Izgubljena nada

Nikako se ne mogu oteti dojmu koji me prati već nekoliko dana. Interesantno je kako su se ljudi otuđili jedni od drugih. Povjeravamo se nepoznatim ljudima, jer nam je to jednostavnije. Oni ništa ne znaju o nama i ne mogu nas osuđivati. Ne dajemo podršku nikome. Ne radujemo se tuđem uspjehu.

U stvari, ljuti smo kada netko uspije i dajemo zločeste komentare; ma, to je slučajnost, nema pojma, ja bi to drugačije, glupi su… i dalje samo sjedimo i čekamo. Kao da će nešto pasti s neba i baš nas pogoditi I tako riješiti sve naše probleme.

Sami ništa ne pokušavamo jer se kronično bojimo neuspjeha. Naučili su nas, ako nisi najbolji onda ne vrijediš. Zaboravili smo da treba probati, zaboravili smo se smijati, zaboravili smo cijeniti male stvari. Ne veselimo se dobroj kavi, ne veselimo se nečijem pokušaju, jer sami nismo ništa pokušali.

Svi samo govore o političkoj situaciji, o kaotičnom stanju u zemlji. Na sindikalnom prosvjedu za 1. Maj okupilo se oko 20.000 prosvjednika. Na izbore za europski parlament je izašlo 20,84 % birača. Na lokalne izbore izašlo je 46,97% birača. Mi samo pričamo, a u stvari ne želimo nikakve promjene. Zar bi ovako malo ljudi izašlo na prosvjede i izbore da nam je loše?

Bombardiraju nas lošim vijestima, dobre vijesti zaboravljaju jer one ne donose profit. Nemamo idola, nemamo heroja. Nije dobro isticati se u sredini u kojoj se nalaziš, jer ne vole gledati tvoj osmijeh. Ne vole žene koje uspijevaju, žene koje koračaju same. Zar misle da je lijepo biti sama? Ne, nije. To čak nije njihov izbor, već stanje.

Žene su ljubomorne na tebe. Jer si šarmantnija, duhovitija, obrazovanija, nikada ne pričaš o svojim problemima, smiješ se i svaki novi dan iščekuješ s veseljem i vjerom, nadajući se da će taj novi dan biti još bolji od današnjeg. Ženama si opasnost.

Muškarci su tu da pomognu, izađu u susret, riješe sve tvoje probleme, smiju se tvojim štosevima, ali samo s jednim ciljem, da te što prije i brže odvedu u krevet.

I što napraviti u toj situaciji? Kako dalje?

Opet dignute glave, na visokim štiklama i s osmijehom na licu, čekajući onoga pravog.

Gizela