Tražite li ideju za jednodnevni izlet iz Zagreba, a ne želite provesti pola dana u automobilu, jedan mali slovenski gradić mogao bi vas iznenaditi. Dobrovnik u Prekmurju udaljen je od Zagreba oko 130 kilometara, odnosno manje od dva sata vožnje, ovisno o ruti i prometu. Do  ovog dijela Slovenije može stići i bez korištenja slovenskih autocesta, odnosno rutom po regionalnim cestama, pa za takav dolazak nije potrebna slovenska vinjeta. cA kada jednom stignete, brzo postaje jasno da se niste zaputili samo u malo mjesto na slovensko-mađarskoj granici. Dobrovnik i njegova okolica nude kombinaciju prirode, jezera, šetnica, lokalne gastronomije, vinograda i jedne vrlo neobične atrakcije- tropskog vrta u kojem usred Prekmurja rastu orhideje i brojne egzotične biljke.

Dobrovnik po mnogo čemu različit od Dubrovnika! 

Područje Dobrovnika karakterizira tipični panonski krajolik, s ravnicom, vinogradima, voćnjacima i šumama. Jedno od najpoznatijih mjesta u okolici je Bukovniško jezero, okruženo šumom i šetnicama. Uz jezero se nalaze i kapelica svetog Vida, izvor svetog Vida, šumska poučna staza i pustolovni park. Za one koji žele aktivniji izlet, oko jezera postoji jednostavna šumska staza duga oko 1,7 kilometara, a ljubitelji adrenalina mogu se zaputiti i u pustolovni park. Tu je i Park prijateljstva, kuća rukotvorina, crkva svetog Jakova, vinogradi i druge lokalne znamenitosti. Drugim riječima, Dobrovnik je destinacija u kojoj se bez problema može provesti cijeli dan. 

Usred Slovenije nalazi se mala tropska džungla- Ocean Orchids 

Na adresi Dobrovnik 115 E nalazi se Ocean Orchids, proizvođač orhideja koji je svoju priču počeo graditi prije više od dvadeset godina. Uz proizvodne površine nalazi se i Tropski vrt- prostor od oko 1500 četvornih metara u kojem posjetitelji mogu vidjeti više od 400 vrsta i sorti biljaka. Tu su banane, avokado, vanilija, papaja, mango, ananas, đumbir, karambola, anthuriumi i brojne druge tropske i suptropske biljke koje stvaraju dojam kao da ste iz Prekmurja odjednom preskočili nekoliko tisuća kilometara do tropa i završili u prekrasnoj šumi. A kroz Tropski vrt moguće je zaviriti i prema proizvodnom dijelu, gdje svaki dan procvjeta oko 4000 orhideja.

Sve je počelo geotermalnom vodom

Roman Ferenčak i njegov poslovni partner Tomaš Jevšnik tvrtku su osnovali 2003. godine, nakon što su završili studij na Poljoprivrednom fakultetu u Ljubljani. Nakon studija iskustvo su stekli u Nizozemskoj, zemlji koja je već tada bila jedna od ključnih europskih sila u proizvodnji ukrasnog bilja. Godinu dana kasnije napravili su prvu geotermalnu bušotinu s ciljem proizvodnje orhideja. Ideja je bila jednostavna, ali za ono vrijeme prilično ambiciozna: tropskoj biljci osigurati potrebnu toplinu koristeći energiju iz zemlje. Projekt je dovršen 2005. godine, kada je izgrađen i prvi staklenik. Imao je površinu od 1,4 hektara i kapacitet od oko pola milijuna orhideja godišnje. Kasnije su proizvodne površine dva puta proširivane- bilo je to 2010. i 2012. godine pa se danas proizvodnja orhideja odvija na četiri hektara te se godišnje proizvede više od dva milijuna orhideja. Oko 400.000 biljaka ostaje na slovenskom tržištu, dok je ostatak namijenjen izvozu.

Kako se uzgajaju milijuni orhideja?

Ako ste ikada pomislili da je dovoljno staviti orhideju u lonac, zalijevati je i čekati cvijet, priča iz Dobrovnika pokazuje koliko je profesionalni uzgoj zapravo precizan posao. Ocean Orchids proizvodi Phalaenopsis, jednu od najpoznatijih orhideja koje se uzgajaju kao kućne biljke. U prirodi Phalaenopsis raste u tropskim krajevima, često kao epifit pričvršćen za drveće. Ne raste u klasičnoj zemlji, nego se oslanja na podlogu poput kore drveta, a vodu dobiva iz kiše. Kako bi se orhideje razvijale na što prirodniji način i u proizvodnji se nastoje oponašati uvjeti iz prirode. Orhideje se tako sade u supstrat od kore drveta, a za navodnjavanje se koristi kišnica. Voda koja padne na krov staklenika prikuplja se i sprema u velike spremnike, nakon čega se ponovno koristi za zalijevanje biljaka. Posebna se pažnja posvećuje i svjetlosti. Prejako sunce nije dobro za Phalaenopsis, zbog čega se u staklenicima koriste sustavi zasjenjivanja. A ista je logika važna i kod kuće.

Postoji ih čak 30.000, ali samo je jedna osvojila domove diljem svijeta  

Orhideje su jedna od najvećih biljnih porodica na Zemlji. Prema podacima koje je dao Roman , postoji oko 30.000 vrsta orhideja, dok ukupna raznolikost biljaka na planetu doseže oko 300.000 vrsta. Ocean Orchids, međutim, proizvodi samo jednu-Phalaenopsis. Zanimljiv je podatak da u Sloveniji raste i velik broj divljih orhideja. No Phalaenopsis je posebna priča jer, za razliku od nekih orhideja koje imaju izražen period mirovanja, u dobrim kućnim uvjetima može kontinuirano rasti. Razvija nove listove i korijenje, a pravilnom njegom može godinama ostati dio kućne kolekcije. I tu dolazimo do pitanja koje vjerojatno zanima svakoga tko je barem jednom kupio orhideju.

Tajna održavanja orhideja: Ovu pogrešku radimo gotovo svi, a biljci najviše šteti  

Jedna od najvećih pogrešaka, tvrde u Ocean Orchidsu, upravo je – previše ljubavi. Odnosno, previše vode. Phalaenopsis ne voli stalno biti natopljen. Prirodno je naviknut na izmjenu vlažnih i sušnijih razdoblja. Zato nije problem ako između dva zalijevanja supstrat ostane neko vrijeme suh. Kada se osuši, biljku je moguće dobro natopiti vodom, a zatim je vratiti na mjesto. Uz to orhideje ne stavljajte na jako sunce. Najbolje joj odgovara svijetlo mjesto, ali bez izravnog podnevnog sunca. Kao dobar izbor u razgovoru se navode prozori okrenuti prema istoku ili zapadu, uz zavjesu. Kako bi orhideje rasle u kućnim uvjetima važno je i sljedeće-  Phalaenopsis ne voli hladnoću. Temperatura u stanu ne bi trebala padati ispod 14 stupnjeva. Istodobno, biljka može podnijeti i temperature od  30 stupnjeva, pod uvjetom da su ostali uvjeti odgovarajući. Što je još važno? Oprezno s gnojidbom. Na kori u kojoj orhideja raste mogu se nakupljati soli koje biljci ne odgovaraju. U profesionalnoj proizvodnji, kako je ispričao Roman, količina gnojiva je relativno mala. I za kraj… U Ocean Orchids-u za zalijevanje koriste kišnicu. Kod kuće većina ljudi takvu mogućnost nema, pa se savjetuje da voda iz slavine odstoji dan ili dva prije zalijevanja. 

Prekmurje u Sloveniji, od Čakovca udaljeno 50-tak kilometara, je kraj kontrasta! Na tom se dijelu Slovenije panonska ravnica susreće s prvim brežuljcima i nizinski krajolik gotovo neprimjetno mijenja. Nestaje široki horizont, pojavljuju se usponi, a na padinama vinogradi. Upravo u tom prijelazu između ravnog i brežuljkastog, između termalne Slovenije i njezine vinske priče, nalazi se Vinarija Marof. Do nje se ne dolazi samo zbog čaše vina. Dolazi se vidjeti kako izgleda vinograd kada količina nije najvažnija, zašto se na trsu ostavlja tek onoliko grožđa koliko ga može kvalitetno donijeti i kako desetak kilometara udaljenosti može napraviti razliku u okusu. U priču o Marofu vodi nas Dejan Lutar, a ono što je priča o podrumu zapravo počinje puno prije-među trsovima, u tlu i položaju vinograda.

Marof nije velika vinarija – i upravo je u tome njezina posebnost

Brend Marof, izvorno poznat kao Toko, osnovan je 2007. godine. Dvije prve berbe odrađene su u starim pogonima, a od 2009. godine proizvodnja je smještena u današnjem podrumu. Na prvi pogled, brojke ne zvuče spektakularno. Oko 22 hektara vlastitih vinograda i približno 70.000 litara vina godišnje. Ali kada se te brojke malo bolje pogledaju, postaje jasno da ovdje nije cilj proizvoditi što više. Baš naprotiv! Marof je posvećen proizvodnji vina visoke kvalitete, a prosječni cilj je oko jednog kilograma grožđa po trsu za jednu litru vina. To znači da se količina ne prepušta slučaju. Vinograd se prati tijekom cijele godine, a višak se uklanja kako bi loza svoju energiju usmjerila na ono što ostaje. Drugim riječima, ovdje se ne čeka berba da bi se odlučilo kakvo će vino biti.

Tri položaja, tri različite priče u čaši

Jedan od najzanimljivijih dijelova priče o Marofu jest činjenica da se vinogradi ne ponašaju isto. Osim glavnog položaja, grožđe dolazi i s lokacija Vodonci i Kramarovci, a svaka od njih ima drugačiji sastav tla i mikroklimatske uvjete. Kramarovci su udaljeni svega desetak kilometara, ali razlika se osjeti u vinu. Ondje se nalazi vulkanski tuf, a vina s tog položaja mogu pokazati izraženiju mineralnost i slankast karakter. Ondje također pada nešto više kiše, što utječe i na kiselinski profil vina.

Stari trsovi, frankovka i sorte koje pričaju priču o kraju

U Marofu se posebno ističe frankovka, odnosno modra frankinja, sorta koja ima dugu tradiciju u ovoj regiji. Noviji nasadi frankovke, zweigelta i merlota posađeni su nakon osnivanja vinarije, dok dio bijelih sorti dolazi iz starijih nasada. Neki su trsovi stari između 30 i 40 godina, a pojedini dosežu i 45 godina. Od crnih sorti tu su još zweigelt i merlot, dok se među bijelima nalaze chardonnay, sauvignon blanc, zelen, rajnski rizling, sivi pinot i laški rizling. Posebno je zanimljiv upravo zelen, lokalna sorta koju vrijedi kušati ako se nađete u Marofu. Postoji još jedna stvar koja Marof razlikuje od priče o brzom i mladom vinu. Ovdje vina odležavaju. Većina bijelih i crnih vina provodi između 20 i 24 mjeseca na odležavanju, dok pojedina vina provode i nekoliko godina u hrastovim bačvama. Koriste se francuske bačve, ali i velike bačve od slavonskog hrasta, zapremine 500 litara.

Od Slovenije do Nizozemske, Švedske, Japana…

Marof je zanimljiv i zbog činjenice da je njegovo tržište odavno šire od Slovenije. Izvoz čini veći dio poslovanja, a vina su tijekom godina putovala prema različitim europskim i svjetskim tržištima- od Nizozemske, Švedske, Belgije, Njemačke, Austrije i Italije do Japana, Južne Koreje i drugih tržišta. Posebno je zanimljivo što u međunarodnom svijetu vina etiketa često nije presudna na način na koji to možda zamišljamo.Kategorija „kvalitetno” ili „vrhunsko” vino može biti važna unutar pojedinog nacionalnog sustava, ali na velikim svjetskim tržištima presudno je ono što se nalazi u čaši, objasnio je Lutar dodajući kako vino mora proći test stručnjaka, sommeliera, restorana i kupaca.

Vinarija koja izgleda kao da plovi kroz vinograde

Prije nego što kušate prvo vino, Marof će vas osvojiti pogledom. Vinarija nije građevina koja se pokušava natjecati s krajolikom- upravo suprotno, kao da je napravljena da u njega što prirodnije „uplovi“. Duga, horizontalna linija zgrade prati padinu i topografiju terena, dok je velik dio vinarije skriven ispod zemlje. Projektirao ju je arhitekt Andrej Kalamar iz Studija Kalamar, a nova je vinarija otvorena 2009. godine, uz obnovljeni povijesni kompleks Marof. Arhitektura je pritom vrlo promišljeno povezana s okolišem: krov od crvenog crijepa nastavlja tradiciju nekadašnjih gospodarskih zgrada, a fasada svojim vertikalnim elementima diskretno podsjeća na redove trsova. No kada je vidite uživo, teško je ne pomisliti na brod. Kao da je vinarija usidrena usred vinograda, s pogledom koji se otvara prema brežuljcima Goričkog. A ispred nje ribe, rad lokalnog umjetnika Robert Jurak. Neobičan detalj koji cijeloj priči daje gotovo filmsku scenografiju: vinogradi na brežuljcima, vinarija koja podsjeća na brod i ribe Panonskog mora koje kao da su upravo isplivale pred njezin ulaz.

Tražite li ideju za vikend iz Zagreba koji neće završiti samo šetnjom gradom i kavom na glavnom trgu, krenite prema Rogaškoj Slatini. Na samo tri kilometra od njezina središta, u Zgornjem Sečovu, smjestila se Pomona – imanje na kojem se odmor ne događa samo u kući za odmor, već na svakom koraku. Voćnjaci, vrtovi, drveće, životinje, voda, domaća hrana i stara obiteljska kuća koju je Janko Zupanc pretvorio u posebno mjesto za boravak stvaraju priču zbog koje se ovdje ne dolazi samo prespavati.

Priroda je glavna kulisa 

Do Pomone vodi cesta koja se postupno udaljava od gradskog ritma. Kako kilometri prolaze, kuće postaju rjeđe, zelenilo sve prisutnije, a nakon dolaska na imanje vrlo brzo postaje jasno da je ovdje priroda glavna scenografija. Pomona se nalazi na svojevrsnoj zelenoj pozornici između Boča i Donačke gore, a njezin položaj jedna je od prvih stvari koje će primijetiti svaki gost. Nema velikih turističkih kompleksa ni osjećaja da ste stigli na mjesto koje je napravljeno isključivo za turiste. Umjesto toga, tu su voćnjaci, vrtovi, stara kuća, drvene staze i život na imanju.

Upravo zbog toga Pomona može biti odlična ideja za vikend putovanje iz Zagreba. Dovoljno je blizu da ne morate planirati višednevni godišnji odmor, a dovoljno drugačije da već nakon prvih nekoliko sati imate osjećaj da ste pobjegli puno dalje. I da- putujete li iz Zagreba, za Pomonu vam ne treba vinjeta. 

Priča o Pomoni počela je jednim voćnjakom

Iza cijele priče stoji Janko Zupanc, čovjek koji je ekonomiju odlučio zamijeniti poljoprivredom, a potom i turizmom. Nije riječ o projektu koji je nastao preko noći. Nakon godina rada u struci i obiteljskih okolnosti koje su ga ponovno dovele na imanje, Janko je odlučio pokušati izgraditi nešto vlastito. Prvi voćnjak krušaka zasadio je 2014. godine. Počeci nisu bili jednostavni. Bilo je pogrešnih sadnica, novih pokušaja i puno fizičkog rada, no upravo je iz te upornosti postupno nastala Pomona. Ime je dobila po rimskoj božici voća i voćnjaka, što se pokazalo gotovo savršenim izborom. Danas na imanju rastu kruške, dunje, marelice, jabuke i šljive, a voće ovdje nije dekoracija posađena kako bi lijepo izgledala na fotografijama. Ono je dio života imanja, ali i dio gastronomske priče.

Stara kuća dobila je novo ruho, ali nije izgubila dušu

Želite li prespavati na Pomoni, ključ će otvoriti jedna od osam vrata stare obiteljske kuće koja je potpuno renovirana i pretvorena u oazu mira. Iako je dobila novo ruho, njezina osnovna vizura ostala je sačuvana. To je možda i najljepši dio priče o interijeru.  Sobe su nazvane prema voću koje raste na imanju: Jabuka, Breskva, Dunja, Grožđe, Marelica, Šljiva, Višnja i Kruška. Njihova imena nisu samo simpatičan detalj. Motiv voćnjaka nastavlja se i u interijeru, pa se kroz dekoracije i detalje provlači priča koja počinje ispred kuće i nastavlja se unutar nje.

Sobe koje ne nalikuju na hotelske 

U sobama nema klasičnog hotelskog minimalizma. Drveni elementi, nježne boje, predmeti inspirirani prirodom i detalji koji djeluju kao da su pažljivo pronađeni, a ne kupljeni u istom katalogu, stvaraju toplu i pomalo nostalgičnu atmosferu. Svaka soba ima vlastiti karakter, ali sve pripadaju istoj priči. A jedan detalj posebno dobro objašnjava Jankov pristup. Naime, posteljina na krevetima nije zategnuta kao u hotelima. Svaki krevet je namješten onako kako se nekada namještao na selu. Posteljina mora biti snježno bijela, ali popluni i jastuci trebaju ostati rahli, bez onog savršenog hotelskog zatezanja. To je sitnica, ali upravo takve sitnice Pomoni daju osobnost. Ovdje se ne pokušava stvoriti savršenstvo iz kataloga, već osjećaj doma.

Blagovaonica izgleda kao da ste ušli u bakinu kuću

Priča o starom imanju nastavlja se u još jednom posebnom prostoru. U tipičnoj niskoj kući s malim vratima i velikim prozorima Janko je uredio blagovaonicu po uzoru na bakinu kuću. Stol, namještaj i detalji stvaraju atmosferu doma, a ne restorana u kojem ste samo jedan od gostiju. Ovdje doručak nije nešto što se samo „odradi” prije izlaska, nego trenutak kada se skuplja energija za novi dan. Ručak je događaj oko kojeg se okupljaju obitelj i prijatelji. I hrana je dio te priče. Domaća je, konkretna i povezana s onime što raste na imanju. Zato je gastronomija jedan od razloga zbog kojih se u Pomonu ne dolazi samo jednom. Možete doći zbog sobe, ostati zbog mira, ali vrlo ćete se vjerojatno vratiti zbog tanjura. Kad dođete, svakako uzmite kombinaciju obroka, meni za 27 eura u kojem se nalazi fuzija okusa karakterističnih za ovaj dio Slovenije.

Drvena staza vodi među krošnje

Jedan od najzanimljivijih dijelova Pomone je drvena staza koja vodi kroz krošnje stabala. Kako Janko nije želio niti jedno drvo srušiti staza je vijugava. Hodajući njome imanje se počinje gledati iz sasvim druge perspektive. Na putu se otkrivaju voćnjaci, vrtovi, životinje i različiti sustavi koji pričaju priču o samoodrživosti. Posebno je zanimljiv dio staze na kojem se može upoznati čak 17 različitih vrsta drveća, ali i mjesto na kojem možete nahraniti veliku zajednicu krškopoljskih svinja, autohtone pasmine ovog dijela Slovenije.

