iskustva. Umjesto klasične hotelske animacije i obiteljskih sadržaja, naglasak je na wellnessu, opuštanju, zdravlju, gastronomiji i privatnosti.

Samo sat vremena od granice s Hrvatskom

Jedna od velikih prednosti Hotela Premier Aqua njegova je lokacija. Hotel se nalazi u sklopu kompleksa Fruške Terme, u pitoresknom Vrdniku, na području poznatom po termalnim izvorima, šumama i čistom zraku. Od granice s Hrvatskom potrebno je otprilike sat vremena vožnje, dok se iz Novog Sada do Vrdnika stiže za svega tridesetak minuta automobilom. Blizina većih gradova čini ovu lokaciju posebno zanimljivom za vikend odmor, wellness bijeg ili kraći odmor u prirodi. Položaj na obroncima Fruške gore dodatno povezuje hotelsku ponudu s prirodom, termalnim vodama i zdravstvenim turizmom, po čemu je ovaj dio Srbije poznat već desetljećima.

Od hotela s pet zvjezdica do ekskluzivne adults only destinacije

Hotel Premier Aqua svečano je otvoren 30. kolovoza 2012. godine, a prve goste primio je 1. rujna iste godine. Investitor je kompanija Promont Group, dok projekt potpisuje novosadski Atelje Ratan. U trenutku otvaranja Premier Aqua bio je prvi hotel s pet zvjezdica u Banji Vrdnik te jedanaesti hotel najviše kategorije u Srbiji. Velika promjena uslijedila je deset godina kasnije. Tijekom 2022. godine hotel je promijenio koncept poslovanja i postao prvi adults only hotel u Srbiji, odnosno hotel namijenjen isključivo gostima starijima od 18 godina. Time je odgovorio na sve veću potražnju za odmorom u mirnom okruženju, bez dječje buke i gužve. Koncept je posebno zanimljiv parovima, gostima koji traže wellness vikend, poslovnim putnicima i svima koji žele nekoliko dana potpunog odmora.

54 luksuzne sobe, wellness, medicinski centar i kongresni sadržaji

Hotel Premier Aqua raspolaže s 54 luksuzne smještajne jedinice različitih kategorija. Ponuda uključuje Superior i Deluxe sobe, kao i prostranije Spa, Royal i predsjednički apartman. Većina smještajnih jedinica ima balkon ili terasu s pogledom prema bazenskom kompleksu ili zelenilu Fruške gore. No smještaj je samo jedan dio ponude. Hotel objedinjuje nekoliko različitih sadržaja: Katarsys Wellness & Spa centar, Aqua Medica, medicinski centar specijaliziran za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, kongresni centar s pet multifunkcionalnih dvorana,pristup wellness sadržajima resorta Fruške Terme, bazene, saune i sadržaje namijenjene rekreaciji i opuštanju. Upravo kombinacija luksuznog smještaja, wellnessa i medicinskih sadržaja čini Premier Aqua nešto više od klasičnog hotela za vikend odmor.

Arhitektura koja povezuje hotel s prirodom Fruške gore

Hotel Premier Aqua projektiran je u suvremenom arhitektonskom stilu, s naglaskom na jasne linije, funkcionalnost i povezanost s prirodnim okolišem. Velike staklene površine omogućuju obilje prirodnog svjetla te vizualno povezuju unutrašnjost hotela sa zelenilom Fruške gore. Jednostavni volumeni i suvremeni materijali stvaraju elegantan izgled bez pretjeranih dekorativnih elemenata. Raspored prostora osmišljen je tako da povezuje smještajni dio, wellness, restoran, kongresne sadržaje i medicinski segment u funkcionalnu cjelinu.

Medical Spa koji je osvojio međunarodno priznanje

Posebnost Hotela Premier Aqua posebno dolazi do izražaja u njegovom medicinskom segmentu. Aqua Medica osvojila je ESPA Innovation Award, nagradu Europske SPA asocijacije za najinovativniji Medical Spa koncept. Prema podacima hotela, Premier Aqua tako je postao prvi hotel izvan Europske unije kojem je dodijeljeno ovo priznanje. Dodatno priznanje stiglo je 2020. godine, kada je hotel postao prvi certificirani Medical Spa objekt na Balkanu s međunarodnim certifikatom The International Quality System for Medical Spa and Wellness. Takva kombinacija medicinskih programa i klasične wellness ponude dodatno je pozicionirala Premier Aqua među zanimljivije destinacije za zdravstveni i wellness turizam u regiji.

Neobično rješenje u bazenima: Zašto su korišteni aluminijski paneli?

Jedan od zanimljivijih detalja krije se u bazenskom kompleksu resorta Fruške Terme. Za razliku od klasičnih wellness centara, gdje se za oblaganje bazena i pojedinih površina najčešće koriste keramičke pločice, na određenim su površinama korišteni aluminijski paneli. Takvo rješenje omogućuje stvaranje većih, gotovo neprekinutih površina s manje spojeva. Budući da upravo fuge mogu biti zahtjevnije za održavanje i čišćenje, smanjenje njihova broja može olakšati održavanje površina i pridonijeti higijenskim standardima prostora. Riječ je o tehničkom detalju koji možda nije vidljiv na prvi pogled, ali pokazuje koliko se kod projektiranja modernih wellness prostora pažnje posvećuje funkcionalnosti i održavanju.

Foto: promo

Na Vis se dolazi zbog kristalno čistog mora, skrivenih uvala, bogate povijesti i vrhunskih vina. No posljednjih godina sve više posjetitelja otkriva da ovaj otok ima još jednu posebnost- miris koji ih zaustavi usred šetnje kamenim ulicama grada Visa i navede da potraže odakle dolazi. Prateći aromu anisa, stiže se do male gastro adrese koja nosi ime Viški cvit. Ondje nastaje istoimena tradicionalna otočna slastica koja je ove godine dobila oznaku Hrvatski otočni proizvod, jedno od najvažnijih priznanja za izvorne proizvode hrvatskih otoka. Riječ je o oznaci koju dodjeljuje Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije proizvodima koji nastaju na hrvatskim otocima, izrađuju se prema tradicionalnim recepturama ili na poseban način čuvaju otočnu baštinu. Dobiti takvu oznaku znači potvrditi autentičnost, kvalitetu i važnost proizvoda za identitet otoka. Upravo je zato Viški cvit danas mnogo više od ukusne slastice. Postao je još jedan gastronomski simbol Visa.

Mjesto na kojem vas prvo osvoji miris, a tek onda okus

Dođete li u Viški cvit, vrlo brzo ćete shvatiti da ovdje nije riječ samo o kolačima. Mirela Blagojević, vlasnica ove gastro oaze, svoje goste najprije dočekuje osmijehom, a potom pričom. Dok se u pećnici peku kolači ili pogače, govori o običajima koji su obilježili život na Visu, o receptima koji su se prenosili s koljena na koljeno i o slastici koja je danas postala prepoznatljiv znak njezina obrta. Viški cvit tradicionalni je suhi kolač osebujne arome, a upravo anis daje mu prepoznatljiv miris. Radi se o prhkom suhom kolaču (keksu) koji se priprema prema starim obiteljskim receptima. Posebnost mu nije samo oblik cvijeta nego i karakterističan premaz od meštre (aromatične rakije s anisom i koromačem) ili ulja anisa, nakon čega se uvalja u kristal šećer. Upravo taj završni korak daje mu prepoznatljiv miris i okus.  

Plastika je već desetljećima jedan od najvećih ekoloških problema današnjice, a među otpadom koji najčešće završava u prirodi posebno se ističu plastični čepovi. Zbog svoje male veličine lako završavaju u moru, na plažama i u podmorju, gdje predstavljaju ozbiljnu prijetnju morskim životinjama i cijelom ekosustavu. No, ono što je za prirodu otpad, za jednu dubrovačku udrugu postalo je vrijedan resurs. U Gružu, nedaleko od Dubrovnika, nastala je inspirativna hrvatska priča koja pokazuje kako se od plastičnih čepova i drugog otpada mogu stvoriti atraktivni modni dodaci. 

Od otpada iz mora do modernog modnog dodatka

Iza cijele priče stoji Maritimo Recycling, inicijativa koja već deset godina prikuplja plastični otpad iz Jadrana i pretvara ga u nove proizvode. Sve počinje prikupljanjem čepova i druge plastike s plaža, otoka i iz mora, ali i donacijama građana iz cijele Hrvatske.

“Danas nam ljudi iz svih krajeva Hrvatske šalju čepove poštom. Spakiraju ih u kutiju i pošalju jer žele biti dio ove priče”, objašnjava Andrea Klečak, koja je dio projekta posljednjih godinu dana opisujući kako izgleda put ‘od čepa do naočala’. Prvo se plastika ukloni iz pride, pa se u prostorima udruge pažljivo razvrstava prema vrsti i boji, zatim se pere i usitnjava u sitne komadiće. Tako pripremljen materijal topi se i preša kako bi nastali novi proizvodi. Na kraju slijedi precizna obrada i sastavljanje, a rezultat su sunčane naočale Floaties, privjesci i drugi originalni modni detalji koji nose priču o očuvanju mora.

