Pretraži Glamour.hr

Share This Post

Google1DeliciousDiggGoogleStumbleuponRedditTechnoratiYahooBloggerMyspaceRSS

Deset horora inspiranih istinitim događajima!

Izbavi_nas_od_zla_plakatZastrašujući nadnaravni triler „Izbavi nas od zla“ snimljen prema stvarnim slučajevima njujorškog policajca Ralpha Sarchieja o kojima je napisao i knjigu samo što nije došao u naša kina. Već od četvrtka, 10. srpnja gledatelji će imati priliku pogledati ovaj napeti horor s Ericom Banom u glavnoj ulozi u kojem spomenuti policajac – uz to što se bori s osobnim problemima – započinje istraživati seriju degutantnih i neobjašnjivih zločina. Uskoro udružuje snage s nekonvencionalnim svećenikom (Edgar Ramirez) – koji zna dosta o ritualima egzorcizma – kako bi se zajedničkim snagama borili protiv zastrašujućih demonskih pojava koje teroriziraju njihov grad.

Najveća zanimljivost vezana uz film svakako je činjenica što je isti inspiriran knjigom u kojoj su opisani stvarni slučajevi detektiva Sarchieja na kojima je radio tijekom svoje karijere. Redatelj filma je Scott Derrickson, široj publici vjerojatno najpoznatiji po režiji još jednog horora snimljenog prema istinitim događajima – „Egzorcizam Emily Rose“. Scenarij filma Derrickson potpisuje skupa s Paulom Harrisom Boardmanom koji je također pisao scenarij za „Egzorcizam Emily Rose“.

Pogledajte fotke iz filma:

Već od četvrtka, 10. srpnja moći ćemo svjedočiti uznemirujućim prizorima demonske opsjednutosti i egzorcizma u hororu „Izbavi nas od zla“, a sve to ponukalo nas je da malo zavirimo u filmsku povijest i prisjetimo se najboljih horora snimljenih prema nevjerojatnim istinitim događajima, a o kojima se i dan danas priča i koje se smatra jednim od najboljih ostvarenja moderne filmske povijesti.

Titlani trailer za film „Izbavi nas od zla“:

EGZORCIST (1973.)

Bilo kakvu raspravu – bez obzira je li riječ o horor filmovima ili filmovima općenito – nemoguće je voditi bez „Egzorcista“. Radnja ovog kultnog klasika iz 1973. godine vrti se oko demonske opsjednutosti 12-godišnje djevojčice i prati očajničke pokušaje njezine majke da povrati svoje dijete od demona koji ju je opsjeo putem egzorcizma kojeg provode dvojica svećenika. Ako je suditi prema izjavama Briana Dunninga, neke scene ovog filma nisu izmišljene odnosno dogodile su se u stvarnosti: „Film je temeljen na stvarnom slučaju nepoznatog dječaka iz 1949. godine pod pseudonimom Robbie Mannheim ili Roland Doe“, izjavio je Dunning. „Dječak je preživio i nastavio s normalnim životom najviše zbog toga što cijeli slučaj nije bio baš toliko dramatičan kako je prikazano u samom filmu“. Dunning nadodaje da „Egzorcist“ nije samo bio inspiriran već postojećom pričom nego je snažno utjecao na mnoge horor priče koje su uslijedile. „U sudskim tužbama koje su uslijedile nakon velikog uspjeha filma ‘The Amityville Horror’ u vezi postotka od prodaje ustanovljeno je da je izdavač Prentice Hall aktivno tražio priče koje bi se oslanjale na popularnost ‘Egzorcista’. Sudac je čak ukorio kreatore filma ‘The Amityville Horror’ zbog pisanja fikcije i pokušaja kopiranja ‘Egzorcista’“, reći će Dunning.

THE AMITYVILLE HORROR (1979.)

