Može li fotografiranje stabla, šetnja prirodom ili prijava odbačenog otpada jednog dana završiti sadnjom novog stabla? U Siraču je odgovor postao vrlo konkretan. Ondje je posađeno 22 većih stabala na javnim površinama, među ostalim i u blizini dječjeg vrtića, čime je započeo novi korak u razvoju PicusGO-a, digitalnog ekološkog projekta koji nastoji povezati svakodnevne navike ljudi s konkretnom brigom o okolišu.

Od igre do stvarnog zelenog traga

PicusGO je digitalni ekosustav koji povezuje igru, istraživanje, fotografiranje i edukaciju s aktivnostima u prirodi. Polazište projekta bili su problemi koje susrećemo gotovo svakodnevno-od odbačenog otpada i oštećenih stabala do sve izraženijeg gubitka šuma, ali i pitanje kako u njihovo rješavanje uključiti više ljudi. Odgovor je pronađen u spoju tehnologije i stvarnog svijeta. Korisnici, odnosno rendžeri, sudjeluju u ekološkim aktivnostima, istražuju svoju okolinu, fotografiraju stabla i bilježe opažanja. Njihov doprinos donosi napredovanje kroz sustav liga, a dugotrajnije sudjelovanje može biti nagrađeno nečim što nadilazi virtualna priznanja-vlastitim stablom posađenim u lokalnoj zajednici. Zvuči zanimljivo- zar ne? Digitalna aktivnost ne završava na ekranu, nego ostavlja fizički vidljiv trag u prostoru koji dijelimo s drugima.

Kroz Prašumu do vlastitog stabla

– U PicusGO-u postoji sedam liga, a najviša među njima nosi naziv Prašuma. Do nje se ne dolazi slučajno, nego sudjelovanjem, trudom i kontinuitetom. Rendžeri koji dosegnu najvišu ligu i u njoj ostanu četiri tjedna stječu pravo na sadnju stabla sa svojim imenom. Nakon toga slijedi dogovor s općinom o lokaciji i organizacija sadnje. Tako se put od prvih aktivnosti u aplikaciji pretvara u nešto što ostaje i nakon što natjecanje završi-rekao je Ivan Žuna, osnivač i direktor tvrtke Agilos IT te pokretač projekta PicusGO, objašnjavajući kako je stablo pritom više od nagrade. Ono je osobno priznanje za uloženo vrijeme i trud, ali i doprinos prostoru koji koriste svi građani. Rendžer se može vratiti, pokazati svoje stablo obitelji ili prijateljima i pratiti kako raste. Za razliku od virtualnog rezultata koji se može promijeniti novim natjecanjem, stablo nastavlja živjeti i razvijati se godinama. U Siraču je upravo takva nagrada dobila svoju prvu konkretnu formu. 

– Priča o prvoj sadnji počela je povezivanjem ljudi. Danijel i Nataša Popovački, među najaktivnijim rendžerima PicusGO-a, svojim su doprinosom zaslužili stabla. Nataša je iz Sirača, pa je u dogovoru sa suprugom dva stabla i klupicu odlučila posaditi u dvorištu vrtića u Siraču. Načelnik Općine Sirač, Igor Šupan, inicijativu je prihvatio pa je ona postala zajednička akcija svih stanovnika ovog pitoresknog kraja- objašnjava Žuna, čije je prezime ujedno i hrvatski naziv za pticu djetlića, dok je Picus njezin latinski naziv. Tako je nastao PicusGO s djetlićem kao zaštitnim znakom.

Sirač je tako postao prvo mjesto na kojem se obećanje dano rendžerima pretvorilo u sadnju novih stabala u čijoj je realizaciji Žuna imao i pomoć. Sadnja većih, odraslih stabala financijski je zahtjevan projekt, zbog čega je za realizaciju ove inicijative bila važna i podrška poslovnog sektora. Financijsku podršku sadnji u Siraču pružile su tvrtke NAVBIZ, Ludilo, Agilos IT i LuminaByte, prepoznavši vrijednost projekta koji digitalnu aktivnost pretvara u konkretan doprinos lokalnoj zajednici i okolišu.

Uz Sirač, među prvim općinama koje su podržale inicijativu nalaze se i Udbina, Pisarovina te Malinska-Dubašnica, što otvara prostor za širenje projekta i na druge sredine-objasnio je Ivan, dodajući kako posebnu simboliku ima lokacija uz dječji vrtić. Prijedlog je došao od načelnika općine, a rendžeri su ga rado prihvatili. Nova stabla ondje neće biti samo dio zelenila nego i svakodnevni podsjetnik na važnost brige o prirodi. Djeca će moći gledati kako rastu, a njihove će krošnje s vremenom pružati hlad.

Stablo je nagrada, ali i početak nove odgovornosti

Sadnja 22 stabala neće zaustaviti globalni gubitak šuma. No, smisao ove inicijative nije tvrditi da jedan događaj može riješiti tako velik problem, nego pokazati kako se promjene mogu pokrenuti na lokalnoj razini. Novo stablo znači više zelenila na određenom mjestu. Istodobno, priča o njegovu nastanku može potaknuti druge ljude da obrate pozornost na okoliš, primijete problem ili se uključe u sličnu aktivnost. Takav pristup mijenja i pogled na nagrađivanje. Umjesto predmeta koji nakon nekog vremena izgubi svoju vrijednost, rendžer dobiva nešto što raste i ostaje zajednici. Osobno priznanje tako postaje dio zajedničke koristi.

A korist ne završava samo na stablima. PicusGO razvija i sustav putem kojeg opažanja rendžera postaju dostupna gradovima i općinama. Kroz poseban portal lokalne vlasti mogu pristupiti podacima o stablima, prijavama mogućih bolesti, invazivnih vrsta, otpada i opasnosti te ekološkim pričama korisnika. Takve informacije mogu pomoći u prepoznavanju problema i određivanju prioriteta. Fotografija ili prijava sama po sebi ne rješava problem, ali može biti važan prvi korak prema odgovarajućoj reakciji nadležnih službi. Stvarni učinak nastaje kada prikupljene informacije prate konkretna briga, održavanje ili potrebna intervencija.

- To znači da od PicusGO-a mogu imati koristi i građani koji nikada nisu preuzeli aplikaciju. Oni također koriste javne površine, imaju korist od novog zelenila i mogu živjeti u urednijem i sigurnijem okolišu – objašnjava Žuna.

Tehnologija koja ljude poziva u prirodu!

Jedno od pitanja koje se nameće kada se ekologija povezuje s aplikacijom jest potiče li takav pristup dodatno vrijeme pred ekranom. U PicusGO-u smatraju da je ključno gledati što korisnik s tehnologijom radi. Cilj nije zadržati ljude na mobitelu, nego ga iskoristiti kao poticaj da izađu van, prošeću, upoznaju stabla i obrate pozornost na ono što ih okružuje. Umjesto beskrajnog pregledavanja sadržaja, aplikacija pokušava ponuditi razlog za kretanje, istraživanje i aktivno sudjelovanje. Pritom je važno ne izjednačavati korištenje aplikacije s dokazanim smanjenjem ukupnog vremena pred ekranom. Takav bi učinak trebalo zasebno mjeriti. Ono što projekt želi postići jest promjena konteksta: tehnologija postaje sredstvo za povezivanje s prirodom, a ne samo još jedan digitalni sadržaj.