Pogled s vidikovca za kraj dana

Šetnja imanjem završava pogledom prema vidikovcu koji je Janko osmislio kao svojevrsni produžetak Pomone. I ovdje je priča vrlo jednostavna: prirodni materijali, drvo, zelenilo i otvoren pogled. S vidikovca se najbolje vidi koliko je cijelo imanje povezano s krajolikom. Voćnjaci se nastavljaju prema brežuljcima, okolne planine postaju kulisa, a kuća izgleda kao da je oduvijek bila dio tog pejzaža. Kad stignete na vrh- zastanite! Na vidikovcu će vam poslužiti obrok ako želite, čašu lokalnog vina, rakiju napravljenu od voća s imanja i pustiti vas da uz laganu glazbu uživate u pejzažu ispod oblaka. 

foto: NIkola Zoko 

Postoje dva cilja u verbalnoj samoobrani:

1. Biti sposoban učinkovito prevenirati verbalno nasilje.
2. Biti sposoban učinkovito se nositi s verbalnim zlostavljanjem bez povreda s obje strane.

Razlikujemo 3 temeljna principa verbalne samoobrane:

Prvi princip:
Prepoznati trenutak kada ste napadnuti

Verbalno zlostavljanje je 93 posto u načinu na koji su izgovorene te riječi, a 3 posto u onom što je rečeno!

Možete pomisliti da bi bilo lakše prepoznati verbalno zlostavljanje jer zlostavljač koristi otvorene i izravne riječi koje vrijeđaju, no to je pogrešno iz tri razloga:

1. Mnogi ljudi koji tako napadaju suzdržavaju se od fizičkog napada, no pritom emocionalno ispucavaju agresiju.
2. Često se koriste nepristojne i “uvredljive” riječi prijateljskim tonom.
3. Većina verbalnih napadača oprezno bira riječi koje će im ostaviti kasnije prostora da kasnije kažu „ali sve što sam rekao je…“, nakon čega slijede iste riječi koje je izgovorio posve drugačijim pomirljivim tonom.

Drugi princip:
Prepoznati s kojom vrstom napadača se suočavateAko se nađete u fizičkom obračunu, automatski skenirate i sažmete sve informacije vezane za vašeg suparnika. Prosudite ga na temelju njegovih motiva, ciljeva i njegove snage, a upravo isto morate primijeniti s verbalnim suparnikom. Postavite si ova pitanja:

• Koliko je snažna i vješta osoba koja me napada?
• Zašto se taj napad događa? Koji je pravi razlog napada?
• Koji je cilj tog napada? Što napadač pokušava postići?

Treći princip:
Znati kako oblikovati obranu da bude u skladu s napadom

Ovo je najteži princip od svih. Ništa nije teže nego učiti nešto drugačije od onoga što smo navikli. Vaš prirodni nagon kada netko koristi prema vama agresivni rječnik je da odgovarate kontranapadom, molbom, debatiranjem ili povlačenjem, zavisno o situaciji i naravno vašem osobnom stilu jezičnog ponašanja.

Ono što možete primijeniti je nekoliko koraka verbalne samoobrane:

1. Uspostavite i održite sigurnu distancu. Aktivirajte slušanje i suosjećanje. Budite ljubazni, ali distancirani.
2. Provjerite sve što je rečeno radi istinitosti. Zaštite se i zapamtite glavnu razliku između manipulacije i motivacije. Manipulacijom se izmišlja dodatni razlog zašto se želi da netko učini nešto (najčešće vi) i uvjerava se u njegovu ispravnost, a kod motivacije se iskreno traže želje, potrebe i čežnje i radi sa na tome kako bi se našlo rješenje vaših potreba i potreba druge strane.
3. Nikada nemojte vjerovati napadaču, pogotovo njegovim dobrim namjerama. Što manje informacija pružate i još manje vjerujete, imate veće šanse izbjeći da postanete žrtvom.
4. Koristite šutnju kao oružje. Mnogi ljudi se osjećaju neugodno s tišinom i pokušavaju ju ispuniti pitanjem ili komentarom, a to može biti snažan motivator napadaču da vas tretira na drugačiji način.
5. Odvratite napad. Držite emocionalnu distancu. Ignorirajte negativne kritike i nemojte dopustiti napadaču da povrijedi vaše samopoštovanje ili vas emocionalno ucjenjuje. Kako biste izbjegli zamke, tražite dodatno pojašnjenje zadataka ili izjava koje vas mogu uvaliti u nevolje. Očekujte optužbe i budite spremni na njih. Odvratite optužbe koristeći pravilne riječi, a umjesto da kažete da vam je žao, dajte druge korisne odgovore na emocionalnu ucjenu kao npr: “mogu razumjeti zašto ti to vidiš na taj način“, a ako se i nakon toga izazove emocionalna lavina, mirno kažite da ćete o tome razgovarati kada se smiri.
6. Budite indirektni i pozitivni dok održavate sigurnu distancu. Budite indirektni, minimalizirajte nametanje, umnožite  osobne odgovornosti tako da umjesto “ja” sam odgovoran, koristite “mi” smo odgovorni.
7. Pazite koje pridjeve koristite za opisivanje razmišljanja/ponašanja/situacije koje kritizirate. Izbjegavajte sarkazam, iskomunicirajte pitanja ili prijedloge za rješenje, koncentrirajte se na moguća rješenja. Također, nemojte generalizirati ili uveličavati problem.
8. Govorite barem dva puta sporije od normalnog govora. Svaki put kada želite nešto reći, provjerite jeste li ljuti ili uzbuđeni? Nikada nemojte imati razgovor u takvom stanju tog trenutka. Razgovarajte smo kada ste smireni.
9. Kontrolirajte svoju ljutnju. Dišite, zadržite svoju mirnoću i pustite da prvo druga strana izbaci “karte”.
10. Naučite slušati između redaka i analizirajte stvarno značenje izgovorenih riječi. To je najbolje riješiti kada ste oboje smireni i tada razgovorom probate saznati jeste li pogodili pravo značenje. Ako niste otvoreno ih zatražite od suparnika

Boris Blažinić je profesor psihologije i sudski vještak, predavač, HR konzultant / trener za razvoj ljudskih potencijala i povećanje osobne i organizacijske učinkovitosti.

Kad ste u Dubrovniku, nezaobilazan je obilazak gradskih zidina i Straduna, pogled sa Srđa, ali i posjet Red History Museumu. Smješten u nekadašnjoj Tvornici ugljenografitnih proizvoda (TUP), koja je desetljećima bila simbol dubrovačke industrije, ovaj interaktivni muzej vodi posjetitelje kroz svakodnevni život u Hrvatskoj i nekadašnjoj Jugoslaviji između 1945. i 1991. godine.