Radnja filma „The Amityville Horror“ snimljenog 1979. godine vrti se oko obitelji Lutz i čudnih manifestacija kojima su navodno svjedočili nakon što su se doselili u kuću u New Yorku gdje je kompletna obitelj koja je ranije živjela u njoj bila brutalno ubijena. Sam film temeljen je na istoimenoj knjizi koju je objavila izdavačka kuća Prentice-Hall 1977. godine. Upravo knjiga na nekoliko mjesta sadrži opise scena nekoliko uspješnih horora, uključujući i već spomenutog „Egzorcista“. Međutim, budući je na njezinim koricama pisalo da se radi o „istinitoj priči“, knjiga se našla na policama istinitih zločina u knjižarama diljem svijeta. Od tog vremena prema istoj priči snimljeno je još desetak filmova. Ali je li doista riječ o istinitoj priči? „Istina je da film sadržava određenu fikciju; ali ako ćemo biti objektivni i knjiga autora Jaya Ansona također je sadržavala popriličnu dozu fiktivnih elemenata, pretjerivanja i umjetničke slobode“, izjavio je Dan Nolte, autor stranice amityvillefaq.com. Međutim, Nolte također tvrdi da fikcija ne bi trebala zasjeniti „stvarne životne događaje“ koje je doživjela obitelj Lutz, a koji su uključivali „prikazanja utvara nalik ljudima, pomicanje kreveta gore-dolje“ i ostale paranormalne događaje. „Sve što Hollywood želi jest napraviti dobar horor film i nitko ga zbog toga ne može kriviti. Ljudi u Hollywoodu su poznati po tome da vole fikcionalizirati stvarne događaje. Iskreno, kako bi se predstavila dobra, prava priča neki njezini dijelovi moraju biti izmijenjeni. Nažalost, mnogo ljudi ni dan danas ne vjeruje u priču obitelji Lutz odnosno nazivaju je čistom prevarom, a zaključak je to kojeg donose uglavnom nakon pogledanog filma. Ono što moraju upamtiti je da se ovdje ne radi o dokumentarnom filmu. Veliki dio filma je istinita priča, a samo su neki dijelovi (doduše, oni najvažniji) izmišljeni“, izjavio je Nolte.

RALJE (1975.)

Film „Ralje“ iz 1975. godine temeljen je na istoimenoj noveli autora Petera Benchleyja. U filmu je glavnu ulogu ostvario Roy Scheider kao Brody, policijski načelnik malog otočića koji odlazi u lov na ubojitu bijelu morsku psinu. Često se spominje da je sama priča bila inspirirana stvarnim napadima morskog psa na obalama New Jerseyja 1916. godine. „Postoje određene sličnosti u napadima iz 1916. godine u New Jerseyju i onih u ‘Raljama’“, izjavljuje Jake Gove, osnivač i kreator zajednice obožavatelja jawsmovie.com. „Napadi iz 1916. godine događali su se tijekom ljetne turističke sezone“, nastavlja Gove. „Nakon prvog napada službenici su u početku nijekali bilo kakvu opasnost… Plaže su nastavile s radom, a grupe osvetnika su tražile morskog psa; međutim bez uspjeha.“ Svaki od stvarnih događaja koje Gove spominje također su opisane u filmu. Je li riječ o slučajnosti? „Godine 2001. autor Benchley je opovrgnuo navode da su napadi iz 1916. godine poslužili kao inspiracija za njegovu knjigu i kasniji film. New York Times objavio je članak o vezi između toga dvoje, ali ih je Benchley natjerao da naprave korekciju“, izjavljuje Gove. Ali to ne znači da priče o ubojitim morskim psima nisu poslužile kao inspiracija za filmaše. Gove ističe da u filmu lik Brodyja spominje napade iz 1916. godine te na taj način direktno aludira da je sam incident „definitivno bio na radaru scenarista ‘Ralja’ Carla Gottlieba i redatelja filma Stevena Spielberga“.

EGZORCIZAM EMILY ROSE (2005.)

Poznati (i danas nažalost pokojni) filmski kritičar Roger Ebert prozvao je film „Egzorcizam Emily Rose“ „intrigantnim, zbunjujućim ostvarenjem“. Radnja filma snimljenog 2005. godine prati suđenje ocu Richardu Mooreu, svećeniku kojeg je utjelovio glumac Tom Wilkinson, a koji je optužen za ubojstvo iz nehaja mlade djevojke Emily Rose. Djevojka je navodno umrla zbog posljedica neuspješnog egzorcizma. Sudeći prema izjavama autora Briana Dunninga, određeni dijelovi filma nikako nisu izmišljotina. „Priča je temeljena na slučaju iz 1976. godine njemačke djevojke Anneliese Michel koja je umrla od dehidracije i gladi nakon mjeseci intenzivnog egzorcizma kojeg su obavljala dvojica katoličkih svećenika… Anneliese je bila podložena psihijatrijskom liječenju dugi niz godina, a danas vjerujemo da je bolovala od shizofrenije i akutnog poremećaja ličnosti“, izjavljuje Dunning. Dunning također nadodaje da su Michelini roditelji i dvojica svećenika naknadno proglašeni krivima za ubojstvo te da je sam slučaj inspirirao neke članove katoličke crkve na reformaciju rituala egzorcizma. Međutim, te reforme su gotovo u cijelosti ignorirane. „Danas se psihijatri uglavnom slažu da egzorcizam čini puno više psihološke štete nego dobra za osobe“, kaže Dunning.

MOTHMANOVA PROROČANSTVA (2002.)

Radnja filma „Mothmanova proročanstva“ snimljenog 2002. godine prati Johna Kleina (Richard Gere) koji napušta posao novinara u Washingtonu kako bi istražio prikazanja lebdećih stvorenja u malom gradiću u Zapadnoj Virginiji. Film je navodno temeljen na stvarnim događajima koji su se odvili u Point Pleasantu (država Zapadna Virginija) u razdoblju od studenog 1966. godine do prosinca 1967. godine. Loren Coleman, osnivač i voditelj Međunarodnog muzeja kriptozoologije u Portlandu radio je kao savjetnik tijekom produkcije filma „Mothmanova proročanstva“. Prema Colemanu film – koji je temeljen na istoimenoj knjizi objavljenoj 1975. godine autora parapsihologa Johna Keela – je fikcionalizirana priča stvarnih događaja. „’Mothmanova proročanstva’ temeljena su na stvarnim događajima, ali sam film je redateljeva dokudrama/fikcionalizirana naracija stvarnih događaja“, izjavio je Coleman. „Likovi su stvoreni dijelom iz osobnosti i iskustava samog Keela. Čak su i imena likova temeljena na dosjetkama scenarista pa je tako na primjer ime lika (Alexandera) Leeka zapravo Keel pisano obrnuto“.

STRAVA U ULICI BRIJESTOVA (1984.)

Film „Strava u ulici Brijestova“ redatelja Wesa Cravena iz 1984. godine svakako je jedan od najpoznatijih horora ikad snimljenih. Glavni lik filma, Freddy Krueger, je pravi negativac i ubojica koji svoje žrtve proganja u njihovim snovima, a ubija ih posebnom rukavicom na kojoj se nalaze noževi. Godine 2012. New York Times izabrao je film kao jedan od 1000 najboljih ikada snimljenih. Je li ovaj unakaženi serijski ubojica zapravo inspiracija stvarnih događaja? Ako je suditi prema izjavama redatelja Cravena, odgovor je „da“. „Objavljen je niz članaka u LA Timesu o ljudima iz jugoistočne Azije koji potječu iz obitelji imigranata, a koji su umrli usred vlastitih noćnih mora… Jedan od njih bio je i sin doktora, star 21 godinu. Svi u njegovoj obitelji te kobne noći rekli su gotovo identičnu rečenicu: ‘Moraš spavati’. On im je na to odgovarao: ‘Ne, ne razumijete; imao sam i ranije noćne more – ovo je nešto sasvim drugo’. Dali su mu tablete za spavanje; svi su otišli spavati misleći da će sve biti u redu. Ali, usred noći, začuli su vrištanje i razbijanje. Potrčali su u njegovu sobu, ali dok su do nje došli, mladić je bio mrtav. Nakon autopsije utvrđeno je da se nije radilo o srčanom udaru; dečko je naprosto umro pod nerazjašnjenim okolnostima“, izjavio je Craven u intervjuu u listopadu 2008. godine za Cinefantastique. Sudeći prema izjavama Willa Watsona, administratora web stranice Nightmareonelmstreetfilms.com, redatelj Craven do u detalja priča priču o ljudima iz jugoistočne Azije, a postojale su i druge inspiracije iz stvarnog života za film što je posebno obrađeno u dokumentarcu iz 2010. godine „Never Sleep Again: The Elm Street Legacy“.