Svaka kupnja financira čišćenje hrvatskih otoka

Ono što ovu priču čini još posebnijom jest činjenica da iza nje ne stoji klasična tvrtka, već neprofitna udruga. Sav prihod od prodaje vraća se u daljnji razvoj projekta.

“U posljednjih godinu dana prodali smo nekoliko tisuća proizvoda. Sav prihod ostaje unutar udruge i koristi se za financiranje novih akcija čišćenja, najam brodova, opreme, prostora i plaće zaposlenika koji svakodnevno rade u radionici”, kaže Andrea Klečak otkrivajući kako na akcijama čišćenja uglavnom sudjeluju volonteri, dok mali tim zaposlenika svakodnevno obrađuje plastiku i izrađuje proizvode. Na taj način svaki prodani primjerak Floaties naočala ili privjesak izravno doprinosi uklanjanju novog otpada iz prirode.

Turisti iz cijelog svijeta žele vidjeti kako nastaje proizvod od otpada

Osim proizvodnje, Maritimo Recycling organizira i edukativne radionice koje su posebno zanimljive turistima. Posjetitelji tijekom obilaska upoznaju cijeli proces recikliranja – od odbačenog plastičnog čepa do gotovog proizvoda. Na kraju radionice sami izrađuju mali privjesak koji mogu ponijeti kao uspomenu, a u cijenu obilaska uključen je i jedan od proizvoda nastalih od reciklirane plastike. Na taj način projekt ne promovira samo recikliranje, nego i podiže svijest o problemu plastičnog otpada među posjetiteljima iz cijelog svijeta.

Hrvatska inovacija koju su prepoznali i veliki svjetski brendovi

Kvalitetu proizvoda prepoznali su brojni partneri. Maritimo Recycling surađuje s Dubrovačkim muzejima, ranije je izrađivao proizvode za Rio Mare, a trenutačno razvija uzorke i za Coca-Colu koristeći upravo njihove plastične čepove. Iako se posljednjih godina promijenio način pakiranja pa su čepovi spojeni s bocama, građani ih i dalje odvajaju i šalju udruzi. Time pokazuju koliko je svijest o recikliranju porasla, ali i koliko ljudi žele biti dio pozitivne promjene.

foto: Nikola Zoko 

Korčula je jedan od onih otoka koji osvajaju na prvi pogled, ali ostaju u sjećanju zbog svega što dolazi nakon njega. Smještena u južnoj Dalmaciji, između Pelješca i Lastova, stoljećima je bila važno pomorsko, trgovačko i kulturno središte Mediterana. Danas je poznata po jednom od najočuvanijih srednjovjekovnih gradova na Jadranu, bogatoj povijesti, vrhunskim vinima i gastronomiji te ljudima koji s jednakim ponosom čuvaju svoju tradiciju i stvaraju nove turističke priče. One se neprestano prepričavaju motivirajući one koji je nisu vidjeli da dođu na Korčulu, prepuste se i uživaju. A kad krene istraživanje, već nakon nekoliko minuta jasno je zašto se Korčula redovito nalazi među najljepšim hrvatskim, ali i europskim otočnim destinacijama. 

Grad koji izgleda kao kamena razglednica

Povijest Korčule seže više od dvije tisuće godina unatrag. Otok su naseljavali Grci, Iliri, Rimljani, Mlečani i Austrijanci, a svaka je civilizacija ostavila svoj trag u arhitekturi, običajima i načinu života. Najveći dragulj svakako je stari grad Korčula, jedan od najočuvanijih srednjovjekovnih gradova na Mediteranu. Opasan snažnim kamenim zidinama i kulama, često ga nazivaju “malim Dubrovnikom”, no Korčula ima vlastiti identitet. Posebnost njezine urbanističke strukture krije se u rasporedu ulica koje podsjećaju na riblju kost. Taj raspored nije nastao slučajno-projektiran je kako bi zaštitio stanovnike od jakih vjetrova, a istovremeno omogućio dovoljno svježine tijekom ljetnih mjeseci. Najveća pogreška koju možete napraviti jest na Korčulu doći samo na jednodnevni izlet!  Ovaj otok traži vrijeme i a jutarnju kavu uz more dok ribari vraćaju barke u luku. Vrijeme za šetnju kroz vinograde Lumbarde, Smokvice ili Čare. Vrijeme za kupanje u skrivenim uvalama do kojih se dolazi pješice ili kajakom. Vrijeme za razgovor s vinarima, maslinarima i obiteljima koje ovdje već desetljećima njeguju svoje nasade. Korčula nije destinacija koja se “odrađuje”. Ona se istražuje polako, baš onako kako ovdje otočani žive.