– Fotografiranje stabla u tom smislu može biti početak odnosa s prirodom. Čovjek zastane, pogleda stablo, zapazi njegove karakteristike i počne ga doživljavati kao nešto više od dijela krajolika. Kada se takva iskustva povežu s informacijama i konkretnim ekološkim akcijama, nastaje prilika za dugoročnije uključivanje – kaže osnivač projekta PicusGO, dodajući kako u vremenu kada se o zaštiti okoliša često govori kroz velike ciljeve, globalne brojke i daleke prijetnje, PicusGO pokušava krenuti od nečega što je ljudima blisko: stabla pokraj vrtića, otpada na šetnici, zelenila u vlastitoj ulici i osjećaja da i pojedinačni doprinos ima smisla.

Upravo zato PicusGO poziva građane da ne ostanu samo promatrači, nego da se aktivno uključe u program, počnu bilježiti stabla i sudjelovati u ekološkim inicijativama. Možda će upravo njihova fotografija biti prvi korak prema novom stablu koje će zasaditi u svojoj ulici, kvartu ili mjestu. Jer briga o prirodi ne mora početi velikim projektom – dovoljno je krenuti od vlastitog okruženja

Jug Hrvatske ima poseban šarm i nakon što ljetne gužve utihnu, a jesen donese mirniji ritam, ugodnije temperature i sasvim drugačiji doživljaj krajolika. Dolina Neretve tada je zanimljiva polazišna točka za istraživanje juga Dalmacije, šetnje uz rijeku i izlete u okolicu, ali i za odmor u kojem nema potrebe ispuniti svaki sat dana. Upravo se u takvom okruženju, u Desnama nedaleko od Metkovića, nalazi Vila San Rocco- moderna kuća za odmor koja izranja iz krškog krajolika i otvara pogled prema zelenilu doline Neretve.

Jutro ovdje počinje pogledom na neretvanski kraj, a dan se može nastaviti izletom ili ostankom uz grijani infinity bazen sa slanom vodom. Suvremeno uređena vila pruža udobnost i privatnost, dok spoj kamena, mediteranskog bilja i okolne prirode stvara dojam boravka daleko od svakodnevne užurbanosti. Posebno je privlačna izvan glavne turističke sezone, kada se jug Hrvatske može upoznavati bez ljetne vreve, uz dovoljno vremena za uživanje u samom smještaju.

Vila u kršu, okružena neretvanskim krajolikom

Smještena u Desnama, u blizini Metkovića, Vila San Rocco povezuje suvremenu arhitekturu s prirodnim okruženjem doline Neretve. Njezin položaj pruža priliku za odmor u mirnijem dijelu Dalmacije, izvan uobičajenih turističkih središta na obali. Umjesto pogleda na prepunu plažu i ritma koji diktiraju ljetne gužve, ovdje glavnu ulogu imaju krajolik, privatnost i prostor za vlastiti tempo odmora. Okućnica s maslinama i mediteranskim biljem nastavlja se na ambijent kuće, a terasa i bazen postaju mjesta na kojima se lako zadržati tijekom većeg dijela dana. Vila pritom nije samo baza za noćenje, nego i prostor u kojem se može provesti kvalitetan dio odmora-bilo uz jutarnju kavu, poslijepodnevno kupanje ili večer u društvu obitelji i prijatelja.

Moderan interijer za opušten boravak

Prizemlje je uređeno kao otvoren prostor koji povezuje kuhinju, blagovaonicu i dnevni boravak. Takav raspored praktičan je za zajednički boravak jer se priprema obroka, druženje za stolom i odmor u dnevnom prostoru odvijaju u povezanoj cjelini. Kuhinja je moderno opremljena i omogućuje pripremu obroka tijekom cijelog boravka, pa gosti mogu organizirati dan prema vlastitim željama. Zajednički obroci ne moraju biti vezani uz raspored restorana, a večeri nakon izleta mogu se nastaviti u udobnosti vile. Kada se vrijeme promijeni ili temperature padnu, unutarnji prostor nudi ugodno mjesto za predah.

Dvije spavaće sobe i dovoljno privatnosti

Na katu se nalaze dvije spavaće sobe, svaka s vlastitom kupaonicom i balkonom. Takav raspored odgovara parovima, manjim obiteljima ili društvu prijatelja koji žele zajedno provesti odmor, ali i imati svoj prostor. Vila ima dvije kuhinje i više kupaonica, a klimatizacija i podno grijanje pridonose ugodnom boravku u različitim vremenskim uvjetima. Zbog toga njezina privlačnost ne završava s ljetom. Jesenski vikend ili nekoliko dana odmora izvan glavne sezone mogu biti prilika da se dolina Neretve upozna u mirnijem izdanju, uz udobnost smještaja kojem se gosti mogu vratiti nakon dana provedenog na otvorenom.

Grijani infinity bazen i jesen na jugu Hrvatske

Vanjski prostor jedan je od aduta Vile San Rocco. Infinity bazen sa slanom vodom moguće je grijati i tijekom hladnijih mjeseci, što boravak uz vodu čini privlačnim i nakon završetka ljeta. Uz bazen se nalazi terasa za sunčanje i odmor, a zelenilo i mediteranske biljke dodatno povezuju kuću s krajolikom koji je okružuje. Jesen na jugu Hrvatske ne mora značiti odustajanje od vremena provedenog na otvorenom. Naprotiv, ugodniji dio dana može se iskoristiti za boravak uz bazen, kavu na terasi ili jednostavno uživanje u pogledu. Nakon izleta po okolici, povratak u grijani bazen i mir vlastitog dvorišta može postati najdraži dio dana.

foto: Nikola Zoko 

U maslinicima u Puntu na otoku Krku ovih se dana ne gubi vrijeme. Među stablima su vrijedni berači, čuju se razgovori, smijeh, a nerijetko i pjesma. Netko pažljivo skida plodove s grana, netko prostire mreže, a netko već priprema sljedeće stablo. Posao se obavlja uhodano, uz iskustvo koje se prenosi s generacije na generaciju. Berba maslina ovdje nije samo posao koji valja obaviti prije zime. Ona je dio identiteta, prilika za okupljanje i podsjetnik na vrijeme kada se gotovo sve što je trebalo za život stvaralo vlastitim rukama. I premda se danas koriste suvremena pomagala, a proizvodnja maslinova ulja prati visoke standarde kvalitete, u maslinicima je ostalo ono najvažnije- znanje o plodu, osjećaj za pravi trenutak berbe i svijest da se do dobrog ulja dolazi strpljenjem i predanim radom.

Masline se u Puntu na otoku Krku počinju brati već početkom listopada, dok plod još nije potpuno dozrio. Takav se pristup odražava i na kvalitetu ulja: ranija berba u pravilu daje manje ulja, ali ono može biti bogatije poželjnim spojevima i izraženijim mirisom i okusom. Nakon berbe plodove valja što prije odnijeti u uljaru, gdje se prerađuju na temperaturama koje ne prelaze 28 stupnjeva Celzija. Cilj je sačuvati njihova najbolja svojstva i dobiti hladno prešano, ekstra djevičansko maslinovo ulje-jedan od prepoznatljivih proizvoda otoka Krka za što su zaslužne neke od domaćih sorti. Među njima su slatka, rošulja, naška i debela, koje su se na ovom području održale stoljećima. Njihova je vrijednost (neka su stabla starija od 100 godina) u prilagodbi lokalnim uvjetima i kvaliteti ulja koje daju.