TEKSAŠKI MASAKR MOTORNOM PILOM (1974.)

Film Tobea Hoopera iz 1974. godine, „Teksaški masakr motornom pilom“ prati grupu prijatelja koji posjećuju kuću u kojoj je nekada živio jedan od njihovih rođaka, a uskoro ih započinju proganjati ubojica motornom pilom imena „Leatherface“ i njegova obitelj kanibala. Film je tijekom svoje marketinške kampanje reklamiran kao „istinita priča“, a nakon puštanja u kino distribuciju bio je zabranjen u nekoliko država zbog višebrojnih prigovora publike na njegovo nasilje. Michael Newton, autor knjige „The Encyclopedia of Serial Killers“ i brojnih drugih knjiga pisanih na temelju stvarnih događaja, tvrdi da u samom filmu postoji tračak istine. „Premisa filma oslanja se na stvarni slučaj iz 50-ih godina prošlog stoljeća u državi Wisconsin, a uključuje čovjeka po imenu Edward Gein“, izjavljuje Newton. „Ludi Ed, poput Hooperovog lika Leatherfacea, nosio je skalpove i lica svojih žrtava te ukrašavao svoju kuću na farmi ljudskim ostacima“. Newton kaže da ne postoje dokazi da je Gein uživao u kanibalizmu, ali ne isključuje i tu mogućnost. „Policajci koji su uhitili Geina pronašli su srce jedne od žrtava u tavi na njegovoj pećnici“, kaže Newton. „Kada su ga upitali da li je planirao pojesti srce, Gein je navodno odgovorio: ‘Mislite li da sam poludio?’“ Geinovi zločini su navodno poslužili kao inspiracija za nekoliko drugih filmova uključujući klasike kao što su „Psiho“ i „Kad jaganjci utihnu“.

ISKONSKO ZLO (2007.)

Radnja filma „Iskonsko zlo“ iz 2007. godine vrti se oko tima novinara koji su poslani u Burundi kako bi snimili ogromnog, sedam i pol metara dugačkog krokodila. Ali, kao i u svim horor filmovima, zadatak se pokaže nimalo jednostavnim i uskoro postaje smrtonosan kada grupu napadne afrički ratni diktator. Gigantski sedam i pol metara dugački krokodil gledateljima se možda čini nerealističnim, ali inspiracija koja je poslužila za film bio je krokodil dugačak šest metara i težak preko 900 kilograma. Gustave, kako su krokodila nazvali, obitavao je u rijeci Nil i vjeruje se da je odgovoran za smrt stotina seljaka u Burundiju. Međutim, detalji filma (poput njegovih glavnih protagonista) u potpunosti su izmišljeni sudeći prema napisima Michaela McRaea, novinara koji je opsežno pisao o Gustaveu u National Geographicu.

PRIZIVANJA (2013.)