Ideja nije bila pričati o politici, nego o ljudima

Red History Museum nastao je iz želje da se jedno važno razdoblje hrvatske povijesti predstavi na drukčiji način. Umjesto da naglasak bude isključivo na političkim događajima, cilj je bio ispričati priču o svakodnevnom životu- kako su ljudi živjeli, uređivali svoje domove, što su kupovali, slušali, gledali na televiziji i kako su provodili slobodno vrijeme. Na taj način posjetitelji ne upoznaju samo povijesne činjenice, nego i atmosferu jednog vremena koje je oblikovalo generacije. Upravo zato muzej podjednako privlači one koji se tog razdoblja sjećaju i mlađe generacije koje ga otkrivaju prvi put.

Povijest ovdje nije iza stakla, baš naprotiv, ona vas okružuje

Već pri ulasku postaje jasno da ovo nije klasičan muzejski postav. Nema beskrajnih redova vitrina ni prostorija ispunjenih tekstualnim objašnjenjima. Umjesto toga, posjetitelji ulaze u prostor koji izgleda kao da je vrijeme stalo prije nekoliko desetljeća. Muzej se razglada u kružnoj šetnji, kao kronološko i tematsko putovanje kroz svakodnevni život od završetka Drugog svjetskog rata do raspada Jugoslavije, a raspored prostorija omogućuje da se priča prati logičnim slijedom. Obilazak započinje uvodnim dijelom u kojem se kroz fotografije, dokumente i multimedijalne sadržaje objašnjava politički i društveni kontekst nastanka socijalističke države. Nakon toga posjetitelji ulaze u prostor posvećen industrijalizaciji, radu i gospodarstvu, gdje se mogu upoznati s načinom funkcioniranja tadašnjeg društva. Jedna od najzanimljivijih prostorija uređena je kao tipičan dnevni boravak iz 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća. Namještaj, televizor, radio, kućanski uređaji i brojni originalni predmeti vjerno dočaravaju kako je izgledao život prosječne jugoslavenske obitelji. Slijede prostori posvećeni potrošačkoj kulturi, obrazovanju, glazbi, sportu i popularnoj kulturi, gdje su izloženi originalni proizvodi, plakati, igračke i predmeti koji bude nostalgiju kod starijih posjetitelja, ali su jednako zanimljivi i mlađim generacijama. Posebno mjesto zauzimaju interaktivne instalacije i multimedijalni sadržaji koji omogućuju da se izložba ne promatra samo pasivno, već da posjetitelji kroz zvuk, video i osobna svjedočanstva dožive svakodnevicu tog vremena. Završni dio muzeja bavi se raspadom Jugoslavije i društvenim promjenama koje su obilježile kraj jedne epohe, ostavljajući posjetiteljima cjelovit uvid u život iza nekadašnje “željezne zavjese”.Takav pristup omogućuje posjetiteljima da povijest ne promatraju sa strane, nego da je dožive svim osjetilima. Upravo zbog toga obilazak često preraste u razgovor između generacija-dok stariji prepričavaju vlastita iskustva, mlađi otkrivaju kako je izgledao život bez interneta, pametnih telefona i društvenih mreža.

Mjesto koje jednako fascinira domaće i strane goste

Red History Museum od otvorenja privlači posjetitelje iz cijelog svijeta. Stranci ovdje imaju priliku upoznati svakodnevni život u tadašnjoj Hrvatskoj i nekadašnjoj Jugoslaviji kroz predmete koje ne mogu vidjeti u klasičnim turističkim vodičima, dok domaći gosti često dolaze kako bi oživjeli vlastite uspomene ili svojoj djeci pokazali kako se nekada živjelo. Zbog originalnog koncepta i interaktivnog pristupa muzej se danas smatra jednim od najzanimljivijih novih kulturnih sadržaja u Dubrovniku (u luci Gruž). Jeste li ga posjetili? 

foto: Nikola Zoko 

Korčula je jedan od onih otoka koji osvajaju na prvi pogled, ali ostaju u sjećanju zbog svega što dolazi nakon njega. Smještena u južnoj Dalmaciji, između Pelješca i Lastova, stoljećima je bila važno pomorsko, trgovačko i kulturno središte Mediterana. Danas je poznata po jednom od najočuvanijih srednjovjekovnih gradova na Jadranu, bogatoj povijesti, vrhunskim vinima i gastronomiji te ljudima koji s jednakim ponosom čuvaju svoju tradiciju i stvaraju nove turističke priče. One se neprestano prepričavaju motivirajući one koji je nisu vidjeli da dođu na Korčulu, prepuste se i uživaju. A kad krene istraživanje, već nakon nekoliko minuta jasno je zašto se Korčula redovito nalazi među najljepšim hrvatskim, ali i europskim otočnim destinacijama. 

Grad koji izgleda kao kamena razglednica

Povijest Korčule seže više od dvije tisuće godina unatrag. Otok su naseljavali Grci, Iliri, Rimljani, Mlečani i Austrijanci, a svaka je civilizacija ostavila svoj trag u arhitekturi, običajima i načinu života. Najveći dragulj svakako je stari grad Korčula, jedan od najočuvanijih srednjovjekovnih gradova na Mediteranu. Opasan snažnim kamenim zidinama i kulama, često ga nazivaju “malim Dubrovnikom”, no Korčula ima vlastiti identitet. Posebnost njezine urbanističke strukture krije se u rasporedu ulica koje podsjećaju na riblju kost. Taj raspored nije nastao slučajno-projektiran je kako bi zaštitio stanovnike od jakih vjetrova, a istovremeno omogućio dovoljno svježine tijekom ljetnih mjeseci. Najveća pogreška koju možete napraviti jest na Korčulu doći samo na jednodnevni izlet!  Ovaj otok traži vrijeme i a jutarnju kavu uz more dok ribari vraćaju barke u luku. Vrijeme za šetnju kroz vinograde Lumbarde, Smokvice ili Čare. Vrijeme za kupanje u skrivenim uvalama do kojih se dolazi pješice ili kajakom. Vrijeme za razgovor s vinarima, maslinarima i obiteljima koje ovdje već desetljećima njeguju svoje nasade. Korčula nije destinacija koja se “odrađuje”. Ona se istražuje polako, baš onako kako ovdje otočani žive.