Tradicija berbe koja traje tri desetljeća

U Puntu su još 1996. godine organizirali prvu berbu maslina namijenjenu domaćim i stranim turistima, u organizaciji Hotelskog poduzeća Punat i u suradnji s lokalnom turističkom zajednicom. Tako je običaj koji je dotad pripadao ponajprije svakodnevici lokalnih ljudi postao i razlog dolaska gostiju u jesenskim mjesecima. Tijekom godina program se mijenjao, a danas u njegovoj organizaciji sudjeluju privatni sektor i turistički objekti. Među njima su agencija Plavnik Excursions i hotel Omorika, koji zajednički privlače goste s mađarskog, slovačkog, slovenskog i austrijskog tržišta, ali i domaće goste koji vikend na kontinentu rado mijenjaju boravkom na ovoj destinaciji.

Palenta kaša – marenda koja je hranila generacije

Prije odlaska u maslinik valja se dobro najesti. Nekada se nije moglo krenuti u polje bez konkretne marende, a jedno od jela koje je hranilo generacije bila je “Palenta kaša”. Jednostavna, zasitna i pripremljena od namirnica koje su se imale pri ruci, nosila se sa sobom u polje ili maslinik ili jela nakon povratka kućama. Upravo je to staro težačko jelo ponovno dobilo mjesto za stolom zahvaljujući Branku Karabaiću, direktoru Turističke zajednice općine Punat, koji ga je odlučio predstaviti u sklopu jesenskog programa i povezati s projektom KRK MADE. Ideja je bila jednostavna: podsjetiti na jelo koje govori o nekadašnjem načinu života, ali ga predstaviti i današnjim gostima, u vremenu kada se sve više cijene lokalne namirnice i recepti s pričom. Palenta kašu kušali smo u restoranu Marina u središtu Punta, gdje je gošća Antonija Mikac tradicionalnom receptu dala svoje kulinarsko ruho. Poznata po tome što njeguje domaću gastronomsku baštinu i godinama priprema sočne Tonkine fritule, ovoga je puta na stol iznijela nešto drugačije- izdašnu palentu s čvarcima, prelivenom umakom od dinstane kapule, domaće kobasice, ombola i smokava. U jelu se susreću slano i slatko, snažni okusi suhomesnatih proizvoda i blagost smokava, a jednostavan recept pokazuje koliko se može postići namirnicama koje su nekoć bile dio svake domaće kuhinje.

Kako objašnjava Karabaić, palenta kaša bila je prava težačka marenda. Pripremalo se ono što je obitelj imala, a recept nije bio strogo zadan. Kobasice i ombolo mogli su se razlikovati od kuće do kuće, baš kao što su se mijenjali i drugi sastojci. Važno je bilo da jelo bude zasitno i da ljudima pruži snagu za dug radni dan. U tome je i njegova današnja vrijednost. Nije riječ o receptu koji treba pretvoriti u nešto neprepoznatljivo, nego o jelu koje se može prilagoditi kuhinji restorana, a pritom zadržati svoj karakter.

KRK MADE: iza svakog proizvoda stoji čovjek

Upravo takve priče povezuje projekt KRK MADE, koji je osmislila Turistička zajednica otoka Krka na čelu s direktorom Petrom Škarpom. Njegova je namjera povezati lokalne proizvođače i ugostitelje te u prvi plan staviti ljude, proizvode i običaje koji otoku daju prepoznatljivost.

„Cilj je promovirati ljude i običaje otoka Krka, odnosno staviti u prvi plan one koji rade, beru masline, proizvode vino i stvaraju druge autohtone proizvode. Želimo povezati proizvođače i ugostitelje kako bi zajedno oblikovali ponudu svojih objekata”, istaknuo je Škarpa predstavljajući projekt. KRK MADE okuplja gotovo 40 ugostiteljskih objekata i obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, a suradnja se razvija kroz radionice, edukacije i susrete proizvođača i kuhara. Na njima se lokalne namirnice i tradicionalni recepti upoznaju, istražuju i predstavljaju u suvremenoj kuhinji. Sudjelujući u projektu, ugostiteljski objekti biraju i svoje prepoznatljivo jelo, ono po kojem se razlikuju od drugih i kojim gostima mogu ponuditi nešto autentično. Škarpa naglašava da je upravo čovjek ključ uspjeha. Iza boce maslinova ulja, čaše vina ili tanjura lokalnog jela stoje nečiji rad, iskustvo i znanje. Kada se ta osoba predstavi gostu, proizvod prestaje biti samo još jedna stavka na jelovniku ili polici. Dobiva svoje podrijetlo, priču i vrijednost. Restoran Marina u Puntu dio je te priče, što potvrđuje i oznaka KRK MADE na ulazu.

Kad je lijep dan, valja otići i do Košljuna

Ako nakon berbe i posjeta uljare gdje se ubrane masline odmah i prerađuju, ostane vremena, lijep jesenski dan vrijedi iskoristiti i za izlet na Košljun, otočić u Puntarskoj dragi do kojega se stiže brodom iz Punta. Ondje se, u zelenilu i miru, nalazi franjevački samostan, važna duhovna i kulturna točka otoka Krka. Posjet Košljunu pruža drukčiji pogled na ovaj kraj- tijekom jednog sata na otočiću vas čekaju četiri vrijedne zbirke, šetnja po otoku gdje će vas opustiti mir, ali i mirisi čak 400 biljaka koje ovdje rastu. Jedno od njih je i stablo masline čije plodove u ovom dijelu godine četiri franjevca beru u franjevačkom masliniku.

Za kraj – još malo tradicije na tanjuru

Priča koja počinje težačkom marendom najbolje se tijekom boravka u Puntu završava na isti način- za stolom. Otvoren cijele godine, s marendama od 10-tak eura čime privlače domaće, Marina u Puntu jesensku ponudu prilagođava razdoblju berbe maslina uključujući i degustacije maslinovih ulja poput višestruko nagrađivanog ulja OPG Rošulja. Uz tradicionalne kombinacije ribe i janjetine, na jelovniku su jela koja prate sezonu i lokalne namirnice: hrskave bruskete s ribom, ručno rađeni makaruni s umakom od sipe, prisnac te sladoled od vanilije sa smokvama- spoj tradicije i modernog zbog čega se brojni ljubitelji ovog otoka i lokalne gastronomije u Marinu redovito vračaju.

foto: Nikola Zoko

Tijekom jeseni Metković je najlakše prepoznati po boji. Narančasta se prelijeva preko voćnjaka, kašeta na plantažama, provlači kroz gradske ulice i ostaje na prstima onih koji su se upravo vratili iz berbe. To je boja neretvanske mandarine, ploda koji je odavno postao mnogo više od citrusa s kojim počinje jesen. Ona je simbol kraja, razlog za dolazak u Metković i njegovu okolicu, okus koji se pamti i jedan od najljepših poziva da se dolina Neretve doživi i istraži tijekom jeseni. 

- Berba mandarina naš je najveći adut u postsezoni koja je kako vidite živahna i koja svake godine privlači sve veći broj domaćih i stranih turista- kaže direktorica Turističke zajednice Grada Metkovića Magdalena Medar Ujdur dodajući kako se na plantažama mandarina najbolje razumije zašto je neretvanska jesen jedan od popularnijih turističkih proizvoda južne Hrvatske. Iza svakog ploda stoje rad, iskustvo i generacije koje su učile živjeti s rijekom, njezinim vodostajem i plodnom zemljom. Berba mandarina zato se često kombinira uz foto-safari koji je davne 1996. godine osmislio Pavo Jerković, vlasnik Vile Neretva. Ukrcavanje u tradicionalnu neretvansku lađu koja vodi kroz uske kanale i rukavce, među trsku, močvarno raslinje i staništa brojnih ptica doživljaj berbe mandarina čini jedinstvenim. U sezoni mandarina izet nerijetko počinje kod riječnih rukavaca a završava u redovima stabala punih narančastih plodova.