Prošle godine kino publika diljem svijeta imala je prilike pogledati film „Prizivanja“ u kojem Patrick Wilson i Vera Farmiga glume dvoje detektiva za paranormalno (Eda Warrena i njegovu suprugu Lorraine) koji istražuju obitelj koju je navodno terorizirala mračna prisutnost nakon njihovog preseljena u kuću na farmi na Rhode Islandu 70-ih godina prošlog stoljeća. Film je reklamiran kao „temeljen na istinitoj priči“. Od početka njegove distribucije, nekolicina gledatelja njegovu je istinitost dovela u pitanje. Ed Warren preminuo je 2006. godine, a njegova 86-godišnja supruga nije bila raspoloživa za komentare navedenih „optužbi“. Međutim, Tony Spera – voditelj odjela za spiritistička istraživanja (New England Society for Psychic Research), organizacije koju su osnovali Warrenovi 1952. godine – rekao je da su se događaji u filmu zaista zbili. „Film je vrlo sličan stvarnim događajima koji su traumatizirali obitelj“, izjavio je Spera. „Neobična lupanja, zvukovi, grebanje, slike duhova i zastrašujući osjećaj prisutnosti su zbilja događaji koji su se odvijali u toj kući“. Spera također kaže da su Warrenovi odglumljeni „izvrsno“, a posebno je hvalio performansu glumice Farmige koja ga je „ostavila bez teksta“.

Igra darivanja

Continental film i Glamour.hr daruju 5×2 ulaznice za film “Izbavi nas od zla”. Ukoliko želite osvojiti ulaznice za film molimo vas da na našem portalu napišete koji vam je najbolji horror i zašto. Na vama je samo da budete kreativni, a mi ćemo to znati nagraditi.

Ulaznice vrijede samo za Cineplexx kina u Zagrebu (Centar Kaptol, City Center one East) i Splitu (City Center one).

Igra darivanja traje do 10.7.2014.

Sretno svima!

U igri darivanja ne mogu sudjelovati oni koji su u posljednja tri mjeseca osvojili neku od nagrada.

Ulaznice su osvojili:

reanica: “Moj najbolji horor je definitivno Shutter (2004). Radnja filma se vrti oko mladog fotografa i njegove djevojke kad saznaju da na njegovim fotografijama vide neku sjenu koja se počela prikazivati nakon tragične prometne nesreće.
Ono što će naučiti je da se ne može pobjeći od prošlosti.
Radnja filma nije jednostavna te je napeta i uzbudljiva do samog kraja, zbog čega su zapravo glavni junaci na meti osvetoljubivog duha. “Shutter” je odličan horor film, čiji su autori uspješno predstavili priču o duhu, a sam završetak spada u kategoriju nepredvidivih i savršenih. Taj film je jedan od najboljih primjera kakav horor treba biti.”

filip: ”

Ja “volim” gledati stvarno sve vrste horrora,
ali normalno da se podrazumjeva da ti filmovi moraju odskakati od prosjeka,
ili bolje rečeno moraju imati ono nešto po čemu će biti posebniji od ostalih.

Pogledao sam napokon El orfanato aka The Orphanage (2007),
u kojem ima umiješane svoje prste,
opet,
Guillermo del Toro,
ovaj put kao producent.

Moram priznati i ujedno konstatirati,da velika većina španjolskih horrora posjeduje kemiju,koja,
barem meni,na poseban način dočarava filmove isprepletene horrorom i životnom dramom.
Uz jaku naglašenost međuljudskih odnosa,kao i stremljenje u odašiljanju humanih poruka i životnih pouka,ispunjeni su u pravilu,i sa vrlo vrlo profinjenim smislom za umjetnički dojam.

I ovaj film je pravi egzemplar koji potvrđuje te konstatacije.
Mnogi će ga okarakteriziti i kao film koji nije pravi horror,ali ja sam stajališta da ima dovoljno elemenata u filmu,
koji na jedan malo drukčiji način nego inače,prizivaju osjećaj jeze i nelagode kod publike.
Ja sam to i osjetio gledajući ga.

Moram pohvaliti i glavnu glumicu koja je jako uvjerljivo odglumila vrlo zahtjevnu ulogu.
Nije tipična ljepotica,ali ima nešto posebno u njoj,
ja bi istaknuo npr. upečatljiv,odlučan i oštar pogled.

Gledajući film naprosto sam osjetio plemenite i visoko moralne poruke,
koje nam uostalom i režiser želi servirati na neki način.