Otok Marka Pola

Gotovo da nema posjetitelja koji u Korčulu dođe, a da ne poželi saznati nešto više o Marku Polu. Prema lokalnoj tradiciji upravo je ovdje, u 13. stoljeću, rođen jedan od najvećih svjetskih putnika i istraživača. Iako povjesničari već godinama raspravljaju o njegovu rodnom mjestu, Korčulani svoju priču ponosno njeguju i pretvaraju u jedno od najzanimljivijih kulturnih iskustava na otoku. U staroj gradskoj jezgri nalazi se Marko Polo Centar , interpretacijski prostor koji posjetitelje vodi kroz život čovjeka čija su putovanja promijenila pogled Europe na Daleki istok. S vrha kule pruža se jedan od najljepših pogleda na grad, Pelješki kanal i okolne otočiće, a upravo ondje mnogi shvate koliko su more i putovanja oblikovali identitet Korčule. No, Marko Polo ovdje nije samo povijesna ličnost. On je simbol otvorenosti prema svijetu. Simbol istraživanja, znatiželje i trgovine, vrijednosti koje su stoljećima oblikovale ovaj otok.

Vrijedni ljudi najveće su bogatstvo Korčule

Korčulani će vam često reći kako je njihovo najveće bogatstvo zemlja. Na otoku gotovo da ne postoji obitelj koja nije povezana s vinogradarstvom, maslinarstvom, ribarstvom,medarstvom ili proizvodnjom domaćih delicija. Upravo zato nije neobično čuti podatak da  je na 50 kilometara (koliko je veliki otok) nalazi gorovo 50 kušaonica.  Na svakom je posjetitelju da odabere ono što želi kušati/doživjeti a onda se degustacija pretvara o predivnu priču o povijesti proizvodnje na ovom otoku. Domaćini će vas provesti kroz vinograde, pokazati kako nastaje pošip ili grk, dati vam na degustaciju nekoliko vrsta maslinova ulja ili poslužiti domaći sir, pršut i tek ispečeni kruh. Jedna od nezaobilaznih adresa za sve koji žele upoznati autentične okuse Korčule svakako je OPG Komparak. Nalazi se nedaleko starih gradskih zidina, na čijim će vas ulaznim vratima dočekati Vlaho Komparak jedan od najznačajnijih medara na otoku koji godinama razvija ekološku proizvodnju meda i pčelinjih proizvoda, a danas njegova obitelj uz med proizvodi i vrhunsko maslinovo ulje, džemove te nagrađivani craft gin TRUT, nastao od meda i aromatičnog mediteranskog bilja. Tijekom degustacije gosti ne kušaju samo proizvode, već upoznaju cijeli proces nastanka meda, život pčela i važnost očuvanja otočnog ekosustava. 

Mariola wine bar- najbolja adresa za upoznavanje okusa Korčule

U samom srcu staroga grada nalazi se Mariola wine bar, mjesto koje je posljednjih godina postalo nezaobilazna adresa za sve koji žele upoznati autohtone okuse otoka. Ovdje se ne dolazi samo na čašu vina. Dolazi se na priču o Korčuli koju s puno entuzijazma priča vlasnica ove gastro adrese- Marija Đurić. Na vinskoj karti nalaze se etikete gotovo svih važnijih korčulanskih vinara, a posebno mjesto zauzimaju autohtone sorte pošip i grk koje su obilježile vinsku kartu otoka. Uz svaku čašu poslužuju se pažljivo odabrani lokalni sirevi, suhomesnati proizvodi i druge delicije malih proizvođača pa svaka degustacija postaje pravo malo putovanje kroz Korčulu.

Seven Seas by Aminess -Korčula na tanjuru u modernom izdanju

Da se tradicija može ispričati na suvremen način, potvrđuje restoran Seven Seas Restaurant & Bar u sklopu Aminess Younique Korčula Heritage Hotela. Restoran vodi chef Matija Bogdan, jedan od kuhara nove generacije koji lokalne namirnice pretvara u elegantna, moderna jela inspirirana Mediteranom. Njegova filozofija temelji se na jednostavnoj ideji- koristiti ono najbolje što otok svakodnevno nudi. Svježa riba i plodovi mora, sezonsko povrće, otočno začinsko bilje, maslinovo ulje i lokalna vina čine osnovu jelovnika koji se mijenja ovisno o godišnjem dobu. Koncept “slow fooda” ovdje nije trend, nego način razmišljanja. Hrana se priprema bez žurbe, s naglaskom na kvalitetu sastojaka i poštovanje prema lokalnim proizvođačima, a svaki tanjur priča priču o Korčuli, njezinim poljima, moru i ljudima koji već generacijama stvaraju vrhunske namirnice.

Otok koji slavi svoju baštinu na potpuno drugačiji način

Dok mnoga turistička mjesta tijekom ljeta organiziraju uobičajene pučke fešte, Korčula je posljednjih godina otišla korak dalje. Ovdje se uoči Uskrsa održava Vela setemana (lokalni naziv za Veliki tjedan) jedan je od najvažnijih vjerskih i kulturnih događaja na Korčuli. Riječ je o  višestoljetnoj tradiciji koja uključuje liturgijska slavlja, procesije i djelovanje triju povijesnih korčulanskih bratovština. Upravo zbog svoje jedinstvenosti 2025. godine upisana je u Registar zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske kao nematerijalno kulturno dobro. Na Korčuli se dočekuje Nova godina ali se i na poseban način,već 20 godina, obilježava Doček pola nove godine. Manifestacija je to koja označava početak dugog i veselog ljeta na ovom otoku. Ulice grada preplavi vesela maškarana povorka, a cjelodnevni program završava, kako i priliči- vatrometom.  Manifestacija je vrlo brzo postala jedna od najprepoznatljivijih ljetnih atrakcija otoka za koju i domaći i stranci traže ‘krevet više’. 

Što doživjeti na Korčuli ovog ljeta? 