Otok Marka Pola

Gotovo da nema posjetitelja koji u Korčulu dođe, a da ne poželi saznati nešto više o Marku Polu. Prema lokalnoj tradiciji upravo je ovdje, u 13. stoljeću, rođen jedan od najvećih svjetskih putnika i istraživača. Iako povjesničari već godinama raspravljaju o njegovu rodnom mjestu, Korčulani svoju priču ponosno njeguju i pretvaraju u jedno od najzanimljivijih kulturnih iskustava na otoku. U staroj gradskoj jezgri nalazi se Marko Polo Centar , interpretacijski prostor koji posjetitelje vodi kroz život čovjeka čija su putovanja promijenila pogled Europe na Daleki istok. S vrha kule pruža se jedan od najljepših pogleda na grad, Pelješki kanal i okolne otočiće, a upravo ondje mnogi shvate koliko su more i putovanja oblikovali identitet Korčule. No, Marko Polo ovdje nije samo povijesna ličnost. On je simbol otvorenosti prema svijetu. Simbol istraživanja, znatiželje i trgovine, vrijednosti koje su stoljećima oblikovale ovaj otok.

Vrijedni ljudi najveće su bogatstvo Korčule

Korčulani će vam često reći kako je njihovo najveće bogatstvo zemlja. Na otoku gotovo da ne postoji obitelj koja nije povezana s vinogradarstvom, maslinarstvom, ribarstvom,medarstvom ili proizvodnjom domaćih delicija. Upravo zato nije neobično čuti podatak da  je na 50 kilometara (koliko je veliki otok) nalazi gorovo 50 kušaonica.  Na svakom je posjetitelju da odabere ono što želi kušati/doživjeti a onda se degustacija pretvara o predivnu priču o povijesti proizvodnje na ovom otoku. Domaćini će vas provesti kroz vinograde, pokazati kako nastaje pošip ili grk, dati vam na degustaciju nekoliko vrsta maslinova ulja ili poslužiti domaći sir, pršut i tek ispečeni kruh. Jedna od nezaobilaznih adresa za sve koji žele upoznati autentične okuse Korčule svakako je OPG Komparak. Nalazi se nedaleko starih gradskih zidina, na čijim će vas ulaznim vratima dočekati Vlaho Komparak jedan od najznačajnijih medara na otoku koji godinama razvija ekološku proizvodnju meda i pčelinjih proizvoda, a danas njegova obitelj uz med proizvodi i vrhunsko maslinovo ulje, džemove te nagrađivani craft gin TRUT, nastao od meda i aromatičnog mediteranskog bilja. Tijekom degustacije gosti ne kušaju samo proizvode, već upoznaju cijeli proces nastanka meda, život pčela i važnost očuvanja otočnog ekosustava. 

Mariola wine bar- najbolja adresa za upoznavanje okusa Korčule

U samom srcu staroga grada nalazi se Mariola wine bar, mjesto koje je posljednjih godina postalo nezaobilazna adresa za sve koji žele upoznati autohtone okuse otoka. Ovdje se ne dolazi samo na čašu vina. Dolazi se na priču o Korčuli koju s puno entuzijazma priča vlasnica ove gastro adrese- Marija Đurić. Na vinskoj karti nalaze se etikete gotovo svih važnijih korčulanskih vinara, a posebno mjesto zauzimaju autohtone sorte pošip i grk koje su obilježile vinsku kartu otoka. Uz svaku čašu poslužuju se pažljivo odabrani lokalni sirevi, suhomesnati proizvodi i druge delicije malih proizvođača pa svaka degustacija postaje pravo malo putovanje kroz Korčulu.

Seven Seas by Aminess -Korčula na tanjuru u modernom izdanju

Da se tradicija može ispričati na suvremen način, potvrđuje restoran Seven Seas Restaurant & Bar u sklopu Aminess Younique Korčula Heritage Hotela. Restoran vodi chef Matija Bogdan, jedan od kuhara nove generacije koji lokalne namirnice pretvara u elegantna, moderna jela inspirirana Mediteranom. Njegova filozofija temelji se na jednostavnoj ideji- koristiti ono najbolje što otok svakodnevno nudi. Svježa riba i plodovi mora, sezonsko povrće, otočno začinsko bilje, maslinovo ulje i lokalna vina čine osnovu jelovnika koji se mijenja ovisno o godišnjem dobu. Koncept “slow fooda” ovdje nije trend, nego način razmišljanja. Hrana se priprema bez žurbe, s naglaskom na kvalitetu sastojaka i poštovanje prema lokalnim proizvođačima, a svaki tanjur priča priču o Korčuli, njezinim poljima, moru i ljudima koji već generacijama stvaraju vrhunske namirnice.