Mislim da je i vrlo “inteligentan”,
kao i originalan,
sam završetak filma,
i u dobroj mjeri je pripomogao,
da ovaj film smatram kao jedan od boljih koje sam pogledao u zadnje vrijeme.”

ivans: “nije bas horor nego vise psiho SOBA 1408.Definitivno jedan od luđih filmova.To je kao neka soba ludila nalazi se u jednom hotelu i svi koji su tu boravili umrli su pod nepoznatim okolnostima a predhodno su poludjeli.Jedan novinar je trazio da odsjedne u njoj jer nije vjerovao u to kao ni u duhove iako je pisao knjigu o njima.Bez obzira sto je boravak u sobi bio zabranjen on uspijeva da nagovori vlasnika da mu dozvoli da boravi tu i odlazi u sobu.Njemu su se tako strasne stvari dogadjale da je na kraju i on poludio….”

Maria: “‘Carrie’, izuzetno atmosferičan i mračan film koji mi je ostao duboko utisnut u sjećanju. Naime, gledala sam ga prije 23 godine, dakle kao 12-godišnjakinja i dan danas pamtim onu scenu ruke iz groba zbog koje noćima ne mogah zaspati. U odrasloj dobi sam ga pogledala ponovno i tek tada uvidjela koliko je zapravo dobar film! Kingove književne teme uvijek su bile odlično ekranizirane, a Sissy Spacek je briljantno i vrlo zorno odigrala ulogu djevojke s telekinetičkim sposobnostima.”

Josip: “Freaks iz 1932. Kratak (nažalost velik dio filma je “izgubljen” jer je u ono doba nastradao od cenzorskih škara, ali i ovako skraćen je genijalan), beskompromisan, šokantan i jeziv. Savršen prikaz da prava čudovišta leže unutar samih ljudi, te da oni koji su “čudovišni” izgledom nisu nužno i čudovišta kojih se trebamo bojati.”

Čestitamo dobitnicima i molimo ih da nam pošalju svoje podatke (ime, prezime i adresu) na email glamour@glamour.hr s obaveznom naznakom KINO.

 

15 Responses to Deset horora inspiranih istinitim događajima!

  1. Maria Srpanj 3, 2014 at 3:09 pm

    ‘Carrie’, izuzetno atmosferičan i mračan film koji mi je ostao duboko utisnut u sjećanju. Naime, gledala sam ga prije 23 godine, dakle kao 12-godišnjakinja i dan danas pamtim onu scenu ruke iz groba zbog koje noćima ne mogah zaspati. U odrasloj dobi sam ga pogledala ponovno i tek tada uvidjela koliko je zapravo dobar film! Kingove književne teme uvijek su bile odlično ekranizirane, a Sissy Spacek je briljantno i vrlo zorno odigrala ulogu djevojke s telekinetičkim sposobnostima.

    Odgovori
  2. maja Srpanj 3, 2014 at 3:12 pm

    Ajme, ajme obožavam horore :)
    Najbolji odnosno najstrašniji meni je The Shining(Isijavanje), horor Stanleyja Kubricka. Inače su mi najjači horori oni sa hmmm poremećenim glavnim likovima, jer takvi horori su i najnapetiji, nikad ne znaš šta je nečiji ludi um u stanju napraviti.
    Naježim se i sad kad se sjetim scene u kojoj J.Nicholson razvaljuje sjekirom vrata od kupaonice i onim poremećenim izrazom lica govori “”Heeeere’s JOHNNY!”. Uh…:)

    Odgovori
  3. iva vavra Srpanj 3, 2014 at 3:18 pm

    Monthmanovo proročanstvo mi je među najdražim filomovima, a do danas ga nisam doživljavala horom. Napet je i zanimljiv, nakon što sam ga odgledala počela sam vjerovati da su takvi događaji istina i da nismo sami, iako se nadam da neću nikada sresti nikakvu “pojavu” sličnu onima u filmu. Zanimljivo je da je na nebu oko “blizanaca” uočena slična kad su srušeni..