Turistička zajednica Grada Korčule, na čelu s direktoricom Milijanom Borojević, osmislila je niz manifestacija koje nisu namijenjene samo zabavi turista, nego pričanju autentične priče o otoku, njegovoj povijesti i ljudima. Već krajem srpnja (29.7.) slijedi blagdan svetog Todora (zaštitnika Korčule) i Dan grada. Iako na prvi pogled zvuči poput klasične proslave, riječ je o jednom od najvažnijih dana u životu Korčulana i procesijama koje organiziraju tri bratovštine koje djeluju na ovom otoku. Početkom kolovoza (7-8.8) grad živi za još jednu neobičnu tradiciju- Prvenstvo grada u vaterpolu. Četiri gradske četvrti odmjeravaju snage u natjecanju koje okuplja gotovo cijelu Korčulu. Navijači, baklje i atmosfera podsjećaju na velika sportska natjecanja, a pobjeda donosi prestiž koji traje cijelu godinu. Ljubitelji gastronomije već godinama ne propuštaju Žrnovsku makarunadu (9.8.), manifestaciju posvećenu ručno rađenim žrnovskim makarunima, jednoj od najpoznatijih tradicionalnih tjestenina Dalmacije. Makaruni se ovdje još uvijek izrađuju ručno, prema receptima koji se prenose generacijama, a kušanje tjestenine i različitih umaka postaje pravi gastro doživljaj.  Poseban doživljaj donosi i Festival viteških igara Korčule (30.8.-13.10), koji povezuje gotovo cijeli otok. Moreška, Kumpanjija, Moštra i druge viteške igre stoljećima su simbol Korčule, a tijekom festivala izvode se u različitim mjestima- od Korčule i Žrnova do Pupnata, Čare, Smokvice i Vele Luke. Posjetitelji tako imaju priliku upoznati bogatu nematerijalnu baštinu koja je i danas sastavni dio života lokalnog stanovništva. Rujan će biti i u znaku Festivala svjetla (11.9.), kada kamene ulice, trgovi i zidine postaju pozornica svjetlosnih instalacija i umjetničkih projekcija koje starom gradu daju potpuno novo lice.

 Otok kojem se uvijek vraćate  

Korčula je dokaz da najljepše destinacije nisu nužno one s najviše atrakcija, nego one koje imaju dušu. Ovdje se stoljetna povijest isprepliće s okusima lokalne kuhinje, vrhunskim vinima, običajima koji se s ponosom prenose s generacije na generaciju i ljudima koji svoj otok ne predstavljaju samo kao mjesto za odmor, već kao način života. Možda ćete na Korčulu doći zbog priče o Marku Polu, srednjovjekovnih ulica ili fotografija koje ste vidjeli na društvenim mrežama, možda na jednu od ljetnih manifestacija, možda zbog divne gastronomije i čaše vina. Koji god je razlog ovaj otok će vas osvojiti i pustite da s njega otputujete s uspomenama na doživljaje koje ne zaboravljate lako. A kad je se ponovo zaželite, onda vas dočekuje spremna da vam otkrije neko svoje novo lice koje će vas ponovo oduševiti. 

Mövenpick Resort & Spa Fruške Terme spoj je ljekovite termalne vode, vrhunskog wellnessa, bogate gastronomije i iskrene vojvođanske gostoljubivosti zbog koje ćete poželjeti ponovno spakirati kofere. 

Kad se govori o omiljenim hrvatskim otocima, jedno ime uvijek se izdvaja- Krk. Mnogi ga biraju za vikend bijeg iz užurbane svakodnevice, brojni vlasnici vikendica smatraju ga svojim drugim domom, a tijekom ljeta njegove plaže, šetnice i mjesta pune gosti iz Slovenije, Austrije, Njemačke, Italije i brojnih drugih europskih zemalja. Razlog nije teško pronaći. Krk uspješno spaja sve ono što suvremeni putnici traže-blizinu kopna,  netaknutu prirodu, bogatu kulturnu baštinu, izvrsnu gastronomiju i iznimnu prometnu povezanost. Rijetko koji hrvatski otok može se pohvaliti činjenicom da do njega možete stići gotovo na sve moguće načine. Već desetljećima Krčki most spaja otok s kopnom, trajektne linije povezuju ga s okolnim otocima, smještena upravo na Krku, Zračna luka Rijeka ( nalazi se na otoku Krku, oko 1 km istočno od Omišlja) tijekom turističke sezone dovodi tisuće putnika iz cijele Europe koji ovaj otok biraju kao idealan za vikend odmor i za višednevno ljetovanje. No njegova najveća vrijednost ipak nije u lakoći dolaska, nego u onome što posjetitelje ondje dočeka. Kristalno čisto more, raznolike plaže, guste hrastove šume, stoljetni maslinici, slikovita mjesta, bogata glagoljaška baština i tragovi brojnih civilizacija pretvorili su Krk u jedan od najraznovrsnijih hrvatskih otoka. Svaki njegov kutak skriva novu priču, a jedna od najzanimljivijih počinje upravo u gradu koji nosi isto ime kao i otok.

„Čovjek je ključ uspjeha svake destinacije. Priroda, baština i turistička infrastruktura stvaraju potencijal, ali Krčani svojim znanjem, gostoljubivošću i predanošću stvaraju doživljaj zbog kojeg se gosti vraćaju. Upravo su Krčani ti koji otok Krk pretvaraju iz destinacije u pustolovinu, najbližu pustolovinu koja se pamti.“- kaže Petar Škarpa direktor Turističke zajednice otoka Krka. 

Grad Krk – više od dvije tisuće godina povijesti iza kamenih zidina

Grad Krk nije samo administrativno središte otoka, nego i njegovo povijesno srce. Šetnja njegovim kamenim ulicama vodi kroz više od dvije tisuće godina povijesti tijekom kojih su trag ostavili Rimljani, Mlečani, ali i hrvatska plemićka obitelj Frankopani (knezovi krčki Frankopani). Već pri ulasku unutar gradskih zidina postaje jasno koliko je bogata njegova prošlost. Ovdje se na malom prostoru isprepliću rimski ostaci, srednjovjekovne ulice i impresivne građevine koje svjedoče o važnosti Krka kroz stoljeća. Posebno mjesto zauzima krčka katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije, građena na temeljima ranokršćanske bazilike iz 5. stoljeća. Malo je poznato kako su pri njezinoj gradnji korišteni dijelovi rimskih građevina koje su se nekada nalazile na istom prostoru. Danas se u njezinoj unutrašnjosti još uvijek mogu vidjeti antički stupovi dopremljeni iz sjevernoafričkih kamenoloma još u rimsko doba, što dovoljno govori o važnosti antičkog grada Curicte.

Jedna od najvećih posebnosti grada nalazi se odmah uz katedralu. Riječ je o romaničkoj dvostrukoj kapeli, jedinstvenom primjeru tzv. palatinske kapele povezane s katedralom, kakvih je u romaničkom svijetu sačuvano tek dvadesetak. Povjesničari pretpostavljaju da je služila knezovima Krčkima, kasnije poznatima kao Frankopani, jednoj od najutjecajnijih hrvatskih plemićkih obitelji. Upravo su Frankopani stoljećima obilježili razvoj otoka te bili važni pokrovitelj glagoljice, hrvatskog jezika i kulturne baštine. Njihov utjecaj ostavio je jak trag na Krku koji je jedan od najvažnijih centara hrvatske glagoljice. Ovdje se stoljećima njegovala staroslavenska liturgija, a grad i danas s ponosom čuva uspomenu na biskupa Antuna Mahnića koji je početkom 20. stoljeća dao velik doprinos očuvanju glagoljaške tradicije i osnivanju staroslavenske akademije.