S grane u staklenku! 

Mandarina se zatim guli, njezin se miris širi zrakom, a nabrano voće može završiti na tržnici, u košari koju nosimo kući, ali i u proizvodnji prirodnih sokova pod brendomGUUC.  Pogon u sezoni berbe voća radi intenzivno, pa prvo voće, netom ubrane mandarine i nar završavaju u staklenim bočicama koje se poslužuju u hotelima i restoranima diljem Hrvatske.

Grad u kojemu priroda nije daleko

Metković je smješten uz donji tok Neretve, nedaleko od njezina ušća u more, a kad uđete u njegov centar vrlo brzo ćete shvatiti kako ovaj grad nije postaja na putu prema moru, nego živ grad s trgovinama, školama, kulturnim ustanovama, sportskim životom, kafićima i restoranima. U njemu se svakodnevica odvija prepoznatljivim gradskim ritmom, a priroda i njezine ljepote su toliko blizu da za bijeg od gradske vreve treba samo nekoliko minuta. U posljednje vrijeme Metković privlači i mlade obitelji koje žele spojiti prednosti urbanog života s prostorom i mirom kojeg omogućuje kucavica grada i doline, povijesna prometnica, izvor gospodarskog života i stalna prisutnost u lokalnom identitetu- rijeka Neretva.

Tko želi razumjeti koliko je Neretva bogata, trebao bi svratiti u Prirodoslovni muzej Metković. Nalazi se u strogom centru grada, u obnovljenoj zgradi nekadašnje duhanske stanice Vaga, i kao muzej čuva i predstavlja bogatstvo biljnog i životinjskog svijeta delte. Posebno mjesto pripada pticama, po kojima je ovaj kraj poznat među ljubiteljima prirode. Postav vodi kroz različita staništa od močvare i tršćaka do kanala, riječnih tokova i šumskih područja. Planirate li foto-safari, muzej je prirodan nastavak (ili početak) priče.

Gradski stol s okusom svijeta

Jesen u Metkoviću ima i svoj urbani ritam, a dio njega odvija se za stolom. Lokalna gastronomska scena pokazuje da grad ne živi samo od tradicionalnih neretvanskih jela. Uz domaće okuse, ovdje se mogu pronaći i mjesta koja prate suvremene ugostiteljske navike, bez odricanja od dobrog zalogaja. U pivnici Brewill susreću se tako ljubitelji craft piva koji na svojim etiketama priča priču o ovom kraju (proizvedenog u pivovari istog naziva) i burgera koji su osvojili naklonost gostiju svojom sočnošću i izdašnošću. Drugačiji doživljaj nudi restoran Milano, gdje se talijanska kuhinja predstavlja kroz tradicionalne okuse i način pripreme. Kad ste na ovom mjestu rižoto i pizza su gastronomski užitak. Za one koji vole jesti lokalno i tradicionalno pravilo je jednostavno- kada se govori o Metkoviću, gastronomija se ne može odvojiti od rijeke. Jegulja, žabe, riječna riba, povrće iz plodnih vrtova i agrumi dio su lokalne kulinarske ponude koju nude tradicionalni restorani Villa Neretva (brudet od jegulja i žaba s palentom), Đuđa i Mate ali i brojni drugi koji svoja vrata ne zatvaraju cijelu godinu.

Vid- putovanje u antičku Naronu

Samo nekoliko kilometara od središta Metkovića nalazi se Vid, mjesto u kojemu se sadašnjost i antička prošlost susreću gotovo na svakom koraku. Ondje je nekada stajala Narona, važan rimski grad čiji su ostaci svjedočanstvo o životu na ovom prostoru prije više od dvije tisuće godina. Danas jedan od bisera Vida svakako je Arheološki muzej Narona jedinstven po tome jer je izgrađen na samom arheološkom nalazištu, na mjestu nekadašnjeg Augusteuma, hrama posvećenog caru Augustu. Takav način predstavljanja baštine (in situ) omogućuje doživljaj prostora u potpunosti. Skulpture rimske carske obitelji, ulomci keramike, stakla, novca i nakita govore o gradu koji je nekoć bio važan dio rimskog svijeta na istočnoj obali Jadrana.

U Vidu povijest nije zatvorena unutar muzejskih zidova. Kamene kuće s ugrađenim antičkim ulomcima, ostaci starih bedema i tragovi nekadašnjeg života stvaraju dojam mjesta koje svoju prošlost nosi u svakodnevici. Upravo zato, kad ste u Metkoviću, odvojite vrijeme i istražite Vid. Nakon posjeta muzeju, putem krenite prema najvišoj točki ovog naselja- do župne crkve Gospe Snježne ispred koje se nalazi monumentalni spomenik knezu Domagoju i njegovim strijelcima, podsjetnik na hrvatsku pomorsku tradiciju ranog srednjeg vijeka. Za one koji žele upoznati i svakodnevni život nekadašnjih stanovnika, Etno kuća Ilić donosi drugačiju vrstu susreta s prošlošću. Predmeti koji su se nekad koristili u kućanstvu i na gospodarstvu pričaju o radu, obitelji i skromnim, ali vještim načinima na koje se živjelo. Vlasnik zbirke Jure Ilić najveći je kolekcionar preslica u Hrvatskoj- posjeduje ih gotovo 400, a više od polovice izložbeno je u ovoj etno kući.

Nakon povijesti, prirodno dolazi vrijeme za stol. Restoran Đuđa i Mate u Vidu desetljećima njeguje tradiciju za stolom. Restoran je poznat po neretvanskim specijalitetima, a među jelima koja vrijedi potražiti posebno mjesto ima jegulja na žaru. Njezino je meso puno i karakteristično, a priprema na žaru ističe okus namirnice bez suvišnih dodataka. Na stolu se mogu naći i druga jela koja pripadaju lokalnoj kuhinji, uključujući jegulju na brudet, različite specijalitete od žaba i kruh ispod peke koji se svakodnevno peče u krušnoj peći.

Suvenir koji nosi okus doline

U Metkoviću i njegovoj okolici suvenir ne mora biti predmet koji će završiti na polici. Može biti okus koji se otvara kod kuće, mjesecima nakon putovanja, i vraća misli na jesen uz Neretvu. Upravo takve proizvode stvara Branka Pratežina, čiji je projekt OPG Dvi ribe, dva kumpira posvećen lokalnim namirnicama i kreativnoj preradi tradicionalnih okusa. Njezini arancini, odnosno ušećerene korice mandarine, dobar su primjer kako se poznat sastojak može pretvoriti u slatki zalogaj s jasnim lokalnim potpisom. Želite li vidjeti kako nastaju- uživajte u radionici koju Branka organizira za turiste, a ako ne stignete na ovaj turistički doživljaj- potražite neretvanske mandarine u svojim gradovima i uživajte u njihovoj slatkoći i svježini. Vlasnici plantaža beru ih svakodnevno, a kombiji s oznakom Neretvanska mandarina pokrivaju cijelu Hrvatsku.

foto: Nikola Zoko

Na svega nekoliko sati vožnje od Zagreba, u zelenom Prekmurju na sjeveroistoku Slovenije, nalazi se Golf igralište Livada Moravske Toplice. Igralište je dio kompleksa Terme 3000 i prostire se na približno 55 hektara, a njegova je posebnost to što golf ovdje dolazi u paketu s termalnim bazenima, wellnessom, hotelima i gastronomijom. Za one koji znaju više o golfu- evo nekoliko važnih informacija. Golf igralište Livada ima 18 rupa i PAR 72, a oko pet hektara igrališta zauzimaju vodene površine i biotopi. Široke igraće površine, vodene prepreke, zanimljivo oblikovani greenovi i prirodno okruženje čine ga igralištem na kojem mogu uživati i oni koji već godinama igraju golf, ali i oni koji tek razmišljaju o tome da uzmu palicu u ruke.

Posebno mjesto ima deveta rupa. Riječ je o PAR 5 rupi dugoj gotovo 600 metara s bijelih udarališta, zbog čega je najduža rupa u Sloveniji. Prva trećina je relativno široka, a zatim se teren sužava i lagano skreće ulijevo. Upravo zbog svoje dužine i izgleda, deveta rupa jedan je od prepoznatljivih dijelova Golf igrališta Livada.

Od tri rupe do današnjih 18

Golf Livada počeo se graditi 1998. godine prema projektu Dušana Bencika. U početku su izgrađene tri rupe, zatim pet, potom 12, a igralište je u cijelosti dovršeno 2006. godine. Od tada se njegov izgled postupno mijenjao, ponajviše zahvaljujući drveću posađenom uz pojedine rupe. Danas svaka od njih ima svoje mjesto u zelenom krajoliku, što igralištu daje prepoznatljiv izgled. No ono što Golf igralište Livada čini zanimljivim nije samo njegovih 18 rupa. Igralište je dovoljno raznoliko da početniku pruži ugodan prvi susret s golfom, dok iskusnijim igračima nudi niz situacija u kojima će morati dobro razmisliti o svakom udarcu.

Golf nije luksuz samo za odabrane

“Golf još uvijek prati reputacija skupog i pomalo elitističkog sporta, no takva slika sve manje odgovara stvarnosti. Kao i kod drugih sportova, troškovi ovise o tome koliko često igrate, kakvu opremu birate i gdje trenirate”- kaže Daniel Donša voditelj Golf igrišča Livada Moravske Toplice objašnjavajući kako prema iskustvu Golf Livade, osnovni komplet opreme moguće je nabaviti za oko 600 eura, što početak igranja čini dostupnijim nego što mnogi pretpostavljaju. Uz to, golf je sport u kojem oprema može trajati godinama, a igrati se može u različitim životnim dobima. Zanimljiv je i za djecu i mlade jer osim samog sporta razvija koncentraciju, strpljenje i samostalnost, a od igrača traži i poštovanje pravila. Možda je najveća zabluda da na golf igralištu morate biti iskusan igrač kako biste se osjećali kao da ondje pripadate. Ne morate. Golf Livada namijenjen je i potpunim početnicima, a prvi korak može biti puno jednostavniji nego što se čini.

Kako početi igrati golf?

Za one koji nikada nisu igrali golf, početak je desetosatni početni tečaj. Na njemu se uči sve ono što je potrebno za prvi pravi izlazak na teren- od osnovnog udarca i kratke igre do puttinga, pravila i ponašanja na igralištu. Važan dio tečaja je i prvi kontakt sa stvarnim golf igralištem. Nakon uspješno završenog početnog tečaja slijedi dobivanje dozvole za igru, a uključivanjem u golf klub otvara se put prema službenom hendikepu. Nakon toga igrač može odigrati prijavljenu rundu, a rezultat se unosi u sustav prema pravilima World Handicap Systema. Tako svaki igrač dobiva svoj prvi službeni HCP, odnosno hendikep koji omogućuje uspoređivanje rezultata igrača različitih razina. I tu zapravo počinje najzanimljiviji dio. Igralište se upoznaje iznova sa svakom rundom, igra se postupno poboljšava, a društvo drugih golfista postaje dio cijele priče. Golf je, naime, sport u kojem uvijek postoji nešto novo za naučiti.

Igraju li žene i muškarci po istim pravilima?

Da! Osnovna pravila golfa jednaka su za žene i muškarce, a razlika može biti u tome s kojeg će udarališta započeti igru. Golf igrališta imaju više udarališta, označenih različitim bojama. Igrači ih biraju ovisno o svojoj razini igre, dužini udarca i preporukama vezanima uz hendikep. Dulja udarališta namijenjena su igračima koji mogu ostvariti veće udaljenosti, dok kraća omogućuju pristupačniju verziju terena. Zato na istom igralištu bez problema mogu igrati početnici i iskusni igrači, žene i muškarci. Svi igraju po istim pravilima, ali s različitih udaljenosti. Upravo je u tome jedna od zanimljivih stvari kod golfa – igralište je isto, ali se njegovo iskustvo može prilagoditi igraču.

Pravila koja svaki početnik treba znati

Golf ima prilično jednostavan bonton. Njegova je osnova poštovanje drugih igrača, igrališta i pravila. Kada drugi igrač izvodi udarac, ne razgovara se, ne hoda se i ne stoji u njegovu vidnom polju. Važno je držati ritam igre i pratiti grupu ispred sebe, a nikako nije u redu ubacivati se u drugu grupu bez dogovora. Jednako je važno paziti na samo igralište. Ako palicom izvadite komad trave, potrebno ga je vratiti na mjesto. Trag loptice na greenu treba popraviti, a nakon igre iz bunkera pijesak poravnati. Na greenovima postoji još jedno važno pravilo-ne hoda se po liniji kojom bi drugi igrač mogao puttati. I naravno, sigurnost uvijek ima prednost pred rezultatom. Nikada ne treba stajati ispred igrača koji se priprema za udarac niti u smjeru njegova udarca. Najjednostavnije pravilo, kako kaže Donša, moglo bi glasiti: ostavite igralište onakvim kakvim ste ga zatekli.

Što odjenuti za golf?

Golf danas više nije toliko formalan kao nekada, ali određena pravila odijevanja i dalje postoje. Na Golf igralištu Livada preporučuje se tako uredna sportska odjeća, poput polo majice s ovratnikom, golf hlača ili prikladnih kratkih hlača te golf obuće. Traperice, klasične majice bez ovratnika, kratke hlače s naglašenim vanjskim džepovima i odjeća s neprikladnim ili uvredljivim natpisima nisu dopušteni. Ideja nije u tome da golf mora biti ukočen i formalan. Odjeća treba biti udobna za igru, ali i primjerena atmosferi golf igrališta.

Golf spaja Europu! 

Golf Livada privlači goste iz različitih europskih zemalja, posebno iz Austrije i Njemačke, a sve više igrača dolazi i iz Hrvatske i Srbije. Dio njih golf uključi u svoj odmor u Termama 3000. Razlog je jednostavan- ovdje se nekoliko različitih vrsta odmora može spojiti na jednom mjestu. Ujutro se može odigrati runda golfa, poslijepodne provesti u termalnoj vodi, a dan završiti večerom i opuštanjem u hotelu. U neposrednoj blizini igrališta nalazi se i hotel Livada Prestige s ponudom s pet zvjezdica. Za golfiste iz Hrvatske dodatna je prednost blizina Prekmurja, pa Golf Livada može biti izbor i za kraći vikend-odmor, a ne samo za višednevno putovanje. Na igralištu se susreću i igrači iz Slovenije, Hrvatske, Srbije i drugih okolnih zemalja, posebno tijekom različitih turnira i klupskih natjecanja. Takvi susreti golfu daju još jednu dimenziju- onu društvenu.

foto: Nikola Zoko 

Tražite li ideju za jednodnevni izlet iz Zagreba, a ne želite provesti pola dana u automobilu, jedan mali slovenski gradić mogao bi vas iznenaditi. Dobrovnik u Prekmurju udaljen je od Zagreba oko 130 kilometara, odnosno manje od dva sata vožnje, ovisno o ruti i prometu. Do  ovog dijela Slovenije može stići i bez korištenja slovenskih autocesta, odnosno rutom po regionalnim cestama, pa za takav dolazak nije potrebna slovenska vinjeta. cA kada jednom stignete, brzo postaje jasno da se niste zaputili samo u malo mjesto na slovensko-mađarskoj granici. Dobrovnik i njegova okolica nude kombinaciju prirode, jezera, šetnica, lokalne gastronomije, vinograda i jedne vrlo neobične atrakcije- tropskog vrta u kojem usred Prekmurja rastu orhideje i brojne egzotične biljke.

Dobrovnik po mnogo čemu različit od Dubrovnika! 

Područje Dobrovnika karakterizira tipični panonski krajolik, s ravnicom, vinogradima, voćnjacima i šumama. Jedno od najpoznatijih mjesta u okolici je Bukovniško jezero, okruženo šumom i šetnicama. Uz jezero se nalaze i kapelica svetog Vida, izvor svetog Vida, šumska poučna staza i pustolovni park. Za one koji žele aktivniji izlet, oko jezera postoji jednostavna šumska staza duga oko 1,7 kilometara, a ljubitelji adrenalina mogu se zaputiti i u pustolovni park. Tu je i Park prijateljstva, kuća rukotvorina, crkva svetog Jakova, vinogradi i druge lokalne znamenitosti. Drugim riječima, Dobrovnik je destinacija u kojoj se bez problema može provesti cijeli dan. 

Usred Slovenije nalazi se mala tropska džungla- Ocean Orchids 

Na adresi Dobrovnik 115 E nalazi se Ocean Orchids, proizvođač orhideja koji je svoju priču počeo graditi prije više od dvadeset godina. Uz proizvodne površine nalazi se i Tropski vrt- prostor od oko 1500 četvornih metara u kojem posjetitelji mogu vidjeti više od 400 vrsta i sorti biljaka. Tu su banane, avokado, vanilija, papaja, mango, ananas, đumbir, karambola, anthuriumi i brojne druge tropske i suptropske biljke koje stvaraju dojam kao da ste iz Prekmurja odjednom preskočili nekoliko tisuća kilometara do tropa i završili u prekrasnoj šumi. A kroz Tropski vrt moguće je zaviriti i prema proizvodnom dijelu, gdje svaki dan procvjeta oko 4000 orhideja.

Sve je počelo geotermalnom vodom

Roman Ferenčak i njegov poslovni partner Tomaš Jevšnik tvrtku su osnovali 2003. godine, nakon što su završili studij na Poljoprivrednom fakultetu u Ljubljani. Nakon studija iskustvo su stekli u Nizozemskoj, zemlji koja je već tada bila jedna od ključnih europskih sila u proizvodnji ukrasnog bilja. Godinu dana kasnije napravili su prvu geotermalnu bušotinu s ciljem proizvodnje orhideja. Ideja je bila jednostavna, ali za ono vrijeme prilično ambiciozna: tropskoj biljci osigurati potrebnu toplinu koristeći energiju iz zemlje. Projekt je dovršen 2005. godine, kada je izgrađen i prvi staklenik. Imao je površinu od 1,4 hektara i kapacitet od oko pola milijuna orhideja godišnje. Kasnije su proizvodne površine dva puta proširivane- bilo je to 2010. i 2012. godine pa se danas proizvodnja orhideja odvija na četiri hektara te se godišnje proizvede više od dva milijuna orhideja. Oko 400.000 biljaka ostaje na slovenskom tržištu, dok je ostatak namijenjen izvozu.

Kako se uzgajaju milijuni orhideja?

Ako ste ikada pomislili da je dovoljno staviti orhideju u lonac, zalijevati je i čekati cvijet, priča iz Dobrovnika pokazuje koliko je profesionalni uzgoj zapravo precizan posao. Ocean Orchids proizvodi Phalaenopsis, jednu od najpoznatijih orhideja koje se uzgajaju kao kućne biljke. U prirodi Phalaenopsis raste u tropskim krajevima, često kao epifit pričvršćen za drveće. Ne raste u klasičnoj zemlji, nego se oslanja na podlogu poput kore drveta, a vodu dobiva iz kiše. Kako bi se orhideje razvijale na što prirodniji način i u proizvodnji se nastoje oponašati uvjeti iz prirode. Orhideje se tako sade u supstrat od kore drveta, a za navodnjavanje se koristi kišnica. Voda koja padne na krov staklenika prikuplja se i sprema u velike spremnike, nakon čega se ponovno koristi za zalijevanje biljaka. Posebna se pažnja posvećuje i svjetlosti. Prejako sunce nije dobro za Phalaenopsis, zbog čega se u staklenicima koriste sustavi zasjenjivanja. A ista je logika važna i kod kuće.

Postoji ih čak 30.000, ali samo je jedna osvojila domove diljem svijeta  

Orhideje su jedna od najvećih biljnih porodica na Zemlji. Prema podacima koje je dao Roman , postoji oko 30.000 vrsta orhideja, dok ukupna raznolikost biljaka na planetu doseže oko 300.000 vrsta. Ocean Orchids, međutim, proizvodi samo jednu-Phalaenopsis. Zanimljiv je podatak da u Sloveniji raste i velik broj divljih orhideja. No Phalaenopsis je posebna priča jer, za razliku od nekih orhideja koje imaju izražen period mirovanja, u dobrim kućnim uvjetima može kontinuirano rasti. Razvija nove listove i korijenje, a pravilnom njegom može godinama ostati dio kućne kolekcije. I tu dolazimo do pitanja koje vjerojatno zanima svakoga tko je barem jednom kupio orhideju.

Tajna održavanja orhideja: Ovu pogrešku radimo gotovo svi, a biljci najviše šteti  

Jedna od najvećih pogrešaka, tvrde u Ocean Orchidsu, upravo je – previše ljubavi. Odnosno, previše vode. Phalaenopsis ne voli stalno biti natopljen. Prirodno je naviknut na izmjenu vlažnih i sušnijih razdoblja. Zato nije problem ako između dva zalijevanja supstrat ostane neko vrijeme suh. Kada se osuši, biljku je moguće dobro natopiti vodom, a zatim je vratiti na mjesto. Uz to orhideje ne stavljajte na jako sunce. Najbolje joj odgovara svijetlo mjesto, ali bez izravnog podnevnog sunca. Kao dobar izbor u razgovoru se navode prozori okrenuti prema istoku ili zapadu, uz zavjesu. Kako bi orhideje rasle u kućnim uvjetima važno je i sljedeće-  Phalaenopsis ne voli hladnoću. Temperatura u stanu ne bi trebala padati ispod 14 stupnjeva. Istodobno, biljka može podnijeti i temperature od  30 stupnjeva, pod uvjetom da su ostali uvjeti odgovarajući. Što je još važno? Oprezno s gnojidbom. Na kori u kojoj orhideja raste mogu se nakupljati soli koje biljci ne odgovaraju. U profesionalnoj proizvodnji, kako je ispričao Roman, količina gnojiva je relativno mala. I za kraj… U Ocean Orchids-u za zalijevanje koriste kišnicu. Kod kuće većina ljudi takvu mogućnost nema, pa se savjetuje da voda iz slavine odstoji dan ili dva prije zalijevanja. 

Prekmurje u Sloveniji, od Čakovca udaljeno 50-tak kilometara, je kraj kontrasta! Na tom se dijelu Slovenije panonska ravnica susreće s prvim brežuljcima i nizinski krajolik gotovo neprimjetno mijenja. Nestaje široki horizont, pojavljuju se usponi, a na padinama vinogradi. Upravo u tom prijelazu između ravnog i brežuljkastog, između termalne Slovenije i njezine vinske priče, nalazi se Vinarija Marof. Do nje se ne dolazi samo zbog čaše vina. Dolazi se vidjeti kako izgleda vinograd kada količina nije najvažnija, zašto se na trsu ostavlja tek onoliko grožđa koliko ga može kvalitetno donijeti i kako desetak kilometara udaljenosti može napraviti razliku u okusu. U priču o Marofu vodi nas Dejan Lutar, a ono što je priča o podrumu zapravo počinje puno prije-među trsovima, u tlu i položaju vinograda.

Marof nije velika vinarija – i upravo je u tome njezina posebnost

Brend Marof, izvorno poznat kao Toko, osnovan je 2007. godine. Dvije prve berbe odrađene su u starim pogonima, a od 2009. godine proizvodnja je smještena u današnjem podrumu. Na prvi pogled, brojke ne zvuče spektakularno. Oko 22 hektara vlastitih vinograda i približno 70.000 litara vina godišnje. Ali kada se te brojke malo bolje pogledaju, postaje jasno da ovdje nije cilj proizvoditi što više. Baš naprotiv! Marof je posvećen proizvodnji vina visoke kvalitete, a prosječni cilj je oko jednog kilograma grožđa po trsu za jednu litru vina. To znači da se količina ne prepušta slučaju. Vinograd se prati tijekom cijele godine, a višak se uklanja kako bi loza svoju energiju usmjerila na ono što ostaje. Drugim riječima, ovdje se ne čeka berba da bi se odlučilo kakvo će vino biti.

Tri položaja, tri različite priče u čaši

Jedan od najzanimljivijih dijelova priče o Marofu jest činjenica da se vinogradi ne ponašaju isto. Osim glavnog položaja, grožđe dolazi i s lokacija Vodonci i Kramarovci, a svaka od njih ima drugačiji sastav tla i mikroklimatske uvjete. Kramarovci su udaljeni svega desetak kilometara, ali razlika se osjeti u vinu. Ondje se nalazi vulkanski tuf, a vina s tog položaja mogu pokazati izraženiju mineralnost i slankast karakter. Ondje također pada nešto više kiše, što utječe i na kiselinski profil vina.

Stari trsovi, frankovka i sorte koje pričaju priču o kraju

U Marofu se posebno ističe frankovka, odnosno modra frankinja, sorta koja ima dugu tradiciju u ovoj regiji. Noviji nasadi frankovke, zweigelta i merlota posađeni su nakon osnivanja vinarije, dok dio bijelih sorti dolazi iz starijih nasada. Neki su trsovi stari između 30 i 40 godina, a pojedini dosežu i 45 godina. Od crnih sorti tu su još zweigelt i merlot, dok se među bijelima nalaze chardonnay, sauvignon blanc, zelen, rajnski rizling, sivi pinot i laški rizling. Posebno je zanimljiv upravo zelen, lokalna sorta koju vrijedi kušati ako se nađete u Marofu. Postoji još jedna stvar koja Marof razlikuje od priče o brzom i mladom vinu. Ovdje vina odležavaju. Većina bijelih i crnih vina provodi između 20 i 24 mjeseca na odležavanju, dok pojedina vina provode i nekoliko godina u hrastovim bačvama. Koriste se francuske bačve, ali i velike bačve od slavonskog hrasta, zapremine 500 litara.

Od Slovenije do Nizozemske, Švedske, Japana…

Marof je zanimljiv i zbog činjenice da je njegovo tržište odavno šire od Slovenije. Izvoz čini veći dio poslovanja, a vina su tijekom godina putovala prema različitim europskim i svjetskim tržištima- od Nizozemske, Švedske, Belgije, Njemačke, Austrije i Italije do Japana, Južne Koreje i drugih tržišta. Posebno je zanimljivo što u međunarodnom svijetu vina etiketa često nije presudna na način na koji to možda zamišljamo.Kategorija „kvalitetno” ili „vrhunsko” vino može biti važna unutar pojedinog nacionalnog sustava, ali na velikim svjetskim tržištima presudno je ono što se nalazi u čaši, objasnio je Lutar dodajući kako vino mora proći test stručnjaka, sommeliera, restorana i kupaca.

Vinarija koja izgleda kao da plovi kroz vinograde

Prije nego što kušate prvo vino, Marof će vas osvojiti pogledom. Vinarija nije građevina koja se pokušava natjecati s krajolikom- upravo suprotno, kao da je napravljena da u njega što prirodnije „uplovi“. Duga, horizontalna linija zgrade prati padinu i topografiju terena, dok je velik dio vinarije skriven ispod zemlje. Projektirao ju je arhitekt Andrej Kalamar iz Studija Kalamar, a nova je vinarija otvorena 2009. godine, uz obnovljeni povijesni kompleks Marof. Arhitektura je pritom vrlo promišljeno povezana s okolišem: krov od crvenog crijepa nastavlja tradiciju nekadašnjih gospodarskih zgrada, a fasada svojim vertikalnim elementima diskretno podsjeća na redove trsova. No kada je vidite uživo, teško je ne pomisliti na brod. Kao da je vinarija usidrena usred vinograda, s pogledom koji se otvara prema brežuljcima Goričkog. A ispred nje ribe, rad lokalnog umjetnika Robert Jurak. Neobičan detalj koji cijeloj priči daje gotovo filmsku scenografiju: vinogradi na brežuljcima, vinarija koja podsjeća na brod i ribe Panonskog mora koje kao da su upravo isplivale pred njezin ulaz.

Sex savjet: Priuštite si seks na nekom vama egzotičnom mjestu

Bilo da je to u vašoj spavaćoj sobi, u kući vaših roditelja ili na radnom stolu vašeg dečka nakon radnog vremena, odaberite mjesto koje vas potiče da budete ekstra zločesti.

Sex savjet: Važno je da znate kako sami sebi pružiti orgazam

Lakše je za vas da se dovedete do ruba, na taj način ćete imati puno više uspjeha s partnerom.

Sex savjet: Predigra

Možda vam na prvu ruku igranje uloga zvuči smiješno i djetinjasto, ali svi parovi koji su to ikada pokušali kažu kako često vraćaju scenarije raznih bajka, priča i filmova pod svoje plahte u vlastitoj izvedbi. Zašto vi ne biste bili naivna Crvenkapica, a on veliki zločesti vuk? Ili vi budite Ljepotica, a on Zvijer. Zvuči vatreno, zar ne?  Još ideja: Vi ste očajna glumica koja želi dobiti ulogu u njegovom visoko budžetiranom filmu. Ili još bolje, on je seksi stranac koji sjedi do vas u baru u zračnoj luci.

Sex savjet: Počnite se nabacivati totalno besmisleno

Zaboravite ono „živjeli su sretno do kraja života.“ Ponekad djevojka samo treba dečka da se malo zabavi s njim. Kratak razgovor, ne morate čak ni razmijeniti brojeve. Samo izaberite najžešćeg muškarca u baru i zabavite se što je više moguće.

Sex savjet: Istražite svoj stražnji dio

S pravim čovjekom i sa mnoštvo lubrikanata, iznenadile bi se kako se vaše razmišljanje o analnom seksu može promijeniti. Ili kako prst (ili njegov jezik) u blizini mogu učiniti ove radnje još privlačnijima.

Sex savjet: Istražite njegov stražnji dio

Kružite svojim prstima u blizini njegovog stražnjeg dijela i to će vas učiniti još boljima u njegovim očima. Pokušajte ovo prilikom tuširanja ukoliko je netko od vas sramežljiv.

Sex savjet: Gledajte porno film

Neke stvari moraju biti izrečene, stoga mi nećemo šutjeti: Mnogo žena obožava porno filmove, također. Gledajte ih dok masturbirate kako biste dobili malo ekstra inspiracije. Bonus? To će vam dati neke ideje koje ćete možda kasnije htjeti pokušati sa svojim dečkom. Ili ga pokušajte pogledati zajedno, to će vam oboma podignuti raspoloženje.

Sex savjet: Točno mu recite kako želite da vas zadovolji

Dečki nisu vidovnjaci, vjerujte. Ako želite da pomakne svoj jezik malo brže, malo ulijevo ili da jednostavno nastavi ono što radi, morate mu reći. Vjerujte, on želi vašu pomoć.

Sex savjet: Koristite lisice

Što može jedno malo vezanje lisicama učiniti za vaš seksualni život? Puno toga. Dopuštanje partneru da uživa u vašem tijelu dok vi zadovoljno ležite, može biti nevjerojatno iskustvo. A da ne spominjemo da dopuštanje nekome da preuzme potpunu kontrolu samo povećava povjerenje, što može uvelike koristiti vašem odnosu.

Sex savjet: Ne zaboravite jedan nabrzaka

Odjurite kući tijekom pauze za ručak i dopustite vašem muškarcu da vas zadovolji. Na brzinu se skinite, obucite i odjurite natrag na posao. Možemo vam garantirati da ćete oboje umirati od želje da se čim prije vratite kući i učinite to opet na kraju dana.

Sex savjet: Flertujte s nekim iznad vaše dobi

Želite li iskusiti kakav je u krevetu jedan muškarac, recimo sa deset godina više seksualnog iskustva od vas? Nemojte se bojati upravo to i saznati.

Sex savjet: Međusobno se gledajte dok masturbirate

Osim onog očitog napaljivanja kod muškaraca (muškarci obožavaju gledati ženu kako se dodiruje), gledanje u njega dok masturbira može imati pozitivnog učinka za vas. Promotrite koji dodir, držanje ili brzina dovode do njegovog vrhunca- tako da to možete kasnije i primijeniti.

Sex savjet: Pošaljite mu seksi fotografiju

Ne, ne morate biti goli. Ustvari, seksi odjeća (koja pokazuje dosta kože) može biti jednako učinkovita. Ako on ne reagira s nekom od riječi „o moj Bože“, „nemam riječi“ ili nešto slično, što prije pronađite nekog zahvalnijeg.

Sex savjet: Inicirajte na seks

Tko kaže da su muškarci po prirodi pokretači? Ako želite nekoga (bilo da se radi o dečku s kojim ste bili na pet spojeva i koji vas još nije pozvao gore, ili vaš dečko s kojim ste godinu dana, a izgleda odlično u svojim boksericama i kratkoj majici), samo ga zgrabite i počnite s akcijom.

Sex savjet: Napravite to u automobilu

U slučaju da ste propustili to u srednjoj školi (kada su vrata od spavaće sobe morala ostati otvorena), seksi igra u automobilu može vas vratiti u tinejdžerske dane. Recite svom muškarcu da stane na nekom praznom parkiralištu ili ga izazovite da brzo pronađe neko napušteno mjesto prije nego što zajedno skočite na stražnje sjedalo.

Ako dijete često kritizirate, na taj način učite ga da osuđuje druge

Maria Montessori postala je poznata po tome što je osmislila kratka, mudra i lako pamtljiva pravila pomoću kojih svaki roditelj može odgojiti sretno i samopuzdano dijete.

Njene metode usmjerene su prema roditeljima i njihovom pristupu u odgoju. Ona je smatrala da roditelji koji ne poštuju interes djeteta, su oni roditelji koji sve unaprijed planiraju za svoju djecu te oni koji ne dopuštaju da se djeca sama uz njihovu pomoć razvijaju.

Takvi roditelji poništavaju osnovna načela Montessori pedagogije, u nastavku pročitajte nekoliko pravila:

1. Djeca uče iz vlastitog okruženja

Okruženje u kojem dijete odrasta u svoje prve tri godine života presudno je za njegov opći razvoj. Dijete upija sve iz svoje okoline, kao spužva i uči o svemu što ga okružuje. Zbog toga bi svaki roditelj trebao osigurati djetetu slobodno izražavanje misli i osnovnu potrebu za kretanjem, govorom i ljubavi.

2. Kada često kritiziramo dijete učimo ga da osuđuje druge
Ali, ako dijete češće dobiva pohvale, tada ga učimo da procjenjuje druge. Svaki roditelj trebao bi pohvaliti svoje dijete kada nauči nešto novo ili napravi nešto što do sada nije znalo. Djetetovo zadovoljstvo kada nešto napravi, njegova je najbolja nagrada i nisu mu potrebne nikakve dodatne.

3. Poštujte dijete kad pogriješi, tako će lakše ispraviti greške
Poštovanje koje prema djetetu izražavaju svi oni koji su uključeni u njegov odgoj osnova je za odnos koji će dijete kasnije imati u budućnosti. Trebamo razumjeti da su i greške dio učenja i da dijete treba naučiti kako da samo otkloni prepreku i pravilno riješi zadatak koji mu se postavi.

4. Neka vaše dijete živi u prijateljskom okruženju i osjeti se potrebno
Ako dijete živi u prijateljskom i poticajnom okruženju i gdje njegovo pravo na izbor nije zaboravljeno i zanemareno, ono će se osjećati ispunjeno i njegovo samopouzdanje će rasti.

5. Ako želite samouvjereno dijete, budite mu podrška
Podrška i poticanje djeteta jednako je važno kao i promatranje spontane radoznalosti i istraživačkog ponašanja. Promatrajte svoje dijete i reagirajte na vrijeme kada vidite da mu je potreban poticaj. Samo tada dijete s lakoćom, bez umora i s veseljem savladava određene vještine.

6. Budite uvijek spremni pomoći mu
Kada vam dijete dođe sa nekim pitanjem potrudite se uvijek dati mu odgovor. Djetetu je potrebna pomoć, a ne da odradite nešto umjesto njega. Zato je uvijek potrebno puno strpljenja, ali rezultati su trajni i dijete će biti sretno.

7. Pred djetetom se uvijek ponašajte lijepo
Uvijek se trudite pokazati svom djetetu kako da bude najbolja verzija sebe i dobra osoba. Najvažnije je da roditelj bude dobar primjer djetetu jer je način na koji se odnosimo prema ljudima koji nas okružuju i djetetu, osnova za njegovo ponašanje u budućnosti.