Otok koji slavi svoju baštinu na potpuno drugačiji način

Dok mnoga turistička mjesta tijekom ljeta organiziraju uobičajene pučke fešte, Korčula je posljednjih godina otišla korak dalje. Ovdje se uoči Uskrsa održava Vela setemana (lokalni naziv za Veliki tjedan) jedan je od najvažnijih vjerskih i kulturnih događaja na Korčuli. Riječ je o  višestoljetnoj tradiciji koja uključuje liturgijska slavlja, procesije i djelovanje triju povijesnih korčulanskih bratovština. Upravo zbog svoje jedinstvenosti 2025. godine upisana je u Registar zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske kao nematerijalno kulturno dobro. Na Korčuli se dočekuje Nova godina ali se i na poseban način,već 20 godina, obilježava Doček pola nove godine. Manifestacija je to koja označava početak dugog i veselog ljeta na ovom otoku. Ulice grada preplavi vesela maškarana povorka, a cjelodnevni program završava, kako i priliči- vatrometom.  Manifestacija je vrlo brzo postala jedna od najprepoznatljivijih ljetnih atrakcija otoka za koju i domaći i stranci traže ‘krevet više’. 

Što doživjeti na Korčuli ovog ljeta? 

Turistička zajednica Grada Korčule, na čelu s direktoricom Milijanom Borojević, osmislila je niz manifestacija koje nisu namijenjene samo zabavi turista, nego pričanju autentične priče o otoku, njegovoj povijesti i ljudima. Već krajem srpnja (29.7.) slijedi blagdan svetog Todora (zaštitnika Korčule) i Dan grada. Iako na prvi pogled zvuči poput klasične proslave, riječ je o jednom od najvažnijih dana u životu Korčulana i procesijama koje organiziraju tri bratovštine koje djeluju na ovom otoku. Početkom kolovoza (7-8.8) grad živi za još jednu neobičnu tradiciju- Prvenstvo grada u vaterpolu. Četiri gradske četvrti odmjeravaju snage u natjecanju koje okuplja gotovo cijelu Korčulu. Navijači, baklje i atmosfera podsjećaju na velika sportska natjecanja, a pobjeda donosi prestiž koji traje cijelu godinu. Ljubitelji gastronomije već godinama ne propuštaju Žrnovsku makarunadu (9.8.), manifestaciju posvećenu ručno rađenim žrnovskim makarunima, jednoj od najpoznatijih tradicionalnih tjestenina Dalmacije. Makaruni se ovdje još uvijek izrađuju ručno, prema receptima koji se prenose generacijama, a kušanje tjestenine i različitih umaka postaje pravi gastro doživljaj.  Poseban doživljaj donosi i Festival viteških igara Korčule (30.8.-13.10), koji povezuje gotovo cijeli otok. Moreška, Kumpanjija, Moštra i druge viteške igre stoljećima su simbol Korčule, a tijekom festivala izvode se u različitim mjestima- od Korčule i Žrnova do Pupnata, Čare, Smokvice i Vele Luke. Posjetitelji tako imaju priliku upoznati bogatu nematerijalnu baštinu koja je i danas sastavni dio života lokalnog stanovništva. Rujan će biti i u znaku Festivala svjetla (11.9.), kada kamene ulice, trgovi i zidine postaju pozornica svjetlosnih instalacija i umjetničkih projekcija koje starom gradu daju potpuno novo lice.

 Otok kojem se uvijek vraćate  

Korčula je dokaz da najljepše destinacije nisu nužno one s najviše atrakcija, nego one koje imaju dušu. Ovdje se stoljetna povijest isprepliće s okusima lokalne kuhinje, vrhunskim vinima, običajima koji se s ponosom prenose s generacije na generaciju i ljudima koji svoj otok ne predstavljaju samo kao mjesto za odmor, već kao način života. Možda ćete na Korčulu doći zbog priče o Marku Polu, srednjovjekovnih ulica ili fotografija koje ste vidjeli na društvenim mrežama, možda na jednu od ljetnih manifestacija, možda zbog divne gastronomije i čaše vina. Koji god je razlog ovaj otok će vas osvojiti i pustite da s njega otputujete s uspomenama na doživljaje koje ne zaboravljate lako. A kad je se ponovo zaželite, onda vas dočekuje spremna da vam otkrije neko svoje novo lice koje će vas ponovo oduševiti.