Marina Punat-nautičko srce otoka i početna točka najljepših morskih avantura

Ako se gradu Krku najljepše prilazi kopnom, ljeti posebnu čar pruža dolazak morem. A malo koje mjesto na hrvatskoj obali toliko je povezano s morem kao Punat, dom jedne od najpoznatijih i najuređenijih marina na Jadranu. Marina Punat već desetljećima slovi za jednu od vodećih hrvatskih marina te je mnogim nautičarima prva postaja pri uplovljavanju u Kvarner. Zahvaljujući vrhunskoj infrastrukturi, velikom broju vezova i bogatoj ponudi usluga, tijekom cijele godine okuplja vlasnike brodova iz brojnih europskih zemalja. No njezina vrijednost nije samo u sigurnom vezu. Marina je istodobno polazišna točka za otkrivanje jednog sasvim drukčijeg lica otoka Krka. Odavde možete na izlet Puntarskom dragom, ribarske izlete, kupanje u skrivenim uvalama te cjelodnevne ture prema obližnjim kvarnerskim otocima. Marina Punat posljednjih godina sve više razvija i održivi turizam, ulažući u zaštitu mora, energetsku učinkovitost i suvremene ekološke standarde. Time potvrđuje da vrhunski nautički turizam može ići ruku pod ruku s brigom za okoliš.

Košljun maleni otočić velike povijesti 

Tek nekoliko minuta vožnje brodicom iz Marine Punat dovoljno je da stignete na jedan od najposebnijih hrvatskih otočića. Košljun, na kojem se nalazi i istoimeni franjevački samostan prostire se na svega nešto više od šest hektara ali njegova povijest, duhovnost i prirodna ljepota daleko nadilaze njegove dimenzije. Gusta šuma crnike gotovo u potpunosti skriva franjevački samostan i crkvu Navještenja Blažene Djevice Marije, stvarajući dojam kao da se ulazi u neki sasvim drugi svijet. Tišina koju remeti tek cvrkut ptica i šum mora razlog je zbog kojeg mnogi Košljun nazivaju oazom mira usred Puntarske drage. No otočić nije zanimljiv samo zbog samostana koji stoljećima čuvaju franjevci. Njegova je priča isprepletena i jednom od najpoznatijih krčkih legendi. Prema predaji, na mjestu današnje Puntarske drage nekoć se nalazilo plodno polje dvojice braće. Jedan od njih bio je slijep, a drugi ga je prilikom podjele uroda godinama varao. Kada je nepravda postala prevelika, nebo je poslalo silno nevrijeme koje je potopilo cijelo polje. Iznad površine mora ostao je samo mali komadić zemlje koji je pripadao poštenom, slijepom bratu. Taj je komadić, kaže legenda, postao današnji Košljun. Ovaj jedinstveni otočić skriva i pravo kulturno blago. Samostan čuva vrijednu etnografsku zbirku, arheološke nalaze, stare rukopise, bogatu knjižnicu s tisućama knjiga te zbirke koje svjedoče o stoljećima života na otoku Krku. Posebno mjesto zauzima glagoljaška baština, po kojoj je Krk nadaleko poznat. Osim povijesti, na otoku osvaja i priroda. Zahvaljujući blagoj klimi i stoljetnoj zaštiti franjevaca, na otočiću raste više od 500 biljnih vrsta, među kojima su brojne mediteranske i rijetke vrste.

Izleti za male i velike! 

Boravak na Krku ne završava kupanjem i razgledavanjem povijesnih znamenitosti. Otok posljednjih godina sve više razvija sadržaje koji gostima omogućuju da upoznaju njegovu prirodu, tradiciju i način života, a jedan od takvih izleta, kojeg kombinirajte s jednom od otočkih manifestacija je posebno je zanimljiv obiteljima s djecom. U neposrednoj blizini Punta nalazi se Farm Olivaro, mjesto koje spaja stoljetnu tradiciju uzgoja maslina s iskustvom boravka u prirodi. U maslinicima dobrodošlicu će vam poželjeti  životinje, a ljubazni će vas domaćini povesti na hranjenje životinja koje žive na ovom mjestu. Sve je popularniji i aktivni odmor. Krk je posljednjih godina postao jedna od vodećih hrvatskih outdoor destinacija. Brojne biciklističke i pješačke staze vode kroz vinograde, maslinike, šume i uz spektakularne vidikovce s kojih pogled seže prema Cresu, Rabu, Velebitu i kvarnerskom arhipelagu.

Camino Krk- savršen način za doživljaj otoka 

Posebno mjesto među aktivnostima zauzima Camino Krk, službena hrvatska Camino ruta koja je do europske mreže hodočasničkih putova sv. Jakova (Camino de Santiago). Ruta duga oko 150 kilometara te podijeljena u sedam etapa koje omogućuju cjelovit doživljaj otoka- prirodne, kulturne i sakralne baštine. Upravo raznolikost otoka od kamenjara i morskih litica do zelenih šuma u unutrašnjosti otoka ono je što hodočasnici najčešće izdvajaju kao najveće iznenađenje. Na relativno malom prostoru izmjenjuju se sasvim različiti pejzaži, zbog čega svaki dan hoda donosi potpuno novo iskustvo. Camino Krk  posljednjih godina privlači i sve veći broj gostiju izvan glavne turističke sezone, a ono što možete doživjeti tijekom cijele godine na ovoj ruti to je jedinstvenost ovog otoka.

Na kraju- kako god odlučite provesti vrijeme na Krku- od istraživanja srednjovjekovne baštine, izleta poput onih na otočić Košljun, kušanja vrhunskih maslinovih ulja, čaše vina-posebno žlahtine, kušati janjetinu ali i plodove mora, prošetati dijelom Camina ili jednostavno pronaći svoju skrivenu uvalu daleko od gužve  Krk će vam sve to omogućiti. Upravo zato je ovaj otok nekome idealno mjesto za aktivan odmor, drugome nautička baza za istraživanje Kvarnera, trećemu obiteljska destinacija puna sadržaja a mnogima jednostavno mjesto na kojem se na najbolji način rješava stresa i odmara u potpunosti.

foto: NIkola Zoko