    Odgovori
  4. ANITA PLEČKO Srpanj 3, 2014 at 3:21 pm

    Definitivno najstrašniji horor koji sam gledala je “Egzorcist”. Toliko je bio strašan da sam se danima nakon gledanja filma bojala ostajati sama… stalno mi je pred očima “iskakala ona djevojčica”….baaaaaaaaaaaa :O

    Odgovori
  5. vinko Srpanj 3, 2014 at 3:39 pm

    Ovako .. gledo sam ih puno , volim horore gledati!

    Po meni jedan on boljih horora sto se tice psihe jeste MIRRORS predobar horor vrijedi pogledati. Dalje , Pogresno skretanje – lijevo za smrt svi dijelovi. Teksaški masakr tu i tamo nije bas nesto .. al moze se gledati!

    A My bloody Valentine’s Day taj film sam gledo deset puta i nisam mogo skontati tko je ubojica horor nad hororima =)

    Murder , The Martys , Saw , My bloody valentine day , texax masacre with chainsaw , Wrong Turn – Left for death , MIRRORS , ima ih jos nemogu mi past napamet !

    Odgovori
  6. ivans Srpanj 3, 2014 at 3:42 pm

    nije bas horor nego vise psiho SOBA 1408.Definitivno jedan od luđih filmova.To je kao neka soba ludila nalazi se u jednom hotelu i svi koji su tu boravili umrli su pod nepoznatim okolnostima a predhodno su poludjeli.Jedan novinar je trazio da odsjedne u njoj jer nije vjerovao u to kao ni u duhove iako je pisao knjigu o njima.Bez obzira sto je boravak u sobi bio zabranjen on uspijeva da nagovori vlasnika da mu dozvoli da boravi tu i odlazi u sobu.Njemu su se tako strasne stvari dogadjale da je na kraju i on poludio….

    Odgovori
  7. filip Srpanj 3, 2014 at 3:48 pm

    Ja “volim” gledati stvarno sve vrste horrora,
    ali normalno da se podrazumjeva da ti filmovi moraju odskakati od prosjeka,
    ili bolje rečeno moraju imati ono nešto po čemu će biti posebniji od ostalih.

    Pogledao sam napokon El orfanato aka The Orphanage (2007),
    u kojem ima umiješane svoje prste,
    opet,
    Guillermo del Toro,
    ovaj put kao producent.

    Moram priznati i ujedno konstatirati,da velika većina španjolskih horrora posjeduje kemiju,koja,
    barem meni,na poseban način dočarava filmove isprepletene horrorom i životnom dramom.
    Uz jaku naglašenost međuljudskih odnosa,kao i stremljenje u odašiljanju humanih poruka i životnih pouka,ispunjeni su u pravilu,i sa vrlo vrlo profinjenim smislom za umjetnički dojam.

    I ovaj film je pravi egzemplar koji potvrđuje te konstatacije.
    Mnogi će ga okarakteriziti i kao film koji nije pravi horror,ali ja sam stajališta da ima dovoljno elemenata u filmu,
    koji na jedan malo drukčiji način nego inače,prizivaju osjećaj jeze i nelagode kod publike.
    Ja sam to i osjetio gledajući ga.

    Moram pohvaliti i glavnu glumicu koja je jako uvjerljivo odglumila vrlo zahtjevnu ulogu.
    Nije tipična ljepotica,ali ima nešto posebno u njoj,
    ja bi istaknuo npr. upečatljiv,odlučan i oštar pogled.

    Gledajući film naprosto sam osjetio plemenite i visoko moralne poruke,
    koje nam uostalom i režiser želi servirati na neki način.

    Mislim da je i vrlo “inteligentan”,
    kao i originalan,
    sam završetak filma,
    i u dobroj mjeri je pripomogao,
    da ovaj film smatram kao jedan od boljih koje sam pogledao u zadnje vrijeme.

