Pretraži Glamour.hr

Share This Post

Google1DeliciousDiggGoogleStumbleuponRedditTechnoratiYahooBloggerMyspaceRSS

Obiteljski život u doba potopa

obiteljNezaposlenost je, nažalost, naša stvarnost zbog koje trpe brojne obitelji. Ne isključujte supružnike i djecu iz života jer time ćete samo pogoršati stvari…

 

Kad bi urednici od nas novinara u vremenu prije potopa (čitaj: aktualne krize) tražili da pronađemo temu o obitelji i poslu, rado bismo se hvatali majčinstva i tegoba s kojima se susreću zaposlene žene. No, stigla su posve druga vremena u kojima nije moguće izaći iz kuće, a ne susresti barem dvoje, troje susjeda, poznanika, prijatelja koji su ili pred otkazom ili su već na cesti.

U početku smo se zgražali nad svakom takvom pričom, suosjećali s njihovom tragedijom, a onda je odjednom zavladala nekakva surova atmosfera na koju smo se silom prilika naviknuli. Naime, naprosto nije moguće sve ih poslušati otvorenog srca punog suosjećanja i ostati normalan, mora postojati emocionalni odmak. To ne znači biti hladan i neosjetljiv na tuđu patnju, jer to većini ljudi ipak nije moguće, ali treba aktivno misliti o tome da je takav svijet trenutno naša realnost, da ćemo se nekako izvući, a da će proces ipak, prije ili poslije krenuti na bolje – niti jedna kriza nije trajala vječno, pa neće ni ova, sve ima svoj kraj.

No, s obzirom na velik broj izgubljenih duša kojima se u proteklih gotovo pet godina srušio svijet, internet su preplavili savjeti kako ostati živ (pa i normalan) u zadanom okruženju. Stručnjaci Ministarstva rada američke savezne države New York također su izašli u susret nezaposlenom mnoštvu dajući im kratke upute na koji način se u takvim uvjetima postaviti prema svojoj obitelji, a sigurni smo da će i mnogima od vas dobro doći – nažalost.

1. Razgovor, razgovor i samo razgovor - Nezaposlenost, htjeli mi to ili ne, neminovno utječe na našu obitelj, supružnike i djecu, pa kanali komunikacije moraju ostati otvoreni. Recite im što se događa te ih uključite u svaku veliku odluku. Ako zadržite u tajnosti činjenicu da ste dobili otkaz, samo ćete pogoršati situaciju. Kad se obitelj drži na okupu i zajednički ulaže napore u rješavanje ovog problema, bit će vam sigurno lakše pregrmjeti teško razdoblje. Razgovarajte o svemu, o planovima za traženje novog posla, o tome kako sada provodite vrijeme, a recite im i na koji način želite da vas podrže, na kojem području bi vam njihova pomoć bila najpotrebnija.

2. Uzmite u obzir njihovu zabrinutost i poslušajte što vam govore na tu temu. Članovi vaše obitelji su zabrinuti za vas, ali brinu i zbog vlastite stabilnosti i budućnosti. Pružite im priliku da o tome nešto i kažu – ako na horizontu postoji i najmanja nada da biste se negdje mogli zaposliti, honorarno raditi, odnosno ostvariti bilo kakve prihode, sada je pravo vrijeme da im to i kažete.

3. Stvorite vrijeme za zajedničko opuštanje i zabavu. To mora postati ritual, redovito mislite o tome da vam je svima potrebno vrijeme u kojem ćete sve brige odgurnuti od sebe barem na jedan dan, zaboraviti na nezaposlenost, smijati se i igrati s bližnjima. To će svima pomoći da postanu i ostanu pozitivni.

4. Ne isključujte djecu, posebno ne stariju koja već znaju što se događa i ne zaboravite da vaša nezaposlenost utječe i na njih. Ali pritom pokušajte ne natovariti im na leđa teret odgovornosti, budite čim manje dramatični (izbjegavajte izljeve neobuzdanih emocija poput gorkog plača koji će ih sasvim sigurno skameniti od straha) te izbjegnite financijske detalje.

5. Poslušajte što vam djeca govore i ne umanjujte njihove brige samo zato jer vam se čini da su beznačajne i male u odnosu na vaše. Oni na problem nezaposlenosti, naravno, gledaju iz svog ugla kojeg morate uzeti u obzir, imaju vlastitu predodžbu o tome što se zbiva, a to nipošto ne znači da se boje manje od vas. Naprotiv, ako je vaša sigurnost poljuljana i djeca to znaju, zamislite kakav je tek njihov strah kad ovise isključivo o vama.

6. Morate djeci dati do znanja da nitko nije kriv za ovakvo stanje. Oni manji još ne mogu shvatiti kako izgledaju odnosi na poslu, a još manje znaju o ekonomskoj situaciji, pa bi lako mogli pomisliti da ste vi učinili nešto loše čim su vas „izbacili van“. S druge strane, mogu vrlo lako čak razviti i osjećaj krivnje – oni pažljivo slušaju odrasle kad razgovaraju, čak i ako mislite da su zabavljeni nečim drugim. Pazite da u njihovoj blizini ne govorite o svojoj zabrinutosti za djecu u ovakvoj situaciji, opterećenju roditeljskim brigama i sličnim temama jer to bi im moglo teško pasti na dušu.

7. Djeca se uvijek vole osjećati korisno, vole znati da pomažu. Dajte im jasno i nedvosmisleno do znanja gdje i kako vam mogu pomoći (ako treba i lažite malo), pohvalite ih, neka imaju osjećaj da su vam neophodni u rješavanju problema.

Vladimira Šimić

Dodaj komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *