Je li moje dijete hiperaktivno?

Danas se mnoga djeca opisuju kao “hiperaktivna” i čini se da je ovaj izraz postao jako popularan. No, ako je vaše dijete živahno, puno energije, u pokretu, brbljavo, znatiželjno, to još uvijek ne znači da je hiperaktivno, tj. da ima poremećaj pažnje-hiperaktivni poremećaj (popularna skraćenica ADHD dolazi od engleskog naziva Attention deficit/hyperactivity disorder).

Odgoj djeteta veliki je izazov za svakog roditelja: zahtjeva mnogo ljubavi, vremena, strpljenja i pažnje, ali i učenja o tome kako biti dobar roditelj. Sva djeca prolaze kroz neke razvojne periode koji mogu biti teški i frustrirajući. Hiperaktivno dijete često ima malo prijatelja i bolno je svjesno svoje izoliranosti i odbačenosti. Njegova impulzivnost i naglost mogu odbijati djecu, ali i odrasle. Često se dogodi da odrasli takvo dijete ne razumiju pa mu ne pruže pomoć i podršku koje su mu potrebne.

Karakteristike hiperaktivnosti

hiperaktivno dijete može imati poteškoće na tri različita područja: (hiper)aktivnost, pažnja i kontrola impulsa

1. nepažnju kod djeteta možemo uočiti kroz sljedeća ponašanja:

teško održava pažnju u zadacima ili u igri
čini se da ni ne sluša kad mu se izravno obraćamo
teško se koncentrira, neorganizirano je
teško dovršava zadatke
nema dovoljno sposobnosti planiranja
sporije je od druge djece u učenju novog gradiva i u izvršavanju zadataka
gubi stvari za ispunjenje zadaća ili aktivnosti

2. impulzivno dijete:

“istrčava” s odgovorima prije nego što je završeno pitanje
poteškoće s čekanjem reda
često prekida i ometa druge
prebacuje se s jedna aktivnosti na drugu
prekida razgovor, nameće se drugima, ne čeka upute
ne može čekati da netko završi rečenicu ili radnju

3. već u dojenačkoj dobi ovo dijete je aktivnije u odnosu na ostalu djecu:

razdražljivo je i često plače
ima poteškoće u spavanju, često se budi, teško ga je smiriti i utješiti
vrlo često je izražen pojačan tonus mišića i iako rano prohoda, ovakvo dijete često je nespretnije od druge djece

4. u predškolskoj dobi izražene su sljedeće poteškoće:

prisutna izrazita motorička aktivnost, nikad nije na svome mjestu
loše predviđa posljedice svojih aktivnosti, ne sluša odgajatelje
na pitanja brzo odgovara i ne daje si dovoljno vremena da razmisli ili pogleda
pokazuje slabije rezultate u pripremama za školu
nestrpljivo je, prekida rad grupe, upada u riječ, ometa druge

5. u školskoj dobi djeteta mogu biti prisutni:

motorički nemir – ne sjedi na svome mjestu, nemir za vrijeme aktivnosti
nemogućnost zadržavanja pažnje i usmjeravanje na bilo kakav sadržaj
teškoće u u
svajanju školskog gradiva

Hiperaktivno dijete u obitelji

Znakovi da postoje ozbiljni problemi u obiteljskim odnosima mogu biti:

stalni sukob u obitelji
izbjegavanje druženja i okupljanja zbog nelagode
roditeljske prepreke oko provođenja discipline
roditelj provode sate i sate radeći zadaće s hiperaktivnim djetetom ostavljajući malo vremena za sebe i druge u obitelji
sukobi i prepirke za vrijeme obroka
stalne rasprave između roditelja i djece radi obaveza i kućnih zadataka
napetost zbog problema u učenju i ponašanju
roditelji sve češće osjećaju:
- ljutnju
- frustraciju
- bespomoćnost
- beznađe
- usamljenost
- krivnju
- strah za svoje dijete
- razočaranje
- tugu i depresiju

Dijete koje ima problema na području hiperaktivosti

često trese rukama i nogama, vrpolji se, previja, meškolji
često ustaje u situacijama kad se očekuje da sjedi na mjestu
pretjerano trči, skače ili se penje u situacijama u kojima to nije prikladno
teško se mirno i tiho igra
ponaša se “kao da ga pokreće motor”
često pretjerano puno priča
stalno je u pokretu
lako se uzbudi
naglo poseže za predmetima
nemirno je
neumorno je

Kako roditelji mogu pomoći?

Važno je znati da se ponašanje djeteta ne može promijeniti “preko noći”. Neka ponašanja je usvajalo i izgrađivalo godinama. Potrebno je vrijeme da bi se opažale promjene i nerealno je očekivati brze pomake. Vrlo često se događa da djeca u početku pružaju veliki otpor promjenama, novim pravilima te se događa da broj nepoželjnih ponašanja poraste. Međutim uz ustrajnost i dosljednost roditelja, ponašanje djeteta će se mijenjati u pozitivnom smjeru, a roditelji će imati realnija očekivanja.

kako biste si olakšali pitajte se što žeite vidjeti umjesto sadašnjeg ponašanja Vašeg djeteta? Ignorirajte kad god je moguće neadekvatno ponašanje, budite svijesni vlastitog ponašanja te kada dajete djetetu upute neka budu jasne, odlučne i konkretne.

Osim navedenog , bitno je razviti i samopoštovanje kod djeteta, jer hiperaktivna djeca često sumnjaju u svoje sposobnosti. Pružite djetetu sigurnost, neka sudjeluje s Vama u obiteljskim aktivostima, imajte realistična očekivanja te svakako pohvalite svako poželjno ponašanje.

I na kraju , Uživajte sa svojim hiperaktivnim djetetom: radite stvari zajedno, dijelite osjećaje i misli, šalite se i zabavljajte, opuštajte i veselite… Vidite ga takvim kakvo ono jest! Time ćete mu pružiti najvažniju osnovu za životnu sreću.