    Odgovori
  8. reanica Srpanj 3, 2014 at 5:14 pm

    Moj najbolji horor je definitivno Shutter (2004). Radnja filma se vrti oko mladog fotografa i njegove djevojke kad saznaju da na njegovim fotografijama vide neku sjenu koja se počela prikazivati nakon tragične prometne nesreće.
    Ono što će naučiti je da se ne može pobjeći od prošlosti.
    Radnja filma nije jednostavna te je napeta i uzbudljiva do samog kraja, zbog čega su zapravo glavni junaci na meti osvetoljubivog duha. “Shutter” je odličan horor film, čiji su autori uspješno predstavili priču o duhu, a sam završetak spada u kategoriju nepredvidivih i savršenih. Taj film je jedan od najboljih primjera kakav horor treba biti.

    Odgovori
  9. Josip Srpanj 3, 2014 at 10:41 pm

    Freaks iz 1932. Kratak (nažalost velik dio filma je “izgubljen” jer je u ono doba nastradao od cenzorskih škara, ali i ovako skraćen je genijalan), beskompromisan, šokantan i jeziv. Savršen prikaz da prava čudovišta leže unutar samih ljudi, te da oni koji su “čudovišni” izgledom nisu nužno i čudovišta kojih se trebamo bojati.

    Odgovori
  10. ninic Srpanj 4, 2014 at 2:45 am

    Definitivno, “Leptirica”; Možda zbog premalo godina ili nikad zaboravljenih scena noći koju, da bi dokazao da je dostojan ljubavi kćerke imućnog gazde, glavni lik mora provesti u vodenici koju pohodi vampir ..

    Odgovori
  11. ninic Srpanj 4, 2014 at 2:50 am

    Definitivno “Leptirica”; Možda zbog premalo godina ili nezaboravnih scena noći koju, da bi dokazao da je dostojan kćerke imućnog gazde, glavni lik mora provesti u vodenici koju pohodi vampir ..

    Odgovori
  12. Vanja Srpanj 4, 2014 at 10:08 pm

    CARRIE – prvi horor u životu!!! Koja frka panika kad je ona ruka “izašla” iz groba… to niti nakon 30 godina ne zaboravljam!!!

    Odgovori
  13. Ivanasz Srpanj 5, 2014 at 1:04 pm

    Halloween je po meni kultni horor po svim mjerilima. Možda priča i ima svojih nedorečenosti, ali ideja o iskonskom zlu ovdje poprima novo značenje jer je ubojica predstavljen kao slatki klinac.
    Carpenter je unio još jedan, tada novi trik – sve gledamo iz ubojičine perspektive. Uspješno je i zavarao gledatelje jer je ponekad stvorio dojam da gledamo iz Michaelovovog kuta, ali on je zapravo negdje drugdje, čime je u recept ubačena doza paranoje.
    Tehnika ”manje je više” je izvanredno upotrebljena, Michaela skoro da ni ne vidimo do završnice, a prednost mi je i izostanak krvi ili jačih scena nasilja. Kad se sve zajedno spoji u jednu cjelinu dobije se napet psihološki horor, jako dobro odabranih uloga i apsolutno jezive glazbe koju pamtimo i dan danas.

    Odgovori
  14. Tina Srpanj 5, 2014 at 4:37 pm

    Ne volim vidjeti djecu u hororima, tamo im nije mjesto i zato su mi posebno jezivi. Ne plaše me ni vampiri, ni zombiji, ni duhovi… ali djeca… Zato bih izdvojila filmove Joshua, Igra skrivača i Bogom dan

    Odgovori
  15. Matea I. Srpanj 10, 2014 at 8:26 pm

    Hm.. teško pitanje, dosta horora gledam i ima ih stvarno dobrih! Ali nekako ipak naginjem Vještici iz Blaira, također sam ga gledala kao klinka i onaj kraj mi je bio prestrašan :D Kada sam ga pogledala kasnije, stvarno je film baš atmosferičan i jeziv, a takve najviše volim :)

    Odgovori

Leave a Reply to Tina Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *